Nikog ne ostavljaju ravnodušnim

11. festival komorne glazbe Julian Rachlin & prijatelji, Dubrovnik, 27. kolovoza – 8. rujna 2011.: Rachlin plays & conducts the Kremerata Baltica, Držićeva poljana, 29. kolovoza 2011.

• 
  
  Nakon grandioznog početka Festivala Rachlin i prijatelji uz dirigenta Zubina Methu i Beogradsku filharmoniju te potpuno oprečne druge večeri istkane pjevom Florian Boescha u solo pjesmama Zimsko putovanje Franza Schuberta, treća festivalska večer donijela je mladenačko osvježenje. Kremerata Baltica, koju je 1997. osnovao slavni Gidon Kremer, orkestar je koji je već svojim prvim predstavljanjem na legendarnom festivalu komorne glazbe Lockenhaus izazavao svojim pomalo revolucionarnim pristupom ushićene reakcije i ovoga puta osvojio je publiku. Mogle bi se u nedogled nabrajati sve one kvalitete koje čine ovaj orkestar iznimnim, ali ono što ih zaista obilježava je agilnost i promišljena posvećenost. Zbog njihove mikro preciznosti i usklađenosti boja instrumenata činilo se njihovo zajedničko muziciranje savršenim. Ali to nije ona dosadna perfekcija, hladna i distancirana, njihova svirka je u svakom trenutku živa, gipka i osvajačka.
  
  Svaki naraštaj nanovo želi komunicirati s klasicima što je bilo vidno i iz izbora repertoara. Wolfgang Amadeus Mozart sačinjavao je veći dio programa, a počelo se sa Serenatom Notturna za orkestar br. 6 u D-duru u kojem su Eva Bindere, Dzeraldas Bidva (violine), Daiil Grishin (viola) i Danielis Rubinas (kontrabas) u htijenju razbijanja klasičnog okvira izvedbe začinili djelo s vlastitim improvizacijama te ih umetali na pojedina mjesta, možda još uvijek oklijevajuće ispitujući teren kod publike. Julian Rachlin te se večeri predstavio kao solist i dirigent, prvo u Mozartovom Koncertu za violinu i orkestar br, 3 u D-duru, a zatim u Simfoniji br. 29 u A-duru, KV 201. Ako Rachlinu ponekad izmiče ukazivanje na metafizičku vrijednost djela, njegova muzička intuicija je dovoljno jaka da dobro prepoznava ravnotežu one čujne i nečujne glazbe. Kao dirigent ispred sebe je imao sjajan ansambl tako da je minimalnim intervencijama spleo njihovo sviranje i svoje glazbeno viđenje Simfonije.
  
  Astor Piazolla i njegov usud tanga nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Želite li se intelektualno prenemagati i podcjenjivati ovu glazbu kao manje sadržajnom i ponekad istoznačnom ona vas i dalje privlači emotivnošću, ali i složenošću. Čuli smo Koral i fugu za vibrafon i komorni orkestar (obradio Andrei Pusharev i sam solist na vibrafonu uz violinisticu Janu Ozolinu) te ponovo Juliana Rachlina kao solistu u Proljeću iz ciklusa Četiri godišnja doba u Buenos Airesu.
  
  Poslije ovakvog koncerta možemo samo poželjeti da Kremerata Baltica bude što češći gost na našim koncertnim podijima i da svojim iznimnim pristupom glazbi bude nadahnuće za dostizanje vrhunske kvalitete.
  
  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 1. rujna 2011.

Piše: