Srčani, autentični interpreti

26. Muzički biennale Zagreb, 7. – 17. travnja 2011.: Filharmonija Witold Lutosławski, Wrocław, Poljska, dir. Tonči Bilić, solistica: Ivana Bilić, marimba, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 8. travnja 2011.

• 
  
  Biennalski pogled unatrag nastavljen je drugoga dana i gostovanjem Filharmonije Witold Lutosławski iz poljskog grada Wrocława pod dirigentskim vodstvom Tončija Bilića. Izvrsni poljski ansambl bio je ujedno i gost u ciklusu Bijele oktave Zagrebačke filharmonije, a razlog za poziv na jubilarni Biennale, osim kakvoće ansambla, zacijelo je bilo ime orkestra i činjenica da su Trois poèmes d'Henri Michaux Witolda Lutosławskog praizvedena upravo na drugom Biennalu 1963. godine. Skladbu je od slavnog poljskog skladatelja tada naručio Slavko Zlatić, skladatelj i zborovođa današnjeg Zbora Hrvatske radiotelevizije. Na praizvedbi je Zlatić ravnao zborom, a Lutosławski orkestrom u kojemu izostaju gudački instrumenti.
  
  U svježoj izvedbi odličan su tandem činili dirigenti Tonči Bilić zadužen za orkestar i cjelinu i Luka Vukšić s izražajnim dramatičnim zborom i kreativnom interpretacijom u poemama koje mu to omogućuju. Dosluh izvođača dojmljivo je ponovno predstavio Tri poeme Henrija Michauda u čijim je stihovima skladatelj našao nadahnuće. U relativno kratkom razdoblju Koncert za orkestar Witołda Lutosławskog (1913-1994) u Zagrebu izvode gostujući orkestri, a antologijsko djelo neizravno temeljeno na folklornim obrascima, zacijelo zaslužuje da ga na repertoar uvrsti svaki orkestar koji drži do sebe. U uzornom oblikovanju djela maštovitih obrata i impresivne cjeline od orkestra se traži sve: suptilna tonska slika, prepuna boja i grandioznih dinamičkih raspona u kojoj tehnički virtuozitet orkestralnog tijela mora biti neupitan. Gosti iz Wrocława pod vodstvom Tončija Bilića sve su to donijeli impresivno zaključivši koncertnu večer.
  
  Prvo je poglavlje prije stanke obiteljskim razumijevanjem relevantnih izvedbenih ishoda bilo posvećeno opusu Igora Kuljerića (1938-2006). Impresivno je zazvučala Koralna predigra u kojoj Kuljerić pučki glazbeni idiom ogoljuje od vjerskog rituala i čija je dramatičnost obrata snažno obojena orkestralnog sloga uvjerljivo otvorila koncert. Sklonost skladatelja perkusivnim instrumentima i činjenica da mu je kći prvorazredna sviračica marimbe svojedobno su u zajedničkom radu dovele do Koncerta za marimbu / Koncerta za Ivanu. U temeljnom poznavanju instrumenta i, dakako, konotacija u kojima se upotrebljava do dalekoistočnih orkestara glamelan, u svojem Koncertu Ivana Bilić je virtuozni i autentični interpret uz svesrdnu pomoć i razumijevanje poljskih glazbenika u orkestru pod Bilićevim vodstvom.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 10. travnja  2011.

Piše: