Užitak suzvučja trube i orgulja

Festival Orgulje Zagrebačke katedrale: Krešo Fabijanić, truba, Gorana Vidnjević-Fabijanić, orgulje, 25.kolovoza 2011.

• 
  
  Umjetnički i bračni par Vidnjević-Fabijanić na najljepši način žive u međusobnom skladu ujedinjujući ne samo životne nego i glazbene afinitete u zajedničkoj suradnji po uzoru na svoje slavne profesore orguljašicu Ljerku Očić i trubača Stanka Arnolda u čijim su razredima stasali prije više od petnaest godina. Oboje su rođeni u Zagrebu. Gorana je diplomirala 1993. glazbenu teoriju, a 1996. i orgulje u razredu Ljerke Očić na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Usavršavala se na majstorskim tečajevima interpretacije kod profesora Petera Ebena, Jaroslava Tume i Zsigmonda Szathmaryja te osvojila tri nagrade na Orguljaškom natjecanju Franjo Dugan.
  
  Krešimir se pak nakon diplome na Akademiji za glazbo u Ljubljani u klasi Stanka Arnolda posvetio izvođenju stare glazbe na replikama instrumenata iz 17. i 18. stoljeća. Zahvaljujući višegodišnjoj stipendiji Dartington Summer School iz Velike Britanije prošao je usavršavanje kod eminentnih engleskih majstora C. Steele-Perkinsa, M. Lairda, D. Staffa, S. Keavya, R. Farleya i M. Bennetta te nastupao s Baroknim orkestrom Dartington Festivala. Solist je Hrvatskog baroknog orkestra. Supružnici su razvili bogate samostalne karijere kao solisti i komorni glazbenici, a bave se i pedagoškim radom na glazbenoj školi.
  
  Program njihova zajedničkog koncerta u dobro posjećenoj Zagrebačkoj katedrali obuhvatio je široku lepezu biranih djela različitih stilova od baroka do suvremene glazbe. Skladbe za trublju i orgulje izmjenjivale su se s nekoliko solističkih orguljskih skladbi. Gorana Vidnjević-Fabijanić je svoje umijeće orguljanja pokazala u najljepšem svjetlu izvodeći nježni romantični Preludij u Es-duru belgijskog majstora iz 19. stoljeća Jacquesa-Nicolasa Lemmensa, zatim omiljenu i monumentalnu Passacagliu, op.34 Krste Odaka te voluminozni Finale iz 1. simfonije, op.14 francuskog majstora s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće Louisa Victora Julesa Viernea.
  
  Umjetnica je suvereno izvela zahtjevne skladbe maštovito i znalački iskoristivši u punini raskošni zvuk tih velikih orgulja iz radionice ugledne njemačke tvrtke Walcker iz Ludwisburga. One i danas, nakon posljednje reparature 1978. sa svojih šest tisuća svirala, te sedamdeset i osam registara i četiri manuala pružaju velike mogućnosti izvođenja najzahtjevnijih djela, napose romantičnih, iako je došlo vrijeme i za novu obnovu. Svojem je suprugu pružila čvrst oslonac, skladnom suradnjom, iako su se u brzim stavcima baroknoga repertoara događala razilaženja u ritmičkom pogledu. No zato su mirniji polagani dijelovi zvučali i odjekivali u prenaglašenoj akustici katedrale upravo savršeno.
  
  Nije slučajno da je Krešimir Fabijanić za ovu prigodu odabrao i dvije njemu bliske barokne skladbe u kojima je pokazao svu raskoš svojeg virtuoziteta, ljepotu blistavog tona i dobro poznavanje stila, što je u suzvučju s orguljama pružilo istinski užitak. Bila je to uvertira operi Atalanta Georga Friedricha Handela s početka koncerta i četverostavačni Koncert u D-duru Tomasa Giovannija Albinonija na trećem mjestu programa.
  
  Pred kraj su izvedene i dvije modernije skladbe za trublju i orgulje. Prvu, A Hymn for the Lost and the Living, napisao je manje poznati suvremeni američki skladatelj Eric Ewazen (1954), a druga, kojom je i završila ta lijepa večer, je iz opusa češkoga majstora Petra Ebena i sastoji se od dva stavka Zeleno okno (Andante pastorale) i Zlatno okno (Festivo). Bila je to svojevrsna posveta jednom od Goraninih mentora koji je preminuo 2007. No za kraj koncerta ipak smo poželjeli čuti neko nadahnutije i monumentalnije djelo, poput onih uz koje su se svojevremeno u završnoj gradaciji postepeno palila sva svjetla katedrale. Unatoč tome, brojna je publika ispratila umjetnike srdačnim i dugim pljeskom.
  
  Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 27.kolovoza 2011.

Piše: