Lovački rondo

26. Muzički biennale Zagreb, 7. – 17. travnja 2011.: Zagrebačka filharmonija, dir. Krzysztof Penderecki, solist: Radovan Vlatković, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 15. travnja 2011.

• 
  
  Posljednji u nizu koncerata velikih orkestara koji su nastupili u programu pedesete obljetnice Muzičkog biennala Zagreb bio je koncert Zagrebačke filharmonije uz sudjelovanje legendarnog poljskog skladatelja i dirigenta Krzysztofa Pendereckog (1933) i sjajnog hrvatskog hornista Radovana Vlatkovića (1962). Koncert je održan u filharmonijskom ciklusu Crvene oktave, što je osiguralo brojno slušateljstvo. Program predviđen za ovu iznimnu večer bio je sastavljen od dvije skladbe samoga Pendereckog i jedne našega predsjednika Ive Josipovića (1957), dok je najavljena skladba Turm – Musik Branimira Sakača, jednog od pionira i zaslužnog promicatelja MBZ-a, nažalost izostala iz neobjašnjenih razloga.
  
  Večer je počela energičnom Sinfoniettom za gudače Krzysztofa Pendereckog, najznačajnijeg predstavnika Poljske skladateljske škole, koji je u svojem raznolikom stvaralaštvu prošao nekoliko razdoblja. „Proveo sam desetljeća tragajući i otkrivajući novi zvuk. Istodobno, detaljno sam proučavao forme, stilove i harmonije prošlih era. I nastavio sam prisvajati oba načela. Moj trenutni kreativni izraz je sinteza“. Ovim neoklasičnim dvostavačnim djelom, koje je satkano od kontrastnih ulomaka oporih tutti akorda i pijevnih solističkih nastupa viole, violončela i violine u stilu baroknog concerto grosso, autor je potvrdio opravdanost povratka na dobre stare glazbene vrijednosti. Gudači Zagrebačke filharmonije zazvučali su punim ekspresivnim tonom, složno i izražajno, posebice u izvrsnim solističkim dionicama, vođeni autoritativnom gestom autora, koji je to svoje uspješno djelo već jednom izveo na MBZ-u 1999.
  
  Slijedio je Epikurov vrt Ive Josipovića, reprezentativno mladenačko djelo, koje se poput prethodnog postmodernističkog uratka Pendereckog također povodi za ljepotom. Inspiraciju je – ne samo za ovu, nego i za neke druge svoje skladbe – crpio iz djela njemačkog filozofa Eugena Finka, za kojeg je igra jedan od osnovnih fenomena ljudskog postojanja. Epikurov vrt mjesto je plemenitih i profinjenih duhovnih zadovoljstava, vrt visokih duhovnih užitaka, a za Josipovića je skladanje svečanost duha i svečanost glazbe u kojoj svi trebaju uživati. I autor i izvođači i slušatelji. Pisan za veliki simfonijski orkestar koji pruža zvukovnu raskoš, atraktivan Josipovićev Epikurov vrt ispunio je autorove želje i ponovno zaokupio pažnju znalačkim vođenjem kontrasta i gradacija od idiličnog početka do završne zvukovne ekstaze.
  
  Posljednja točka bila je vrhunac večeri. U Koncertu za rog i orkestar Zimsko putovanje Krzystofa Pendereckog, koji je 2008. u Bremenu praizveo naš virtuoz na rogu Radovan Vlatković uz pratnju Bremenske filharmonije pod ravnanjem autora, ponovno su se udružili autor i interpret, ovaj put uz Zagrebačku filharmoniju, potvrdivši svoj zvjezdani status. Sam naslov koncerta, kao i naziv posljednjeg stavka (Rondo da caccia) asocira na inspiraciju i ugođaj lova, toliko primjeren upravo tom lovačkom instrumentu. Interpretacija Radovana Vlatkovića, koju je londonski Guardian na temelju snimke ocijenio fenomenalnom, potvrdila se i ovom prigodom. U velikom stilu izvanrednog virtuoza iznimne muzikalnosti i ljepote tona, Vlatković je osvojio sve nazočne, obasut ovacijama i dugim pljeskom zadovoljne publike i orkestra.
  
  Kako je koncert iz spomenutih razloga bio nešto kraćeg trajanja, Vlatković nam je pružio dodatno zadovoljstvo izvrsnom izvedbom stavka za rog solo Appel interstellaire iz djela Des canons aux étoiles još jednog slavnog francuskog autora 20. stoljeća, Oliviera Messiaena. Zvjezdanoj ljepoti tog nadahnutog glazbenog predloška pridružila se umjetnikova suptilna interpretacija bravuroznom tehnikom s gotovo nečujnim pijanom i virtuoznim flažoletima. Bio je to uistinu sjajan koncert, svakako jedan od vrhunaca ovogodišnjeg Muzičkog biennala Zagreb.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 17. travnja 2011.

Piše: