Potvrde zvjezdanog statusa

Uz dva koncerta Martine Filjak održana u Hrvatskom glazbenom zavodu i KD Lisinski

• Protekli je tjedan ugledna hrvatska pijanistica Martina Filjak uspješno nastupila kao solistica na dvama koncertima uz dva orkestra, ispraćena ovacijama zadovoljne publike. U utorak, 3. veljače interpretirala je 12. koncert za klavir i orkestar u A-duru, K.414 Wolfganga Amadeusa Mozarta uz Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Pavla Dešpalja, a u petak 6. veljače izvela je 3. koncert za klavir i orkestar Béle Bartóka uz Zagrebačku filharmoniju kojom je dirigirao En Shao iz Kine.
  
  Uz 75. rođendan Pavla Dešpalja
  
  Koncert Hrvatskog komornog orkestra održan je u povodu 75. rođendana šefa-dirigenta maestra Pavla Dešpalja, koji je tijekom bogate, gotovo pet desetljeća duge dirigentske a dijelom i skladateljske i pedagoške karijere, stekao velik ugled. Dirigirao je mnogim domaćim i stranim orkestrima, a na čelu HKO je od 1995. U ovoj godini, kada navršava 75 godina, maestro Dešpalj pripremio je sa svojim orkestrom vrlo lijep i znakovit program koji je počeo Drugim klasičnim koncertom za gudače (Slobodi duha i misli) Stjepana Šuleka.
  
  Šulek je bio Dešpaljev profesor kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Nakon diplome u toj klasi Dešpalj se počeo baviti i dirigiranjem, pa je tijekom karijere često i vrlo uspješno predstavljao djela svojega profesora. Stoga je Šulekovo djelo na programu bio logičan i dobar izbor. Bila je to i zgodna prigoda da maestro Dešpalj predstavi i vlastitu skladbu Tri koralne predigre za komorni orkestar, napisanu za vrijeme studija kao svojevrsna vježba u svladavanju tog skladateljskog oblika u neobaroknom stilu.
  
  U izbor su se dobro uklopile i dvije klasične skladbe: 12. koncert za klavir i orkestar Wolfganga Amadeusa Mozarta i 73. simfonija u D-duru 'Lov' Josepha Haydna. Hrvatski komorni orkestar bio je pod vodstvom iskusnog maestra Dešpalja solidan, osim što su puhači u jednom trenutku u Mozartu odlutali iz partiture, dok bi dionica violina trebala više poraditi na oblikovanju kompaktnijeg tutti zvuka i na finoći tona, kao i na pažljivijem završetku fraza.
  
  Martina Filjak briljirala kao solistica u Mozartovom Koncertu, jednom od skladateljevih najljepših i najpoetičnijih. Suvereno je i muzikalno slijedila Mozartov prozračni i lepršavi stil, finim tonom, besprijekornom tehnikom i sugestivnim parlandom.
  
  Josipovićev vrt
  
  Koncert Zagrebačke filharmonije, kojom je ravnao kineski dirigent svjetske karijere En Shao, također je predstavio privlačan program. Uvodna točka bio je Epikurov vrt za veliki simfonijski orkestar uspješnog hrvatskog skladatelja Ive Josipovića. To impresivno djelo raskošnih zvukovnih boja i ritma slijedi skladatelju blisku filozofiju Eugena Finka i njegovu ideju o Epikurovu vrtu kao "mjestu plemenitih i profinjenih duhovnih zadovoljstava".
  
  Josipovićev Vrt ispunjen je lijepom, pitkom i zanosnom glazbom uz koju se može uživati, opustiti i razigrati. Ta je kvaliteta djela prepoznata te je stoga nakon praizvedbe 1985. u Novome Sadu (Simfonijski orkestar Mađarske radiotelevizije, dirigent Jukka Pekka Saraste) djelo trajno zabilježeno na Josipovićevom autorskom albumu iz 1994. (Simfonijski orkestar HRT-a, dirigent Vladimir Kranjčević), pa bi bilo logično da nakon izvrsne izvedbe Zagrebačke filharmonije trajno zaživi na koncertnom podiju.
  
  Nakon ovog lijepog uvoda, nastupila je Martina Filjak u 3. Koncertu za glasovir i orkestar Béle Bartóka. Djelo je to koje odražava optimizam i životnu energiju, a nastalo je u Sjedinjenim Državama za vrijeme skladateljeva kratkog sretnog razdoblja oporavka u planinama Sjeverne Karoline nedugo prije smrti 1945. Posljednjih sedamnaest taktova Koncerta Bartók nije dospio orkestrirati, nego je to učinio njegov prijatelj Tibor Serly.
  
  Prozračna glazbena struktura, religiozan polagani stavak koji slavi blagotvornu moć prirode i šarmantno oponašanje ptičjeg pjeva utkano je, uz ostalo, u taj blistavi glasovirski koncert. Martina Filjak svojim je talentom, muzikalnošću i uvjerljivim fraziranjem jasno, pregledno i autoritativno predstavila djelo, uz vrlo dobru suradnju orkestra. Buran i dugotrajan pljesak izmamio je i dodatak – energični Allegro barbaro, također iz Bartókova opusa.
  
  Koncert je zaključen 4. Simfonijom u A-duru, op. 90. Talijanskom Felixa Mendelssohna-Bartholdija.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 9. veljače 2009.

Piše: