Lebdeće sviranje

Ciklus Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb: Wiener Concert-Verein i Zbor Hrvatske radiotelevizije, dir. Tonći Bilić, solist: Christian-Pierre La Marca, violončelo, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 26. listopada 2010.

• 
  Prvi koncert nove sezone popularnog ciklusa Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb bio je u znaku suradnje uglednog komornog orkestra Wiener Concert-Verein i Zbora Hrvatske radiotelevizije i njegovog šefa-dirigenta Tonćija Bilića. Program se sastojao od Minderheitentänze, za gudače, op. 70 Ivana Eröda, Koncerta za violončelo i orkestar u C-duru, Hob.VII:1 Josepha Haydna u interpretaciji Christiana-Pierra La Marce, Sinfoniette za gudače Borisa Papandopula i Berlinske mise za mješoviti zbor i gudački orkestar Arva Pärta. Kako se radi o suradnji koja je uključila idućih dana još tri koncerta s istim programom u Austriji (u Welsu i u Beču u abonentskom ciklusu Musikvereina) bilo je važno u program uvrstiti i jedno antologijsko djelo hrvatske glazbe, kao što je to Sinfonietta za gudački orkestar Borisa Papandopula.
  
  Koncert u Zagrebu počeo je zanimljivom skladbom suvremenog austrijskog skladatelja i pijanista mađarskog podrijetla Ivana Eröda pod naslovom Minderheitentänze (Manjinski plesovi). To je nadrealistična baletna suita od pet stavaka nastala 1997. i u kojoj se za razliku od tradicionalnih plesova duhovito zrcale razne devijacije u plesnim pokretima, što je vidljivo i iz naslova Preskakanje, Tapkanje, Dva ljevonoga, Teturanje i Valcer astronauta. Gudači Wiener Concert-Vereina predstavili su se tim djelom kao uigrani ansambl punoga tona, a pružili su i odličnu pratnju solistu večeri francuskom violončelistu Christianu-Pierru La Marci.
  
  Haydnov Koncert za violončelo i orkestar i C-duru izveden je na visokoj tehničkoj razini i stilski primjerenim klasičnim komornim zvukom koji je njegovan na dvoru kneza Esterhazyja u Eisenstadtu gdje je ugledni skladatelj bio kapelnik, brinući se za instrumentalnu glazbu, pišući djela za mali ansambl koji mu je bio na raspolaganju. Ondje je morao prema ugovoru svakodnevno prije i poslije podne primati naredbe za izvedbe, a njih je bilo doista mnogo. Tako je u tom razdoblju nastalo više od pedeset simfonija i niz koncerata za razne instrumente njegovih glazbenika. Među ostalim i ovaj Koncert za violončelo, poletan, pun svježe invencije i virtuozno napisan za vrsnog violončelista Josepha Weigla.
  
  La Marca je impresionirao lakoćom lebdećeg sviranja i efektnim kontrastima u dinamici uz skladnu pratnju orkestra. To remek-djelo čelističke literature bilo je prava poslastica za glazbene gurmane na kraju prvoga dijela koncerta. A poslastica je bila i Sinfonietta za gudače Borisa Papandopula, koja bi se morala češće čuti u koncertnim dvoranama. Postoje doduše izvrsni tonski zapisi, ali izvedbe uživo dragocjene su i predstavljaju pravi izazov za nove generacije glazbenika. Maestro Tonći Bilić majstorski je istaknuo i ulančao sve detalje u pulsiranju te zanosne partiture satkane od razuzdane Intrade, prelijepe lirske Elegije i virtuoznog Finala.
  
  Vrhunac večeri bila je Berlinska misa za mješoviti zbor i gudački orkestar Arva Pärta, uglednog suvremenog estonskog skladatelja. Djelo je nastalo po narudžbi za 90. njemački katolički dan održan u svibnju 1991. u Berlinu, i uglazbljenje je latinskog misnog ordinarija. Berlinska misa prvotno je skladana za četiri vokalna solista i orgulje po uzoru na ranu glazbu i gregorijansko pjevanje, ali je napisana vlastitim tonalitetnim jezikom koji je autor nazvao prema latinskoj riječi zvono- tintinabulacijom. Kasnije je tu harmonijski osebujnu misu preradio za četveroglasni mješoviti zbor i orgulje, a potom i za mješoviti zbor i gudače. Tu posljednju inačicu čuli smo ovom prigodom u vrhunskoj izvedbi 29 biranih pjevača Mješovitog zbora HRT-a i komornog orkestra Wiener Concert-Vereina pod sugestivnim ravnanjem maestra Tonćija Bilića. Zadovoljna publika je izmamila i lijep dodatak – Ave verum corpus Wolfganga Amadeusa Mozarta.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 31. listopada 2010.

Piše: