Koncertna direkcija Zagreb u drugom je tjednu ovogodišnjih Zagrebačkih ljetnih večeri ljubiteljima klasične glazbe koji su tijekom vrućeg srpnja ostali u Zagrebu kao i onima koji su u Zagreb došli turističkim putevima ponudila tri raznovrsna koncertna programa. Imali smo mogućnost čuti što se događa na sceni mladog pijanizma (Andrej Gugnin, Rusija), potom vidjeti segment svjetskog komornog izvodilaštva (Trio Wanderer, Francuska) i upoznati se s područjem pučke glazbe 17. i 18. stoljeća (Schikaneders Jugend, Austrija).
Amdreja Gugnina zagrebačka publika poznaje s nedavnog Međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić (EPTA) kada je dobio specijalnu nagradu publike. Predstavio se vrlo dobrom i postojanom tehnikom te zamjetnom sposobnosti interpretativne projekcije, i njegov je nastup bio u cjelini vrlo uvjerljiv. Posebno dojmljive bile su izvedbe djela Prokofjeva (Visions fugitives) i Stravinskog (dva stavka iz baleta Petruška). Komponenta tonske i zvukovne oblikovnosti kao izražajnog, interpretativnog sredstva, u rafiniranom se izričaju boje isticala nosivošću kojom je Gugnin predstavio viđenja tih djela. Izvedbama je postigao uvjerljivost u artikulaciji stilskog prostora te pokazao zavidnu sposobnost deskriptivnog promišljanja i oblikovanja građe. Kratko ćemo se osvrnuti na njegovu izvedbu Beethovenove Sonate, op. 2, br. 3 gdje tehničkom aspektu izvedbe nije bilo zamjerke. No, mladi se pijanist priklonio interpretativnom pristupu koji naglašava izvanjski, formalni aspekt (vrlo dosljedno, treba reći), no bez individualnog uvida ta je izvedba ostala lišena rječitosti i uvjerljivosti impakta.
Trio Wanderer u sastavu Vincent Coq, klavir, Jean-Marc Philips Varjabedian, violina i Raphael Pidoux, violončelo, na određeni je način razočarao. Ansambl se predstavio pristupom kojem manjka potpuna stilska profiliranost i izvedbama koje ne karakterizira uvijek ujednačen i izbalansiran odnos unutar ansambla. Stoga, pun doživljaj komornog, zajedničkog muziciranja na tom njihovom koncertu nije bio postignut. Od izvedenih djela. treba istaknuti tumačenje Šostakovičevog Klavirskog trija, op. 67, gdje se kvalitetom nametnula provodnost i narativnost tijeka, iz čega je izvirala snaga neposredosti interpretacije. Na taj su način umjetnici izbjegli prenaglašenost, pretjeranost u području ekspresije a postigli su introspektivnu jasnoću i uslijed toga dojmljivost u recepciji.
Organizator je tjedan završio pomalo netipičnim programom, nadasve informativnim, dobro pripremljenim i kvalitetno izvedenim. Radi se o segmentu pučke glazbe 17. i 18. stoljeća, tradiciji putujućih muzičara (lyranata) koji su svirali na seoskim zabavama (svadbama, sajmovima...). Tročlani ansambl nosi ime po glasovitom Mozartovom libretistu, Emanuelu Schikanederu, koji je u jednom razdoblju svoga života i sam bio lyrant. Andreas Helm (šalmaj), Albin Paulus (gajde) i Simon Wascher (organistrum) predstavili su nam dio te tradicije, izborom napjeva, pjesama i plesova koji većinom potječu iz rukopisne građe. No, kako je već u 19. stoljeću interes struke za izučavanje tog područja uzeo maha, a i jer je glazbeni romantizam na poseban način određen upravo i posezanjem i redefiniranjem različitih elemenata pučke i folklorne baštine, njezinim ugrađivanjem u ono što zovemo umjetničkom glazbom, jedan dio tog naslijeđa postao je dostupan i u tiskanim izdanjima. To bogato područje doista je uvijek zanimljivo čuti kao dio koncertnih programa, i organizatoru u tom smislu treba čestitati na izboru.
Izvedbe su bile praćene provodnim tekstom o pojedinoj pjesmi ili plesu, o njihovim temama i prigodama za koje su nastale ili koje su potaknule njihov nastanak. Nerijetko su zapisi i povijesni dokumenti, koji su u tekstu bili citirani, silno duhoviti, i kao što su lyranti svojedobno uveseljavali svatove ili unosili duh zabave na sajmove, tako je austrijski ansambl svojom svirkom ali i provodnim tekstom u Atriju Galerije Klovićevi dvori nasmijao i publiku.
Izvedbe je odlikovao visoki profesionalizam, ali i zavidna mjera u kreiranju prostora autentičnih izvedbi, koje su nadišle samo korektnost upotrebe povijesnih instrumenata. Doista, bio je to zanimljiv koncert koji je proširio vidokruge publike ali i proširio znanja o svemu onome što čini povijest glazbe.
© Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 16. srpnja 2011.
