Muzički biennale Zagreb u svojoj je obljetničarskoj godini po drugi put ugostio Svjetske dane nove glazbe (World New Music Days, WNMD), godišnji festival Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (International Society for Contemporary Music, ISCM). Gotovo polovicu programa 26. MBZ-a od 10. do 15. travnja činile su izvedbe 67 djela koje je među četiristo prijavljenih radova izabrao ocjenjivački sud u kojem su bili Luc Brewaeys (Belgija), Benet Casablancas (Španjolska), Lojze Lebič (Slovenija) te Nikša Gligo i Marko Ruždjak (Hrvatska).
Devetu godinu za redom Svjetski dani glazbe dodjeljuju nagradu mladom skladatelju za najbolju skladbu u festivalskom programu. Ocjenjivački sud u kojem su bili Peter Swinnen, Alper Maral, Joan Cervero, Frank J. Oteri i Joshua Chan u konkurenciji osamnaest djela skladatelja mlađih od 35 godina nagradu, čiji su sponzori ISCM i IAMIC (Međunarodno udruženje muzičkih informativnih centara), je dodjelio Chiu-Yu Chou (Tajvan, 1981) za 1. gudački kvartet (skladan za projekt Asian Young Musicians Connections 2010). Djelo je izveo Gudački kvartet Song 13. travnja, na koncertu koji je programom bio usmjeren na značaj konfrontacije i suglasja električne gitare i gudačkog kvarteta.
Mogućnosti transformacije od prostora kvalitete zvuka do parametara uvođenja električne gitare kao drugačijeg medija, u ideji je sadržavala nosivost kreativnog naboja (posebno u skladbi Clinamen, clinamen, clinamen Mauricija Paulyja), no nagrađeni gudački kvartet nametnuo se sabranošću i diskurzivnošću strukture u izabranom pristupu klasičnom sastavu. U tom je smislu program koncerta ansambla Camerata Garestin (13. travnja), u čijem je polazištu bio barokni sastav, donekle razočarao (djela Ante Knešaureka i Hugija Gudmundssona) jer je izričaj bio zapreten refleksijom, vrstom suvremene reinterpretacije odrednica stila. Otklon od toga bio je dijelom zamjetan u skladbi Music for baroque orchestra Ermana Özdemira. Drugog dana WNMD-a održan je koncert s djelima za glas solo, s elektronikom ili bez nje, gdje je bila primjetna razina rutine u pristupu, a treba istaknuti skladbu Marina Michaela Amanna, živog prostora invencije i sabranosti (u vrlo fokusiranoj izvedbi Monike Cerovčec).
WNMD je na koncertu Tamburaškog orkestra Hrvatske radiotelevizije (10. travnja) bio zastupljen djelima Josipa Magdića i Dic-Lun Funga (1988). I dok je Magdićev Preludij i burleska na određeni način sintetizirao autorove dugogodišnje interese u području eksperimenta, elektroničke i elektroakustičke glazbe (osnovao je ansamble Momus i Masmantra) te kasnije posezanje za elementima tradicijske baštine, gdje je posljednje posebno u ovoj skladbi pobudilo pitanja o razlozima za takav stvaralački put, djelo mladog Funga odlikovao je izričaj u području ispitivanja (ali i nedorečenosti) mogućnosti određenih zvukovnih odnosa i parametara. Na tom smo se koncertu mogli ponovno uvjeriti u ozbiljnost i poticajnost rukopisa Dubravka Detonija (Zaboravljene muzike, obrada za tamburački orkestar Siniša Leopold), a vrijedno je bilo čuti i vrlo zanimljivu skladbu Zlatka Pibernika (Igra vatre, eksperimentalna etida za tamburaški orkestar i magnetofonsku vrpcu). Na koncertu Big Banda Hrvatske radiotelevizije (13. travnja) posebno je, pak, dojmila skladba Silvija Glojnarića Exaltation Sonores (iako je riječ o skladbi koja nije bila u programu WNMD-a) koja jazz izričaj promišlja živom refleksijom unutar suvremene muzičke misli.
Na koncertu ansambala Zagrebačkog kvarteta saksofona i New Sax 4 (11. travnja) čuli smo skladbu Fessure Marka Ruždjaka, autora izrazito profiliranog jezika, te dva posebno zanimljiva djela, Sequences (Sekvence) Jean-Luca Darbellayja (za kvartet saksofona) i Diapento Uroša Rojka, za oktet saksofona. Fina strukturalna jasnoća Sekvenci, britkost razvoja muzičke misli posebno je dojmljiva, dok je Rojkova relativno opsežna skladba ukazala na bogatstvo mogućnosti velike forme, koju je autor gradio živim i diskurzivnim slogom gotovo simfonijskog načela, gdje je naracijski aspekt izbjegao razmjerno čest iskorak u područje primijenjene glazbe. Djelo je izvorno skladano za izvrstan Puhački kvintet Artvento, a bijenalskoj izvedbi, kao i svim izvedbama na tom koncertu, treba uputiti sve pohvale.
Koncert Djevojačkog zbora Zvjezdice (14. travnja) privukao je brojnu publiku, a pod vodstvom svog utemeljitelja i dirigenta Zdravka Šljivca ansambl je još jednom oduševio. Ipak, sam izbor djela, osim skladbi Tonua Körvitsa i Chana Ka Nina, nije bio posebno poticajan ni zanimljiv. Upravo suprotno može se reći za vrlo kvalitetan koncert Zagrebačkih solista (15. travnja) pod vodstvom Zorana Juranića. Između čak osam podjednako zanimljivih i zahtjevnih djela posebno se dojmila kompozicija Strahlensatz Sebastiana Stiera (1970), jedan od najzanimljivijih autorskih prinosa WNMD-u. No, svih osam djela, posebno Concerto grosso Ji-Hyang Kim te dijelom The light of the World Sungji Hong, kao i vrlo zanimljiva skladba Le Vase de Klein (Kleinova boca) Jasena Vodeničarova zorno govore o dorečenosti i supstantnosti rukopisa koji ne robuju zovu heterogenosti i divergentnosti svega onoga što čini suvremenu glazbu.
Svečanom zatvaranju Svjetskih dana nove glazbe u smislu kvalitete programa također pripada zamjetno mjesto. Ansambl Zeitfluss uz dirigenta Edu Mičića izveo je pet skladbi predstavivši se visokom izvodilačkom razinom. Djela Giacinta Scelsia, Luca Brewaeysa, Beneta Casablancasa te dijelom Katie Beaugeais ostvarenja su autorski vrlo snažna (izvrstan Brewaeys), promišljena i precizna u svakome detalju (Scelsi, Casablancas), u gradbenosti gradacije (Beaugeais), koja bi, kao i skladba Stiera, trebala postati dijelom redovitog koncertnog repertoara. Na tom se koncertu odličnim nastupom predstavio klarinetist Davorin Brozić (Casablancas), a dirigent je pokazao visoku razinu razumijevanja izvedenih skladbi. Od ostalih koncerata Svjetskih dana nove glazbe navest ćemo još poslijepodne posvećeno elektroničkoj glazbi (14. travnja), gdje je posebno dojmilo djelo Doine Rotaru Japanese Garden (Japanski vrt), s izvrsnim flautistom Danijem Bošnjakom, te skladba Brnk Clemensa von Reusnera.
© Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 17. travnja 2011.
