Jedan od vrhunaca sezone

Ciklus Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb: Orkestar Romanske Švicarske, dir. Marek Janowski, solistica: Arabella Steinbacher, violina, KD Vatroslav Lisinski, 13. travnja 2010.

• 
  Nastup Orkestra Romanske Švicarske za Svijet glazbe u Lisinskom može se uvrstiti u najatraktivnija orkestralna gostovanja u ovoj sezoni. Orkestar je stigao sa šefom dirigentom Marekom Janowskim kojega zagrebačka publika zacijelo pamti kao relativno nedavnog predvodnika gostovanja Simfonijskog orkestra iz Pittsburga gdje je stalni gost. Cijenjeni i aktivni Janowski šef je Radijskog simfonijskog orkestra iz Berlina kao i Orkestra Romanske Švicarske u Ženevi od 2005. godine.
  
  Taj umjetnik skromna i efektna nastupa, geste koja nije ni u jednom trenutku razmetljiva ili cilja na vizualnu atraktivnost, izvukao je od najstarijeg švicarskog orkestra maksimalne domete. Orkestar Romanske Švicarske je po završetku Prvoga svjetskog rata, godine 1918, osnovao Ernest Ansermet, koji je na tom mjestu ostao sve do 1967. i izgradio orkestar dobrih temelja koji i danas s nizom drugih dirigenata njeguje specifičnu prozračnu zvučnost. Sve se u tom tijelu čini lakim, ali treba reći da ne nedostaje i dramatičnosti, velikih dinamskih amplituda koje nikad ne prelaze u deklarativnu pompoznost.
  
  Specifično je lako prelijevanje iz orkestralne skupine u skupinu, iz sola u solo, bez čujnih rezova. Minuciozna razrada predstavljenih djela neće niti u jednom trenutku narušiti impozantnu cjelinu pomnih interpretacija na čelu s razumnim Janowskim kojemu je, čini se, bombastični efekt zadnja briga. Ali glavno ostaje razborito i muzički zasićeno čitanje teksta. U tome je znanjem i instinktom pravog glazbenika u potpunosti uspio i s Orkestrom, i u suradnji sa solisticom.
  
  Dva francuska djela uokvirila su jedno njemačko. Prozračna faktura Ravelovog Couperinovog groba bila je senzibilni početak jednako bogat plesnom zaigranosti, transparentnosti tonske slike, lakog poteza koji u četiri stavka otvara autorske reminiscencije na neki raniji glazbeni svijet. Orguljska, Treća simfonija u c-molu Camillea Saint-Saënsa također je u svim elementima fino izbrušenih prijelaza, intenzivne izvedbe bez šavova i s pomnom brigom o svakom detalju tvorila impresivnu cjelinu. Naglašena i u simfonijama tako rijetka uloga orguljaša povjerena je istaknutom europskom orguljašu Thomasu Berndtu koji bilježi mnoge nastupe po cijelom svijetu i snimanja za Deutsche Gramophon.
  
  Središnjica večeri je pripala notornom Mendelssohnovu Koncertu za violinu i orkestar u e-molu, jednom od ne tako brojnih, ali i relevantnih koncertnih kušnji za violinista-solista. Nakon više nego izvrsne Arabelle Steinbacher, sama se od sebe nametnula usporedba s Hilary Hahn. Potonja je mlada, zgodna, nadasve nadarena i – što nije ni najmanje nevažno – miljenica diskografske industrije sa svim popratnim promidžbama.
  
  Stoga je u živom nastupu pravo otkriće bila daleko manje razglašena Arabella Steinbacher, rođena u japansko-njemačkoj obitelji u Munchenu godine 1981. I unatoč nametljivoj i planiranoj propagandi za izabrane, nastup mlade Arabelle Steinbacher u Mendelssohnovu Koncertu za violinu i orkestar će se zacijelo pamtiti. Plijenila je lakim potezom, muzikalnog obraćanja detalju. Plijenila je razumnim, transparentno pripovjednim načinom prezentacije s blistavim tonom.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 15. travnja 2010.

Piše: