Dobitna kombinacija iz Nizozemske i Venezuele

Ciklus Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb: Residentie orkest Den Haag, dir. Christian Vásques, solistica: Dagmar Pecková, mezzosopran, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 6. prosinca 2010.

• 
  Suradnja Residentie orkest Den Haag i mladog dirigenta Christiana Vásquesa na gostovanju za ciklus Svijet glazbe u Lisinskom pokazala se dobitnom. Njihov je program bio, recimo tako, standardan: Uvertira operi Strijelac vilenjak Carla Marie von Webera, Pet pjesama iz zbirke Dječakov čarobni rog Gustava Mahlera (1860-1911) o njegovoj 150. obljetnici rođenja te notorna i uvijek dobrodošla Peta simfonija u e-molu Petra Iljiča Čajkovskog, dio željeznog simfonijskog repertoara koju ne zaobilazi niti jedan orkestar, jedno od oglednih djela na kojem se iskušava kvaliteta orkestra kao i zrelost umjetničke vizije dirigenta.
  
  Haaški Residentie Orkest, poznat i kao Haaška filharmonija, lani je proslavio 105. obljetnicu osnutka. Izredao se niz velikih dirigentskih imena, snimki, a kontinuirana briga o kvaliteti ima svoj nemali učinak. Od godine 2005. Residentie Orkest vodi Neeme Järvi, ugledni estonski dirigent svjetske reputacije. On je bio najavljen i za zagrebačko gostovanje, ali umjesto njegaje stigao 26-godišnji venezuelanski dirigent Christian Vásques. Nije to bila nekakva tek ovalš smišljena zamjena jer je Vásques osim u svojoj domovini, u velikom i brzom pohodu do značajnih američkih i europskih orkestara od Los Angelesa do Moskve. Pomalo na velikom planu postaje sve zamjetniji izdanak venezuelanskog glazbenog obrazovnog programa Sistema.
  
  Sistema je značajnim udjelom glazbenog obrazovanja otela djecu ulici i propadanju uz drogu tako da, nevjerojatno zvuči, od dječjih orkestara do velikih simfonijskih za odrasle, Venezuela ih ima čak trisotinjak. Kada su u jednom intervjuu upitali Claudia Abbada vidi li neke nove poticaje i glazbenu snagu u svijetu, on je odgovorio da ne vidi, osim u Venezueli. Iz čuda Sisteme, o kojoj je već snimljeno niz dokumentarnih emisija, Vásques se uključio kao devetogodišnji violinist u dječjem orkestru da bi završio kao dirigent kojem se proriče blistava budućnost. Na temelju onoga što je pokazao u zapravo vrlo mladoj dirigentskoj dobi, proročanstvo ima temelja.
  
  Odličan orkestar zaobiljena zvuka, ravnovjesja orkestralnih skupina i zapaženih solista, lakog je pokreta slijedio domišljenu i opreznu koncepciju dirigenta. Vásques očito nije od onih mladih ubrzanih dirigenata razbarušene i vizualno atraktivne geste čiji šoumenski nastupi na prvu loptu očaravaju publiku. U Weberovoj Uvertiri Strijelcu vilenjaku je i velikim kontrastima možda ponegdje i prenagla fortea, ipak ostavio onaj prostor koji govori da je to tek uvod i da velika operna zbivanja tek slijede. Pametna čitanja i neprijeporne muzikalnosti Vásques je, suptilno i s mjerom osluškivao Dagmar Peckovu u interpretaciji Mahlerovih Pet pjesama iz zbirke Dječakov čarobni rog. Nadopunjavanje orkestra i vrlo izražajne i vrlo tražene češke mezzosopranistice, koja svojim toplim glasom s puno inteziteta pogađa karakter pojedinih pjesama, bilo je uzorno. A Pecková se s lakoćom transformirala od šaljiva početka u Wer hat dies Liedlein erdacht? (Tko je smislio ovu pjesmicu?) do melankoličnosti i tuge potresne posljednje pjesme Urlicht (Prasvjetlo).
  
  Možda je netko očekivao više velike i plačljivo-srčane intenzivnosti u Petoj simfoniji Čajkovskog, no Vásques se svojom transparentnim čitanjem i s posvećenosti svakom detalju, otklonio od svake pomisli na srcedrapateljne, emocionalno prezasićene izvedbe. Ne izgubivši veliki simfonijski luk iz vida, on je kao sluga pokorni samo čitao što to nose gusti slojevi velikog skladateljskog rukopisa. Dobar početak za ozbiljnog mladog dirigenta. Za sve pokazano sprega Nizozemaca i Venezuelanca nagrađena je ovacijama.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 7. prosinca 2009.

Piše: