Novo ruho

47. Glazbena tribina Hrvatskog društva skladatelja, Opatija, 4. – 7. studenoga 2010.

• 
  Tradicionalna Glazbena tribina Hrvatskog društva skladatelja u organizaciji Cantusa nakon desetgodišnjeg gostovanja u Puli vratila se u Opatiju, gdje je i utemeljena 1963. i gdje se održavala punih trideset i šest godina. Ovogodišnje, 47. izdanje donijelo je dakle promjene ne samo u novoj, iako od ranije poznatoj lokaciji (Hotel Imperial) koja ima svojih prednosti, ali i nedostatke, nego i u novom vodstvu. Naime ulogu umjetničkog voditelja preuzeo je ove godine Frano Đurović, ugledni hrvatski skladatelj i pedagog mlađe generacije (rođen 1971. u Dubrovniku). Svoj društveni angažman Đurović je počeo ne samo kao novi član Predsjedništva HDS-a već i kao novi ravnatelj Tribine, u koju je unio neke dobrodošle novine.
  
  Uvjetovan ograničenim budžetom Festivala, Đurović je smanjio broj koncerata i praizvedbi, rukovodeći se prvenstveno kvalitetom. Pri tome je mnogo prostora pružio mladim muzikolozima i skladateljima, koji su kroz četiri ispunjena dana imali prilike susretati se, upoznavati i razgovarati ne samo na koncertima i osvrtima na njih, nego i na promocijama (Program 50. MBZ-a, Nova notna i diskografska izdanja), radionicama i okruglim stolovima (tribina na temu (Ne)plaćanje narudžbi novih kompozicija), uz dragocjeno sudjelovanje i iskusnijih generacija. U skladu s ranije spomenutim financijskim ograničenjima, program se usmjerio uglavnom na komorna djela u živim izvedbama ili na slušaonicu praizvedbi na starim Opatijama i slušaonicu elektroničke glazbe.
  
  Jedini nešto veći sastav bio je Cantus Ansambl specijaliziran za izvedbe suvremene glazbe, bez kojeg bi Tribina bila nezamisliva. Njemu je pripalo svečano otvaranje Festivala pod ravnanjem stalnog umjetničkog voditelja Berislava Šipuša, kojemu je tom prigodom uručena Godišnja nagrada Boris Papandopulo za balet Proces. Taj prvi koncert predstavio je djela dvojice vrsnih skladatelja i pedagoga Željka Brkanovića i Marka Ruždjaka te njihovih studenata Tibora Szirovicza, Tene Ivane Borić i Tomislava Olivera. Na taj način nastavljena je zanimljiva praksa susreta generacija, a dragocjen prilog kvaliteti izvedbi dala je sjajna mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić nastupivši kao solistica u tri skladbe.
  
  Središnja osobnost mlade generacije bio je svestrani glazbenik Gordan Tudor, izvrsni saksofonist koji je nastupio najprije kao član odličnog New Sax Quarteta uz Nikolu Fabijanića, Gorana Jurkovića i Tomislava Žužaka. U sklopu njihova koncerta posebno su se kvalitetom izdvojile skladbe Mirele Ivičević (Red White And), Dubravka Detonija (44 per 4 in 4) i praizvedba Frane Đurovića (Kvartet za kraj radnog vremena). Idućeg dana Gordan Tudor vodio je radionicu na temu Vježbanje uz elektroniku, a kako to izgleda u praksi pokazao je na koncertu Gordan Tudor, saksofon & elektronika. Uspješnija djela te vrste u kojima se živa izvedba kombinira s vrpcom, uz nužnu asistenciju autora na elektronici bila su Sax And The Machine za alt saksofon i Kymu Ane Horvat, još jedna skladba Mirele Ivičević (JAM spokikou (P.N.P.) za alt saksofon, live elektroniku i live visuals) i napokon jedno virtuozno djelo samoga Tudora It's not OK computer za alt saksofon, analogni synth i Pitch to midi converter, što je bilo nakon praizvedbe u Beču, prvo predstavljanje tog djela i u Hrvatskoj.
  
  Koncert elektroničke glazbe Sam svoj majstor donio je praizvedbe s impresivnom skladbom Josipa Magdića Supernumerary, op. 233. To su "varijacije na temu o prekobrojnom granatiranju" koje je autor snimio za vrijeme opsade Sarajeva koja je trajala punih 1425 dana! Otkrivanje novoga medija za orgulje u elektroničkom okrilju odrazilo se u zvukovno raskošnom djelu Interview Ante Knešaureka i Krešimira Seletkovića, a za kontrabas i elektroniku u Bassblackoutu vrsnog kontrabasista i skladatelja Dubravka Palanovića.
  
  Valja svakako spomenuti i dva odlična koncerta gostiju iz Slovenije i Italije, što uz neka djela stranih autora na već spomenutim koncertima daje dobrodošlu iako još uvijek preskromnu međunarodnu notu festivalu, koja se pokušala održati u razdoblju od 1994. do 2004. Ugledni Gudački kvartet Tartini iz Slovenije u sastavu Miran Kolbl, Reomeo Druckner, Aleksandar Milošev i Miloš Mlejnik posvetili su svoj koncert trojici vrijednih hrvatskih skladatelja i njihovim obljetnicama. Prvoklasno su izveli Prvi gudački kvartet Branka Lazarina (70), Drugi gudački kvartet "Za bolja vremena" Silvija Foretića (70) i Quartetto d'archi Petra Bergama (80).
  
  Vrlo je zanimljiv bio i nastup kvarteta talijanskih umjetnika, koji su se predstavili izvedbom skladbe Cantare il pane (Pjevati o kruhu) nadahnute knjigom Kruh naš Predraga Matvejevića. Kolektivna je to produkcija odličnih i kompatibilnih glazbenika s govorenim i pjevanim dijelovima u vrlo sugestivnoj interpretaciji sopranistice Silvije Schiavoni, koju su odlično pratili flautist Gianni Trovalusci, trombonist Giancarlo Schiaffini i udaraljkaš Gianluca Ruggeri. Tako je ta impresivna rapsodija o kruhu uronjena u blisko mediteransko okružje kao poveznica različitih kultura ostavila snažan dojam na malobrojnu publiku koja je ustrajala do sitnih sati tog napornog dana, ali nije požalila, jer je doživljaj bio izniman.
  
  Jedan koncert u sitne sate bio je posvećen i peteročlanoj međunarodnoj Grupi Elvisa Stanića, vrsnog riječkog gitarista i harmonikaša, koja je predstavila njegovu autorsku glazbu temeljenu na fuziji suvremenog jazza i tradicionalne glazbe raznih podneblja. Bio je to best of Stanićeva jazz opusa za koji je dobio niz diskografskih nagrada Porin. A posljednji koncert 47. Glazbene tribine u Opatiji znakovito je bio u znaku ponajboljih mladih pijanista koji su izvodili djela hrvatskih skladatelja za glasovir ili glasovir četveroručno Srđana Dedića, Mladena Tarbuka, Krešimira Seletkovića, Sanje Drakulić, Berislava Šipuša, Ante Knešaureka, Ivana Josipa Skendera, Ive Josipovića i Dubravka Palanovića. Mladi umjetnici su mahom studenti Muzičke akademije u Zagrebu Katarina Sobočan, Bartolomej Stanković, Jelena Pavić, Lucija Majstorović te duo Vlatka Peko i Ana Lucić glasovir solo i četveroručno.
  
  Možemo na kraju zaključiti da je uz neke iznimke program 47. Glazbene tribine u Opatiji bio zanimljiv i kvalitetan. Izvedbe su bile na visokoj razini, razgovori koje su usmjeravali mladi muzikolozi iako ponekad nespretni i neiskusni dobrodošli su za osvježenje, a uz stariju generaciju skladatelja, pojavila se i zanimljiva nova generacija kod koje se tu i tamo može nazrijeti svježina, sadržajnost i bogatstvo kolorita, pa čak i duhovitost. Stoga je znakovita jedna od opaski na diskusijama o koncertima, kako treba pohvaliti svakog mladog kompozitora koji piše vedru glazbu! A kada bi se naručena nova djela još i platila, što za sada nije nažalost uobičajeno niti pravno regulirano, može li to biti jedan od putokaza za ljepšu budućnost hrvatske glazbe?
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 9. studenoga 2010.

Piše: