Violinist visoke klase

Simfonijski koncert Riječke filharmonije, dirigent Nikša Bareza, solist: Stefan Milenković, violina, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 24. studenoga 2009.

• 
  U sklopu ovogodišnjih 17. Zajčevih dana, tradicionalne riječke kulturno-glazbene manifestacije, Riječka filharmonija je u HNK Ivana pl. Zajca održala (24. studenog) Simfonijski koncert s djelim romantične i klasične epohe. Kao solist predstavio se izvrsni violinist međunarodne reputacije Stefan Milenković, a izvedbom je ravnao naš ugledni dirigent Nikša Bareza.
  
  Uvertira – koncert – simfonija, prokušana programska shema koncertnih podija vrlo je dobro funkcionirala i na ovom koncertu Riječke filharmonije. Glazbena večer inaugurirana je uvertirom Fingalova spilja zvana još Hebridi opus 26, Felixa Mendelssohna-Bartholdyja (1809-1849). Posjetivši 1829. god. Fingalovu spilju na sjeveru Škotske, Mendelssohn je njome bio toliko očaran, da je pristupio skladanju istoimene uvertire. Stvorio je morski pejsaž u kojem je impresivno i živo dočarao uzburkano more, šum valova koji udaraju u stjenovite rubove spilje, prodoran krik galebova. Za djelo je glazbeni kritičar i pisac David Ewen zapisao: „Uvertira je remek-djelo romantične mašte zvučnog slikarstva.“
  
  Svi članovi Riječke filharmonije (koncertna majstorica Danijela Maras Mendiković) muzicirali su zanosno s velikim nabojem, a s Nikšom Barezom na dirigentskom podiju ostvarena je bogata zvučna i agogička paleta izvedbenih segmenata i fina glazbena uravnoteženost protkana istinskim duhom romantizma.
  
  Premda se Johannes Brahms (1833-1897) u povijesti glazbe smatra posljednjim velikim romantičarem, on je bio istinski klasičar usmjeren prema prošlosti i iznimno je cjenio Bacha i Beethovena. U raznolikom i opsežnom Brahmsovu opusu posebno mjesto zauzima opsežan, veličanstven i za izvođenje nimalo lak Koncert za violinu i orkestar u D-duru, opus 77, koji uz Beethovnov, Mendelssohnov te violinski koncert Čajkovskog, pripada vrhunskim djelima te vrste.
  
  Solist u Brahmsovu koncertu u Rijeci bio je ugledni guslač visoke klase Stefan Milenković (32), rafinirani i tehnički superioran umjetnik iznimne glazbene kulture. Prvi stavak Koncerta, Allegro non troppo – bogata glazbena sadržaja tumačio je tehničkom superiornošću te efektnim uzletima i gradacijama, osobnim šarmom koji je ugradio u Brahmsovu glazbenu arhitektoniku, u kojoj se isticala briljantno izvedena opsežna kadenca. Drugi polagani stavak, Adagio donešen je prekrasno oblikovanim plemenitim tonom intonativne čistoće u čitavom rasponu te finim lirskim akcentima, dok je posljednji Allegro giocoso, ma non troppo vivace, sviran temperamentno, uzbudljivo, bravuroznim pasažama uz s pravom mjerom naglašenim mađarskim motivima prisutnima u djelu. Milenković je i ovim najnovijim riječkim nastupom pokazao specifičnu suživljenost s izvođenim djelom, snažnu umjetničku individualnost, blistavu tehničku spremu i lakoću u izražavanju no, u interpretaciji završnog trećeg stavka Koncerta, na trenutke je ipak uzmanjkalo one uzbudljive istinske Brahmsove bujnosti i emocionalne romantike. Opravdano ispraćen ovacijama oduševljenja, opušteni i simpatični Milenković je u dodatku kristalnom stilskom jasnoćom odsvirao stavak iz Partite br. 2 Johanna Sebastiana Bacha za violinu solo.
  
  Maestro Nikša Bareza suvereno je vodio orkestar, a velikim angažmanom svih sudionika uspostavljena je puna suradnja sa solistom i kontrola agogičkog i dinamičkog pulsiranja glazbena protoka.
  
  Premda se Josepha Haydna (1732-1809) kao izrazita klasičara i prvog od velike trojice predstavnika klasične epohe (uz Mozarta i Beethovena), smatra ocem simfonije, on taj oblik nije utemeljio nego ga je razvio u kontrapunktskom i motivičkom pogledu, uvođenjem menueta i proširenom uporabom puhačkih instrumenata u solističkom smislu. Haydn je stvorio klasičnu ravnotežu između sadržaja i oblike djela te proširio i modernizirao orkestar sljedećim naraštajima skladatelja.
  
  Joseph Haydn je skladao 104 simfonije. Nakon posjeta Londonu nastao je ciklus od dvanaest njegovih najznačajnijih simfonija, koje se uz najbolje Mozartove, smatraju vrhuncem simfonijskog stvaranja prije Beethovena. Simfonijski koncert Riječke filharmonije priveden je kraju Haydnovom Simfonijom br. 104 u D-duru (HOB 1/104) nazvanom Londonska, uvrštenom u program u povodu dvijestote godišnjice autorove smrti.
  
  U prvom stavku nakon uvodnog laganog dijela nastavlja se brzi dio bogate tematske razrade, potom slijede Andante jednostavne ljepote, dražestan Menuet te spirituozni Finale, u kojem je kao prva tema korištena stara hrvatska pjesma. I u ovoj je simfoniji Haydn pokazao homorističku notu koju su riječki filharmoničari i dirigent Nikša Bareza vjerno interpretirali i pri tom iskazali discipliniranost i zvukovnu homogenost, kao i ljepotu te jednostavnost Haydnove glazbe. Ovaj programski brižljivo osmišljen i kvalitetno realiziran Simfonijski koncert Riječke filharmonije bio je jedinstven glazbeni događaj za mnogobrojne poklonike glazbene klasike i romantike i ponovno potvrdio visoke izvedbene dosege riječkog izvođačkog tijela.
  
  © Ramiro Palmić, KULISA.eu, 26. studenoga 2009.

Piše: