Logična dramaturgija jake ekspresije

Ciklus Lisinski sudbinom: Sinfonietta Cracovia, dir. Gabriel Chmura, solistica: Olga Scheps, klavir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 15. svibnja 2010.

• 
  Rijetka je prilika da orkestar na odobravanje publike mora svirati čak dva dodatka. Dogodilo se to ponovno na gostovanju Sinfoniette Cracovie: Valse triste (Tužni valcer) Jeana Sibeliusa i Gavotta iz Klasične simfonije Sergeja Prokofjeva. Sinfonietta Cracovia došla je s dirigentom Gabrijelom Chmurom i solisticom, pijanisticom Olgom Scheps koji su još u travnju bili najavljeni s Orkestrom Glazbenog kolegija iz Winterthura. Ali islandski vulkanski oblak i komplikacija s letovima odgodila je tada gostovanje švicarskog orkestra, a i drugi put. No Sinfonietta Cracovia je svakako bila više nego dostojna zamjena.
  
  Najavljeni program je u odnosu na travanj doživio male izmjene. Nije bilo Uvertire br. 2 Vatroslava Lisinskog ni Proljetne uvertire Hermana Gustava Goetza. Na početku koncerta Sinfoniette Cracovie zamijenila ih je uvertira Hebridi Felixa Mendelssohna. Teškog sjevernjačkog sadržaja, ali i lakim potezom prozračnih linija, Mendelssohova uvertira uvela je – nakon Rachlina i Filharmonije večer ranije – u još jednu iznimnu koncertnu večer. Ujedno su Hebridi u standardnom koncertnom poretku uvertira-koncert-simfonija, bili primjerna najava odličnog orkestra mekog tona i iznimno transparentnih interpretacija koje je potaknuo iskusni dirigent Gabriel Chmura.
  
  Svojedobno je taj poljski Židov, odrastao i isprva školovan u Izraelu, bio i gost Zagrebačke filharmonije. Iz koraka u korak se u interpretaciji osjetilo iskustvo velikog dirigenta staroga kova. Zlatni sjaj njegova vodstva nije se osnivao toliko na današnjoj sveprisutnoj želji za samopromocijom nego na temeljitom čitanju teksta. Ako je potrebno i iz početka, kao da se izvodi prvi put.
  
  Svakako je u tome ogledna bila Beethovenova Peta simfonija u c-molu. Simfonija o kojoj svi sve znaju, stotine su je puta čuli cjelovitu ili u dijelovima, sa snimki ili uživo, a uvodni motiv se prepoznaje kao sudbinski u raznim prilikama i u drugim medijima. Chumra sa smanjenim orkestrom u odnosu na pompozne i sklone interpretacijskim obrascima, nalazi i pokoji zaboravljeni sloj više u živoj, napetoj, nadasve razložnoj izvedbi koja je se u fugattu mogla gotovo opipati. Logična i napeta dramaturgija jake ekspresije donijela je izvedbu kakva se rijetko čuje uživo.
  
  Dvadesetčetverogodišnja ruska pijanistica Olga Scheps još je jedna zvijezda mladog svjetskog pijanističkog neba. Za tu tvrdnju ona zasad ima dovoljno argumenata. U godini 200. obljetnice Chopinova rođenja gotovo da se nametnuo izbor jednog njegova Klavirskog koncerta. (Schumannov isti, 200. rođendan pomalo je u drugom planu.) Besprijekorna Olga Scheps, izrazito lakopotezne tehnike, svojoj izvedbi Chopinova Koncerta u f-molu dodala je punu poetičnost i bogati raspon tonskih boja, osobito proziran piano i predano muziciranje takoreći na svakom detalju.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 17. svibnja 2010.

Piše: