Proljeće i trešnjin cvijet

9. sezona ciklusa Četiri godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner: Proljeće, solisti: Ratko Vojtek, klarinet, klavir, Ana Rucner, violončelo, Hrvatski glazbeni zavod, 6. travnja 2011.

• Pod dojmom velike prirodne katastrofe koja je nedavno zadesila Japan, Gudački kvartet Rucner odlučio je da svoj prvi koncert devete sezone ciklusa Četiri godišnja doba – Proljeće posveti japanskim prijateljima. Stoga je sav prihod od ulaznica darovan japanskom Crvenom križu i na taj će način glazbenici još jednom pokazati svoje suosjećanje i humanost, kao što su to pokazali i na tom koncertu, dijelom ostvarenom i u suradnji s japanskim umjetnicima koji žive u Zagrebu. Mališani iz Zemlje Izlazećeg Sunca otpjevali su na početku japansku pjesmicu uz glasovirsku pratnju prof. Reiko Omura, a na kraju je violončelistica Ana Rucner izvela, uz pratnju kvarteta i uz projekcije fotografija japanskih krajolika, tradicionalnu japansku pjesmu Sakura (Trešnjin cvijet).
  
  U tom ozračju odvijao se program, karakterističan za taj ciklus, koji uz izvedbe standardnih djela klasične kvartetske literature ugošćuje istaknute instrumentaliste ili pjevače i uvijek iznenađuje novim djelom hrvatskog skladatelja, koje naručuje i prvi put predstavlja javnosti. Ovaj put gost je bio istaknuti multiinstrumentalist Ratko Vojtek, a praizvedbu je doživjelo djelo A1 Viktorije Čop (1979). Skladateljica je završila studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Željka Brkanovića, a magistrirala u Utrechtu u Nizozemskoj. Dobitnica je niza nagrada, a bavi se i pedagoškim radom, isprva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a odnedavno je docentica na Institutu za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
  
  „Skladbu za večerašnji koncert pisala sam na poziv Kvarteta Rucner. To je vrlo kratka i jednostavna igra ritmom, muzičkim odnosima i bojama oko jednog tona: a1.“ – kaže autorica. Taj početni ton koji dugim, mirnim i sugestivnim potezima predstavlja Sidonija Lebar, prva violina Kvarteta, praćen je i isprekidan kontrastnim akcentima i živim ritmom uz korištenje raznih boja i tehnika gudačke svirke u kojoj su ravnopravno sudjelovali i ostali članovi kvarteta: Ana Paula Knapić-Franković, violina, Dragan Rucner, viola i Snježana Rucner, violončelo.
  
  Iako kratko, i ovo najnovije djelo ugledne mlade skladateljice predstavljeno je u dobrom svjetlu i zacijelo će postati dio standardnog repertoara kao što su to postale još neke kompozicije hrvatskih skladatelja pisane za Kvartet Rucner. Primjerice, Čardaš iz Međimurja, trio za violinu, violu i violončelo Emila Cossetta, izveden u povodu pete godišnjice skladateljeve smrti, ali uz skladni plesni pokret, a kreirale su ga i vizualizirale vrsne japanske balerine, solistice baleta HNK-a u Zagrebu Yuka Ebihara i Rieka Suzuki.
  
  Klarinetist Ratko Vojtek, taj svestrani glazbenik, stalni solist na bas-klarinetu u Zagrebačkoj filharmoniji, neprikosnoveni virtuoz na svojem osnovnom instrumentu voli eksperimentirati i s drugim instrumentima, pa tako i glasovirom, no više amaterski negoli profesionalno, tako da njegovu solističku dionicu u Koncertu za klavir i gudače u C-duru; Hob.XIV:12 Josepha Haydna možemo lako zaboraviti, ali zato je do punog izražaja došao u izvrsnom Quintetu per clarineti ed archi Antuna Tomislava Šabana, na čijem je nastanku surađivao s autorom nadahnutim njegovim umijećem, muzikalnošću, invencijom i temperamentom.
  
  Jednako je impresivna bila i izvedba dva stavka, Molto tranquillo e espressivo i Allegro con brio, iz Kvinteta za klarinet i gudački kvartet Borisa Papandopula iz 1940. upriličena u povodu dvadesete godišnjice autorove smrti. U toj briljantnoj partituri folklorne tematike i snažnog dramatskog naboja svi sudionici izvedbe i klarinetist i gudači imaju svoje kraće ili duže solističke nastupe, što je uz skladnu zajedničku svirku pridonijelo uspješnoj izvedbi i dobrom dojmu u cjelini.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 8. travnja 2011.

Piše: