Grandiozna produkcija

Lisinski subotom: Hector Berlioz, Faustovo prokletstvo, dir. Gábor Hollerung, Orkestar Budafok Dohnányi, Ansambl Forte, Muški zbor Mađarskog Nacionalnog zbora, Akademski zbor Budimpeštanskog pjevačkog društva, Komorni zbor Béla Bartók, KD Vatroslav Lisinski, 10. travnja 2010.

• U nizu scenskih ili orkestralnih glazbenih djela romantične epohe nastalih prema znamenitoj Goetheovoj tragediji nadahnutoj drevnom legendom o alkemičaru i astrologu dr. Faustusu koji je u čežnji za nedostižnim prodao dušu vragu, Faustovo prokletstvo Hectora Berlioza zauzima posebno mjesto. Fasciniran predloškom Berlioza je još kao mladić napisao je Osam prizora iz Fausta , a kasnije ih revidira kao dramsku legendu za četiri solista, zbor i orkestar u četiri dijela i dvadeset scena s nekoliko preciznih, ali neobvezujućih scenskih uputa, zamislivši ih u početku kao koncertnu operu.
  
  Grandiozna produkcija koja je to rijetko izvođeno djelo predstavila 10. travnja u ciklusu Lisinski subotom bila je poluscenska, a upriličila ju je mađarska ekipa na čelu s dirigentom Gáborom Hollerungom i njegovim odličnim ansamblima orkestrom Budafok Dohnányi i Akademskim zborom Budimpeštanskog pjevačkog društva kojem su se pridružili Muški zbor Mađarskog nacionalnog zbora i Komorni zbor Béla Bartók, dok je koreografiju ostvario Csaba Horváth sa svojim plesnim Ansamblom Forte, a režiju potpisuje Andor Lukáts.
  
  Velik i dobro uvježban vokalno-instrumentalni i plesni ansambl bio je čvrsta okosnica dobre zanatske izvedbe u kojoj su se predstavili i solidni solisti: Michael Suttner, tenor svijetloga i reskoga glasa, utjelovljenje romantične Faustove duše, zatim upečatljiv Evert Sooster kao cinični zloduh Mefisto, mezzosopranistica Bernadette Wiedmann kao topla zavedena djevojka Margareta i bariton Viktor Massanyi kao temperamentni ispičutura Brander.
  
  Plesni pokret koji je gotovo neprestano ali i naivno pratio sadržaj opsežnog djela povremeno je odvlačio pažnju od same glazbe koja je majstorski orkestrirana s vrlo upečatljivim momentima poput popularne Rakocijeve koračnice, Mefistove duhovite Priče o buhi, ili njegove lirske Arije o ružama, zatim prekrasne Margaretine Balade o kralju iz Tulea i njezine Romanse na početku četvrtog dijela. Tu je primjerice i upečatljiv nježan duet Fausta i Margarete, pa impresivni Put u podzemlje i napokon propast Fausta i Apoteoza Margarete kojoj nebeski duhovi opraštaju grijehe.
  
  U svakom slučaju bilo je vrijedno ponovno doživjeti Berliozovo Faustovo prokletstvo u solidnoj izvedbi u cjelini, nakon što smo to djelo posljednji put mogli čuti u Zagrebu prije dvadeset godina.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 12. travnja 2010.

Piše: