Pijanist i – kozmolog

Glazbeni program 62, Dubrovačkih ljetnih igara: Ivo Pogorelić, klavir, Atrij Kneževa dvora, 25. srpnja 2011.

• 
  
  Pijanist Ivo Pogorelić nije pijanist. Takav se dojam mogao steći slušajući u pauzi koncerta komentare kolega-glazbenika koji su začuđeno lamentirali nad sudbinom po njima već izgubljenog umjetnika. A sve to zato što se ne uklapa u njihov predodređeni, ustaljeni red. Na njihovu žalost, mora se konstatirati da je Pogorelić, već toliko opisan kao netko tko prelazi granice građanskog dobrog ukusa i interpretativne učmalosti, itekakav pijanist – ali i kozmolog! Svojim viđenjem skladbi preispituje svemirske dimenzije ukazujući na njen kozmos sazdan ne samo od ljepote i sklada nego i od materije i antimaterije, relativnosti i crnih rupa.
  
  Način na koji je priredio hit djela klavirske literature – Chopinovu Drugu sonatu u b-molu, op 35 i Nocturno c-molu, op 48 br 1, Lisztov Mefisto valcer – uznemiruje predispoziciju slušača od glazbe traži da bude „lijepa, skladna, ugodna i ponekad junačka“. Mefisto valcer koji umjesto standardnih deset traje dvadeset minuta, Nocturno potisnut u krajnje zone slušljivosti, dugotrajni blokovi tihih linija ili gromoglasnih akorda, sve poredano u kolaž, u slaganje do razine ponavljajuće mantre ukazuje na vizir post-postmodernističkog duha. Kao netko tko se natječe sam sa sobom, sa svojim granicama mogućeg i izdržljivog, uzajamno rastačući organsko, opipljivo s onim misaonim.
  
  Proizlazi rezultat još uvijek nedosežnog slušanja koji na kraju veseli zbog svoje upitnosti. A upitnost, ona pravo postavljena, tjera naprijed. Zato je Pogorelić svirač klavira već bezbroj puta odsviranih kompozicija koji to više nije. Kako je i sam rekao: „Ja služim umjetnosti. Ja sam sluga.“ Da to osjetite nisu vam potrebne godine učenja glazbe, intelektualnog naprezanja. Jer Pogorelić je umjetnik čije koncerte pamtite i čija priča izlazi iz koncertnih dvorana i poslije koncerta.
  
  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 27. srpnja 2011.

Piše: