Ogledni gospodski pristup sjajnog orkestra

Ciklus Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb: Praški simfonijski orkestar, dir. Jiří Kout, KD Vatroslav Lisinski, 1. ožujka 2011.

• 
  
  Ciklus Svijet glazbe u Lisinskom posjetio je još jedan sjajan orkestar. Večer Praškog simfonijskog orkestra donijela je lijepe i nadasve otmjene interpretacije djela najpoznatijih čeških romantičarskih skladatelja – Bedřícha Smetane i Antonína Dvořáka. K tome i njihova najpopularnija djela – tri simfonijske pjesme iz Smetanina ciklusa Moja domovina i Dvořákovu Devetu simfoniju u e-molu, Iz Novoga svijeta. I ako se možda nevoljko pomislilo da će slušatelje dočekati još jedna rutinska izvedba svega dobro poznatoga, Pražani s dirigentom Jiříjem Koutom takvu su pomisao začas otklonili.
  
  Praški simfonijski orkestar utemeljen je još tridesetih godina prošloga stoljeća i dugo je bio poznat pod nadimkom FOK. Riječ je o kratici od Film-Opera-Koncert jer je programska orijentacija bila usmjerena na sve te tri vrste glazbe, a najveću je popularnost iz početka Orkestar stekao upravo filmskom glazbom. Postupni rast orkestra do simfonijskog kao i rast njegove koncertne djelatnosti od početka četrdesetih godina pod vodstvom Václava Smetáčeka, pretvorio je FOK u relevantan čimbenik češkog glazbenog života pod imenom Praški simfonijski orkestar. A za čak trideset godina Smetáčekova šefovanja, kvaliteta Orkestra prepoznata je i priznata daleko izvan granica tadašnje Čehoslovačke. Nakon njegove ere izmijenilo se nekoliko šefova-dirigenata, a godine 2006. na čelo dolazi Jiří Kout. Mladi je Kout nakon praškog studija dirigentsku karijeru počeo u Plzeñu da bi ubrzo dospio u Nacionalno kazalište u Pragu. Pritisci zbog otvorena antikomunističkog stava postaju sve jači i tjeraju ga u egzil. Djeluje u opernim kućama u Düsseldorfu, Saarbrückenu, te u berlinskoj Njemačkoj operi, a postaje i šef-dirigent Simfonijskog orkestra iz St. Gallena gdje i danas živi s obitelji. Pad berlinskog zida, a potom i promjene političkog sustava u Istočnoj Europi, devedesetih godina Koutu donose ponovne pozive u domovinu. A da ništa od specifičnosti češkoga duha i njegova glazbenog izraza nije zaboravio, iskusni dirigent staroga kova pokazao je i na zagrebačkom koncertu.
  
  Iz cijelog Smetanina programnog ciklusa Moja domovina u kojima donosi tonske slike i priče, ciklusa koji slavi češku povijest, prirodu i legende, gosti su izabrali tri simfonijske pjesme. Nježno prebiranje harfi otvorilo je simfonijsku pjesmu Vyšehrad dočaravajući priču o usponu moćne tvrđave i njezinu padu, priču o mjestu koje dominira krajolikom uz Vltavu i oko koje se odigrao značajan dio češke povijesti. Logično su slijedile kapi dvaju izvora i rasta Vltave, vodene žile kucavice Češke, te na kraju glazbena priča o bijesnoj i lukavoj pobunjenici Šarki s furioznim finalom. Razradom svakoga detalja fino ugođena orkestra, brigom o ravnovjesju orkestralnih skupina i solista u logičnom tijeku, simfonijske su slike bile živo prezentne u svoj svojoj pripovjednosti, ugođajnosti i bogatom koloritu.
  
  Otmjeni pristup s punim poštivanjem notnog teksta kao da se, vjerojatno nakon nebrojenih izvedbi, s njim susreće prvi put, ogledao se i u Dvořákovoj Simfoniji iz Novoga svijeta. Mekog i zaobljenog zvuka orkestra, koji niti kada je najglasniji i pršti svom snagom, ne prelazi granicu tako česte bučne sviračke samodopadnosti. Kout s članovima Praškog simfonijskog orkestra pronalazi prave omjere u gradnji velike cjeline gospodski izbjegavajući zavodljivo isticanje svima znanih glavnih tema. One su organski dio bujnog simfonijskog tkiva koje je još za američke praizvedbe krajem 19. stoljeća navijestilo da će djelo svrstati u korpus najvoljenije simfonijske literature. Ogledna koncertna večer završila je dodatkom vedrog autorova četvrtog Slavenskog plesa.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 3. ožujka 2011.

Piše: