Katarinin cjelov

37. Majski muzički memorijal Josip Štolcer Slavenski, Čakovec, 4. – 6. svibnja 2010.

• 
  Ugledni hrvatski skladatelj i dirigent, maestro Mladen Tarbuk obilježio je ovogodišnju manifestaciju posvećenu skladatelju Josipu Štolceru Slavenskom (Čakovec, 11. svibnja 1896. – Beograd, 30. studenoga 1955.). Kao dirigent i skladatelj Tarbuk se predstavio prve večeri, a kao dobitniku Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski posvećena mu je završna Večer laureata, na kojoj mu je uručen dio nagrade i na kojoj je pijanistica Katarina Krpan izvela njoj posvećenu nagrađenu skladbu Kate's Kiss. Zanimljivo je da je Tarbuk jedan od rijetkih dvostrukih dobitnika te ugledne nagrade utemeljene prije četrdeset godina (1970).
  
  Dana 30. studenog ove godine navršit će se 55. godina od smrti iznimnog ali nažalost neshvaćenog hrvatskog skladatelja Josipa Štolcera Slavenskog, kojeg su više cijenili u inozemstvu negoli u domovini, u kojoj nije mogao dulje opstati, nego je nakon studija glazbe u Budimpešti i Beču boravio kraće vrijeme u Zagrebu, Parizu i Pragu, a najdulje u Beogradu, gdje je poslije Drugoga svjetskog rata radio i kao profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji i gdje je umro u šezdesetoj godini života. Tradicionalni Majski muzički memorijal njegova imena nastoji međutim u rodnom kraju njegovati uspomenu na svojeg velikog sina, između ostalog i izvođenjem ne samo dobro poznatih, nego i nepravedno zanemarenih vrijednih djela.
  
  Slavenski na koncertnom podiju
  
  Ove godine Slavenski je bio uvršten u program koncerta Svečanog otvorenja s dvije antologijske skladbe, Koncertom za violinu i orkestar i Balkanofonijom, te na matineji koju su dan kasnije priredili studenti Muzičke akademije u Zagrebu. Uz komorna djela Schuberta, Kuljerića, Papandopula i Kodallyja, izvedeni su i Bisevi za gudače u instrumentaciji Pavla Dešpalja i izvedbi Gudačkog komornog orkestra Muzičke akademije (voditelj izv. prof. Jože Haluza). Ta biserna glazbena niska popularnih skladbi Berse, Mozarta, Rahmanjinova, Dešpalja i Rossinija počela je antologijskom Štolcerovom skladbom za mješoviti zbor Voda zvira. Istoga dana navečer ugledni mađarski pijanist Laszlo Baranyay predstavio je nekoliko skladbi svojeg zemljaka Ernöa Dohnanyija.
  
  Vratimo se na početak Memorijala, u Centar za kulturu Čakovec, gdje je prije svečanog otvorenja predstavljena izložba mladog čakovečkog likovnog umjetnika Krešimira Hlebeca. Njegov zanimljiv ciklus Tijelo odsutnosti čine crteži olovkom i ugljenom. Srednjeg su i velikog formata, a karakteriziraju ih ugrađena ogledala kao zanimljivi dijelovi kompozicije.
  
  Nadahnutost folklorom
  
  Svečani koncert otvaranja, dogovoren prije negoli se znalo ime dobitnika nagrade, priredio je Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Mladena Tarbuka. Započet je Tarbukovom skladbom A Trip around Austria (Izlet po Austriji) napisanom 1994. za festival Štajerska jesen u Grazu. Sa željom da približi suvremenu glazbu mladima, Tarbuk je za koncert Mladi muziciraju napisao živu i duhovitu skladbu s prepoznatljivim temama i lokalnim ugođajima zemalja koje okružuju Austriju, slijedom toka Dunava sve do smirenja prema ušću u Crno More.
  
  Josip Štolcer Slavenski nalazio je vrelo inspiracije prvenstveno u melodijskom bogatstvu svojega Međimurja, ali i ostalih naroda "koje civilizacija nije iskvarila". To se čulo u obje prezentirane skladbe, prvo u Koncertu za violinu i orkestar iz 1927. s bosanskom narodnom temom na početku i s međimurskom temom u Adagiu, te virtuoznom Finalu koji objedinjuje i suprotstavlja obje teme. Zahtjevnu solističku dionicu majstorski je izveo ruski violinist Sergej Evseev, koncertni majstor SO HRT-a od 1994, te član Zagrebačkih solista od 2002.
  
  Vrhunac večeri bila je orkestralna suita Balkanofonija nastala iste godine (1927) kad i Koncert za violinu. U sedam stavaka Slavenski je više melodijskom ljepotom, bogatstvom ritmova i smjelom harmonizacijom negoli citatima dočarao ozračje balkanskih zemalja (Srbije, Albanije, Turske, Grčke, Hrvatske (Međimurje) i Bugarske), Vrijednost djela osjetila je i brojna publika koja je vrlo dobru izvedbu nagradila dugim pljeskom. Boljem razumijevanju programa tog zanimljivog koncerta pridonijela je i Tarbukova konferansa. 
  
  Kate's Kiss
  
  Odluku o dodjeli Vjesnikove nagrade za glazbu Josip Štolcer Slavenski za 2009. godinu Mladenu Tarbuku za skladbu Kate's Kiss za klavir solo, jednoglasno je donio ocjenjivački sud u sastavu Željko Brkanović (predsjednik), Erika Krpan, Mladen Janjanin, Iva Lovrec Štefanović i Mirta Špoljarić, sa sljedećim obrazloženjem: "Kompaktnost glazbenog izričaja, cjelovitost ideje i realizacije, a napose fantastična razina autorske introspekcije, koju Tarbuk uspijeva na jedinstven način pretočiti u samo jedan instrument i samo jednog izvođača, presudilo je u korist Tarbukove skladbe Kate's Kiss.
  
  No, taj instrument nije nimalo osamljen, jer iz njega izvire široki spektar raznolikih zvučnosti koje je moguće dobiti iz klavira, a koje Tarbuk savršeno poznaje. Klavir je katkad potpuno ogoljena jedinka, a katkada zvuči poput čitavog orkestra. Upravo u tome otkriva se Tarbuk kao majstor umijeća instrumentacije (i orkestracije). S druge strane, djelo je umreženo izvanglazbenim poticajima i nastoji u pet opsežnih stavaka, u ukupnom trajanju oko jednog sata, sažeti glazbeni i životni put – put Katarine Krpan kojoj je skladba posvećena i koja ju je praizvela.
  
  A napisati sat vremena glazbe za klavir solo i to takve razine individualizma i kvalitete u međusobno neraskidivoj sprezi, jedinstven je slučaj u hrvatskoj klavirskoj literaturi.
  
  Sve su to elementi koji su u konačnici izdvojili Tarbukovu skladbu iz užega kruga četiriju prošlogodišnjih vrlo uspjelih novih skladbi hrvatskih autora".
  
  Dodajmo da će nakon predstavljanja te iznimne skladbe u izvedbi Katarine Krpan na 37. MMM Josip Štolcer Slavenski gdje je nagrađeni Tarbuk dobio Zlatni grb grada Čakovca, nagrada biti uručena laureatu na Vjesnikovim danima tijekom lipnja, zajedno s ostalim Vjesnikovim nagradama za postignuća na polju hrvatske kulture.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 9. svibnja 2010.

Piše: