Nadahnuće Dubrovnikom

Glazbeni program 62, Dubrovačkih ljetnih igara: Dubrovački simfonijski orkestar, dir. Ivan Repušić, solistice: Dubravka Šeparović Mušović, mezzosopran, Dubravka Tomšić, klavir, Atrij Kneževa dvora, 14. srpnja 2011.

• 
  
  Knežev dvor u svoje kameno krilo udomio je glazbenu večer obilježenu pečatom porijekla i nadahnuća upravo Dubrovnikom. Djelo Idila, Blagoja Berse rođenog Dubrovčanina, Hommage à Sorkočević Borisa Papandopula, dvije solistice Dubravka Šeparović Mušović i Dubravka Tomšić, obje upravo rođenjem vezane uz Grad, te Dubrovački simfonijski orkestar povezao je koncert u gordu misao koliko onaj nevidljivi uzduh Grada utječe kao početak ili poticaj na umjetnike.
  
  Bersino djelo u izvedbi orkestra sačuvao je sjenovita mjesta odmora, svjetla i uzbibane retorike te nas pripremilo na nadolazeće dramatične trenutke večeri. Ciklus pjesama za mezzosopran i orkestar Gustava Mahlera Rückert-Lieder (pet pjesama na stihove Friedricha Rückerta koje je između pojedinih stavaka izvrsno na hrvatskom jeziku interperetirala glumica Doris Šarić-Kukuljica) u mezzosopranistici Dubravki Šeparović Mušović našao je više nego pukog interpretatora. Nagodba koju je ta vrlo talentirana pjevačica napravila između sadržaja i tona rezultirala je iskapanjem najdubljih i najrazornijih emocija. Njen glas i tehnika su bili vjerni pratitelji istraživanja Mahlerova autentična svijeta.
  
  Dubrovački simfonijski orkestar uz dirigenta Ivana Repušića dobro se snašao u djelu Borisa Papandopula Hommage à Sorkočević. Usprkos znanoj letargičnost domaćih glazbenika, na ovom koncertu uspjeli su, uz podebljan gudački i puhački korpus, pokazati već toliko puta naslućene kvalitete. Sigurno je tome i pridonijela potpuna predanost i muzikalnost dirigenta Repušića koji je iz orkestra izvukao njegov sadašnji maksimum.
  
  Što više napisati o pijanistici Dubravki Tomšić, drugoj solistici večeri? Više od pedeset godina nastupanja na Ljetnim igrama, s više od pet tisuća koncerata u svojoj veličanstvenoj karijeri u najboljim dvoranama, uz najpoznatije dirigente izaziva divljenje samo po sebi. U Koncertu za klavir i orkestar u Es-duru Franza Liszta pokazala je sve svoje metamorfoze, a kako se svojim prethodnim koncertima već popela na Olimp glazbe začudnost stalnog rasta ostavila je trag lagane iznenađenosti. Pučki rečeno pianistica je pojela klavir i u dvoboju s Lisztovom glazbom pokazala divovsku snagu svoje karizme. Kad se piše o ovakvim glazbenicima ne može se govoriti o briljantnosti ili gradnji glazbenog materijala. Njeno sviranje prelazi onu stranu kritike u kojoj se nešto analizira, jer njena upornost rastvaranja granica i sveobuhvatno poniranje u glazbu, njena zavjetna ljubav prema tom instrumentu daje joj zasluženi imunitet.
  
  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 16. srpnja 2011.

Piše: