Zvuci Amerike

Ciklus koncerata Iz salona Očić: Cynthia Hansell-Bakić, sopran, i Mario Čopor, klavir, 15. listopada 2009.

• Jubilarno petnaesto godište Kućnih koncerata Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan otvorila je sopranistica Cynthia Hansell-Bakić.
  
  Uzbudljiva životna putanja Cynthije Hansel-Bakić, od djetinjstva na plantaži pamuka u rodnoj Virginiji, preko Bostona gdje je školovala glas kod hrvatskog pedagoga Lava Vrbanića, do Dubrovnika kada je prvi put stupila na hrvatsko tlo i Splita gdje je stvorila dom i razvila opernu i pedagošku karijeru, dovela je šarmantnu pjevačicu i u Salon Očić. U društvu s pijanistom Mariom Čoporom umjetnica je izvodila američku glazbu iz opusa Cola Portera, Leonarda Bernsteina i Georgea Gershwina pod naslovom Zvuci moje domovine.
  
  Nakon što se oprostila od operne scene, Cynthija Hansell-Bakić posvetila se pedagoškom radu, a povremeno priređuje i koncerte. Program koji je izabrala za Salon Očić bio je pun pogodak. U njenom izboru pjesmama bilo je dobro poznatih standarda Portera (In the Still of the Night, I've Got You Under My Skin, So In Love) i Gershwina (Nice Work If You Can Get It, Someone to Watch Over Me, Slap That Bass, Love Walked In, Fascinating Rhythm, Somebody Loves Me, I Got Rhythm), ali i manje poznatih songova iz Bernsteinova mjuzikla Peter Pan (Peter, Peter, My House, Dream With Me).
  
  Uz izvrsnu suradnju pijanista Maria Čopora, koji je pravim muzikantskim i improvizatorskim nervom ostvario pratnju, umjetnica je sve skladbe izvela uzornim stilom, uz odličnu dikciju i scensku izražajnost. Njezin šarm, toplina, temperament, osjećajnost i komunikativnost s publikom, ne samo u glazbenom smislu nego i kroz razgovor s urednikom izravnog prijenosa na 3. programu Hrvatskog radija Brankom Magdićem, kulminirali su u nezaboravnoj uspavanki Summertime iz Gershwinove opere Porgy i Bess. Bio je to još jedan dirljiv trenutak na kraju iznimne večeri američke glazbe, predstavljene na najljepši način.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 18. listopada 2009.

Piše: