Glazbeni odjeci sjećanja

26. Muzički biennale Zagreb, 7. – 17. travnja 2011.: Orkestar Zaklade Veronske arene, dir. Marko Letonja, solisti: Günther Sanin, violina, Aldo Orvieto, klavir, Biao Li, udaraljke, KD Vatroslav Lisinski, 9. travnja 2011.

  • Orkestar Zaklade Veronske arene (L’Orchestra dell’Arena di Verona), dirigent Marko Letonja

    U udarnom festivalskom večernjem terminu predviđenom za nastupe simfonijskih orkestara u velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski nastupio je Orkestar Zaklade Veronske arene (L'Orchestra dell'Arena di Verona) pod ravnanjem slovenskog dirigenta Marka Letonje. Kako je taj koncert priređen u sklopu popularnog ciklusa Lisinski subotom, publike je bilo dosta, iako ne puno kao inače, jer očito znatiželja i potreba za novim zvukom postoji, ali se ipak preferira klasika. Ovog je puta predstavljena glazba nastala u 20. i 21. stoljeću, talijanskih skladatelja Luciana Berija, Carla Galantea, Bruna Maderne i Giampaola Corala, te našega Berislava Šipuša, pretežito sjetna glazba povezana temom smrti.

    Na početku smo čuli Requies za orkestar Luciana Berija (1925-2003) posvećen uspomeni na skladateljevu prvu suprugu, iznimnu pjevačicu Cathy Barberian. Taj osebujni requiem koji je autor imenovao kao requies praizveden je na godišnjicu njezine smrti u ožujku 1984. Pisan je za komorni sastav i nakon početnog grča „opisuje melodiju na način na koji sjena opisuje predmet ili jeka zvuk“. Dojmljivo je to sjećanje na prošlost ne samo intimnu, nego i glazbenu, svojevrsnom redifinicijom pojma melodije toliko važne u povijesti zapadnoeuropske glazbe.

    Vraćanje neoromantičnom stilu bilo je očito i u Koncertu za violinu i orkestar, Yeliel Carla Galantea (1959), koncertu koji je dobio ime po svemoćnom anđelu, serafinu, koji je prema skladateljevim riječima bio i njegov anđeo čuvar i duh koji je lebdio nad tom glazbom u vrijeme njena nastajanja. Solist u tom jednostavačnom djelu kontrastnih zvučnih prostora bio je koncertni majstor Orkestra Zaklade Veronske arene Günter Sanin, glazbenik lijepog tona i virtuozne tehnike, koja je posebice došla do izražaja u opširnoj kadenci.
    Li Bao, udaraljke, i Orkestar Zaklade eronske arene (L’Orchestra dell’Arena di Verona)
    Prvi dio koncerta zaključio je Koncert za klavir i komorni orkestar Bruna Maderne (1920-1973), istaknutog predstavnika europske glazbene scene u drugoj polovici 20. stoljeća, koji je svojevremeno bio i na MBZ-u. Njegova djela u posljednje vrijeme doživljavaju renesansu, pa se to dogodilo i s ovom njegovom mladenačkom partiturom nadahnutom Ravelom, Stravinskim, Bartókom i Debussyjem, koja je nakon zaborava iznova otkrivena, a izveo ju je 2009. upravo Orkestar Zaklade Veronske arene u sklopu Festivala suvremene glazbe u Veroni. Solističku dionicu autoritativno je izveo vrsni pijanist Aldo Orvieto (1961), cijenjeni specijalist za suvremenu glazbu.

    Drugi dio koncerta bio je posvećen nedavno preminulom talijanskom pijanistu, zborskom dirigentu i skladatelju Gianpaolu Coralu (1941-2011). Stoga je prigodno zazvučao njegov Rekvijem za World Trade Center posvećen žrtvama terorističkog napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku. Djelo nastalo 2001, neposredno nakon tragedije, počinje zlokobnim zvucima timpana, kontrabasa i ostalih dubokih instrumenata kao najava stravičnog događaja i razvija se u ozračju te nesreće i njezinih posljedica.

    Prerana smrt Gianpaola Corala zatekla je njegova prijatelja Berislava Šipuša usred skladanja koncerta za udaraljke i orkestar. Stoga je naslov tog djela znakovit – In the Proximity of the Planet Coral. Ta Šipuševa skladba dio je ciklusa posvećenog udaraljkaškim instrumentima, na koji ga je potaknuo naš udaraljkaški majstor Igor Lešnik. Solist na brojnim ritmičkim, ali ne i melodijskim udaraljkama (osim specijalnih javanskih gongova), bio je kineski virtuoz Li Biao (1969) koji je djelo i praizveo u suradnji s istim dirigentom i orkestrom 18. ožujka 2011. u Veroni u Teatro filarmonico. Zanimljivo je da se većina tih solističkih udaraljki udružuje i s mnoštvom udaraljki u orkestru, tako da dolazi do nevjerojatno snažnih i bučnih gradacija koje izranjaju iz različitih dinamičkih, tematskih, ritmičkih i kolorističkih interakcija između solista i orkestra, od početnog snažnog udarca gonga do završnog odjeka glavne teme koja se u izvedbi samoga solista stišava poput daleke jeke.

    Vrsni Orkestar Zaklade Veronske arene, koji se uz tradicionalnu opernu aktivnost sve više posvećuje i suvremenoj glazbi, potaknut potrebama Festivala suvremene glazbe u Veroni, pridonio je preciznom predstavljanju odabranog programa pod znalačkim, detaljno razrađenim i sveobuhvatnim vodstvom vrijednog maestra Marka Letonje.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 11. travnja 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

...zabilježili smo