Raznoliki glazbeni svjetovi

26. Muzički biennale Zagreb, 7. – 17. travnja 2011.: Plovdivska filharmonija, dir. Dian Čobanov, solistica: Anna Borisovna Sëmkina, klavir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 12. travnja 2011.

  • Plovdivska filharmonija i dirigent Dian Čobanov

    Jedan od projekata ovogodišnjeg jubilarnog Muzičkog biennala Zagreb, uz narudžbu pet novih glazbeno-scenskih djela, velikih i skupih projekata, koncerti su simfonijskih orkestara u Velikoj dvorani KD Lisinski. Nakon odličnih gostovanja iz poljskog Wrocława i Verone, došao je red i na Plovdivsku filharmoniju. Riječ je o orkestru utemeljenu po završetku Drugoga svjetskog rata, godine 1945, prvom bugarskom orkestru izvan glavnoga grada Sofije, koji je u desetljećima djelovanja stekao međunarodni ugled. Razloge tog ugleda prikazao je i kao gost na koncertu zagrebačkog Biennala pod ravnanjem dirigenta Diana Čobanova, dobro poznatog hrvatskoj glazbenoj publici još od međunarodnog dirigentskog natjecanja Matačić na kojem je 2003. godine osvojio drugu i posebnu nagradu te simpatije publike, a na prošlom Biennalu predvodio je glazbeni dio praizvedbe dojmljivog baleta Proces Berislava Šipuša u koreografiji Staše Zurovca u Zagrebu i Rijeci.
    Plovdivska filharmonija i dirigent Dian Čobanov
    Plovdivska filharmonija pokazala se kao dobro ugođen orkestar energična pristupa, izrađenih nijansi i plemenitosti zvučanja u vrlo raznolikim glazbenim svjetovima s njihova programa. Figures at the Base of Crucifixion (Likovi podno raspeća) mladog brazilskog skladatelja Roberta Toscana (1982) izabrana je među dvadesetak skladbi koje konkuriraju za nagradu Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM) i izvode se u sklopu Svjetskih dana nove glazbe, festivala koji svake godine mijenja svoje stanište i već se drugi put udružuje s Biennalom. Toscano je nadahnuće našao u triptihu slikara Francisa Bacona, ali nikako nije riječ o programnoj skladbi, nego glazbenoj impresiji, dubokom dojmu koje je energija Baconovih studija na njega ostavila. Stoga prevladavaju slojevi pretežno tamne boje koje nadograđuje orkestralni rast i smiraj gotovo nestvarna zvuka.

    Anna Borisovna SëmkinaAsketska i strogo promišljena građa skladbe Extensio Rubena Radice iz 1973. godine za klavir i orkestar u kratkim i povezanim sekcijama razvija složene i raznovrsne odnose istaknutog solističkog instrumenta pijanistice Anne Borisovne Sëmkine i orkestralnih skupina.

    Tilting (Naginjanje) Britanke Tansy Davies, također je dio programa Svjetskih dana nove glazbe, skladba izabrana za program Biennala. Tema kondenzirane skladbe iz 2005. godine u skladu s nazivom vragolasto se naginje i izobličuje, prekida i fragmentirano pojavljuje u svježoj i duhovitoj cjelini punoj iznanađenja. Tonskim slikanjem pastelnih boja popularnih pjesmica u Exit Music pozabavio se Danac Bent Sørensen prikazujući njihovim pretvorbama glazbeni krajolik iz svojih snova. Na teren tradicijske glazbe u umjetničkom ruhu vratila je koreografska fantazija Đangurica bugarskog skladatelja Georgija Andrejeva koju je u simfonijskog verziji pripremio za Biennale. Rabeći balkanski tipičnu 9/8 mjeru, Andrejev maštovitom orkestracijom zahuktava ples što je odličan teren angažiranoj Plovdivskoj filharmoniji i dirigentu Čobanovu za pokazivanje virtuoziteta.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 14. travnja  2011.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

...zabilježili smo