Plemeniti zvuk

Crvena oktava Zagrebačke filharmonije: gostovanje Filharmonijskog orkestra grada Mainza, dir. Catherine Rückwardt, solistica: Nataša Korsakova, violina, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb. 5. ožujka 2010.

• 
  Državni filharmonijski orkestar grada Mainza stigao je u uzvratni posjet Zagrebačkoj filharmoniji u ciklus Crvene oktave. Naime, Zagreb i Mainz su gradovi-prijatelji na temelju povelje potpisane još 1977. godine. A da veze budu čvršće, godinu dana nakon povelje, generalni muzički direktor u Mainzu postao je Zagrepčanin Mladen Bašić, da bi na tom mjestu ostao sve do 1990. godine. Upravo je veteranski maestro dirigirao prije tri godine kada je Zagrebačka filharmonija gostovala u Mainzu na svečanom koncertu u povodu tridesete obljetnice prijateljstva dvaju gradova. Filharmonija Mainza je u posjet stigla s aktualnom tamošnjom glazbenom ravnateljicom, učinkovitom Catherine Rückwardt, maestrom rođenom u Los Angelesu u glazbeničkoj obitelji očigledna njemačkog porijekla, a poslije i njemačke visokoškolske izobrazbe u Hamburgu te stalnog djelovanja u Njemačkoj od Bremena do Frankfurta.
  
  Prvi dio večeri bio je posvećen rjeđe izvođenim djelima nastalima u prošlom stoljeću. Prvo Koncertu in Es Igora Stravinskog, strogoj koncertantnoj skladbi poznatijoj po svom podnaslovu Dumbarton Oaks, mjestu u blizini Washingtona, nazivu imanja naručitelja kompozicije, obitelji Bliss. Središnjicu je po običaju zauzeo solistički koncert, Koncert za violinu i orkestar u D-duru Ericha Wolfganga Korngolda, slavnog violinista koji je poput Stravinskog djelovao najprije u Europi, a potom i u Americi. U Koncertu je vrlo atraktivna solistica blistava tona i nenametljive ali izražajne provedbe bila rusko-grčka violinistica Nataša Korsakova, potomkinja Nikolaja Rimsky-Korsakova, utjecajnog skladatelja ruske moćne gomilice čiji se udžbenik o orkestraciji ni danas ne može zaobići. Filharmonijski orkestar iz Mainza odmah se pokazao iznimno discipliniranim tijelom fino ugođenih skupina, osobitih drvenih puhača i mekog tona gudača; orkestar koji budno uzgaja preciznost izvedbe i plemeniti zvuk u čemu ih na tragu duge tradicije potiče Catherine Rückwardt.
  
  I nakon stanke nastavljeno je njegovanje europsko-američkih glazbenih veza: prvo dirigentica, potom Stravinski i Korngold i za kraj – notorna Dvořákova Deveta simfonija Iz Novoga svijeta. Pod budnom i nenametljivom gestom Catherine Rückwardt, u koncepciji potpuno nesklonoj naglašavanju hit-tema Simfonije, izašla je prozračnost fakture, razumijevanje i češkog idioma i onoga preuzetog iz glazbe američkih Indijanaca. Kulminaciju strpljive, transparente i elegantne izvedbe velikog luka Dvořákove najpoznatije Simfonije, izvedbe velikih dinamičkih raspona i fino izrađenih detalja, svilenih gudača ili plemenitih rogova, maestra je mudro sačuvala do trijumfalnog kraja.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 7. ožujka 2010.

Piše: