Glazbena ambicija i zamah koji traži svoj prostor

Dubrovački simfonijski orkestar: Osvrt na koncertnu sezonu i programsku koncepciju jesenjega glazbenog ciklusa 2026. godine

• 

  Nastupi u proljetnom i jesenjem ciklusu, sudjelovanje na lokalnim festivalima, međugradske suradnje i partnerstva, poneko gostovanje te programski gotovo svaki koncert osmišljen s razlogom, a ono što posebno raduje – odlična posjećenost, posvjedočili su ponovno da je Dubrovački simfonijski orkestar neizostavna i važna karika kulturnog života Grada i to na zavidnoj umjetničkoj i produkcijskoj razini. Naročito ovoj potonjoj, s obzirom na gotovo neprimjerene prostorne uvjete rada, nakon sto godina postojanja ovog ansambla. Sve nabrojeno ne sprječava gradske vlasti, nakon načelnih obećanja projekta koncertne dvorane, da prigodno zaborave što su obećali. Dobiva se dojam da se takve povremene najave ishitrenih planova o dvorani  koriste kako bi se primirilo nezadovoljstvo kulturne javnosti o nasušnoj potrebi radnog prostora i produkcije ovog respektabilnoga glazbenog tijela. Na stranicama ovog portala, koji objavljuje tekstove o umjetnosti i ima čitatelje posredno ili neposredno involvirane u umjetničke procese, treba osvijetliti činjenicu da se ne radi o lokalnom i provincijskom problemu.

  Dubrovnik je međunarodni kulturni prozor u svijet, a državne i lokalne vlasti uz evidentni nedostatak političke volje nikako da pozicioniraju taj pogled prema svijetu na adekvatan i optimalan način. Treba se dodati da upravo u eri kad nam umjetna inteligencija i tehnologija oduzimaju golem dio stvaralaštva i postavljaju pred sadržajnost i smisao umjetnosti velike izazove, glazba izvođena uživo i stvaranje uvjeta za njeno produciranje je važna obaveza oživljavanja kulturnog pulsa društva. Neupitno bi se podigla produkcijska razina koncerata, omogućilo bi se planiranje inovativnog, nestandardiziranog repertoara većeg opsega i kompleksnijih sadržaja, a Dubrovački simfonijski orkestar, Grad i njegovi gosti te hrvatska kultura dobili bi mjesto cirkuliranja ideja i umjetničke prakse, ali i uzajamnog interesa – moramo li govoriti na kraju ne manje bitnim jezikom profita.    

  

  No, vratimo se na programsku koncepciju jesenjega glazbenog ciklusa Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Od pregršt zanimljivih koncerata, izvođenih skladatelja i solista, izdvojit će se dva koji su ogledni primjer osmišljene programske koncepcije, a povezuje ih isti solistički instrument. Biografija dvadesetšestogodišnjeg talijanskog saksofoniste Salvatora Alessandra Micelia, solista koncerta održanog u Atriju kneževa dvora (24. rujna 2026.), govori o stalnoj uspinjućoj karijeri okićenoj brojnim nagradama i raznovrsnim glazbenim iskustvima, što je glazbenik pokazao u svojoj temperamentnoj, ali ujedno i profinjeno kontroliranoj interpretaciji dvaju zanimljivih djela: Concertinu da camera Jaquea Iberta i Fantaziji za saksofon W 490 Heitora Villa-Lobosa. Ibert je svoje djelo za alt saksofon posvetio Sigurdu Raschèru, koji ga je praizveo 1935., iste godine kad je dovršeno. Naziv aludira na baroknu glazbenu formu s dvama glazbenim tijelima, jednim manjim i drugim većim, njihov dijalog i prožimanje, a u ovom slučaju taj duel se događao između solista i komornog sastava dubrovačkog orkestra.

  

  Prvi ritmičan stavak, te drugi liričan koji se pretapa u animato molto iznio je Miceli uz dirigenta Valentina Egela i orkestar s velikim angažmanom i mladalačkom simplificiranošću. Villa-Lobosovo djelo, Fantazija za saksofon  W490 ( 1948.), napisana u neobičnijem sastavu za solista, tri roga i gudače, jedno je od najvažnijih i najizvođenijih djela u klasičnoj literaturi za saksofon. Zanimljivo je da je djelo napisano u F-duru za sopran saksofon, ali zbog tehničkih ograničenja i visokog registra transponirano je u Es-dur, pa se danas izvodi podjednako i na sopran i na tenor saksofonu. Miceli je i ovo djelo, usprkos njegovoj tehničkoj i muzičkoj kompleksnosti, izveo tehnički dorađeno i emocionalno predano. Koncert je zaključen Simfonijom br. 3 u a-molu – tzv. Škotskom Felixa Mendelssohna. Pod dirigentskom palicom Valentina Egela, omiljenoga gosta dubrovačke glazbene scene, orkestar je vođen sređeno, logično i muzikalno, pa je ovo djelo standardnog repertoara dubrovačkog orkestra na ugodan način zaokružilo koncertnu večer.  

  

  Koncert održan također u Kneževu dvoru (7. listopada 2026.) predstavio nam je sjajnog saksofonistu Gordana Tudora, ovoga puta i kao skladatelja u svom ARP Koncertu za saksofon i orkestar. Zanimljivost je da se u moru izvrsnih glazbenika procentualno rijetko tko upušta u dvostruku ulogu skladatelja i interpretatora, mada to u povijesti glazbe nije bio izniman slučaj. Zato je ARP koncert i skladateljeva izvedba preuzela posebnost i svu pažnju publike. Koncertnu večer otvorile su Preobrazbe doajena skladateljske scene Dubravka Detonija, djelo koje se često izvodi na koncertima Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Zaigrani duh i moćni intelektualni kapacitet autora došao je do potpunog izražaja u izvedbi orkestara, a pod vodstvom dirigenta večeri Ivana Huta. Tudor je svoj ARP koncert započeo u ambivalentnom i propitujućem ugođaju. Vrlo jasna klasična forma prvog stavka Moderato, come in una favola, tražila je svoju uravnoteženost dijaloga između soliste i orkestra kroz interpretativno oklijevanje. Drugi stavak Adagio melancolico et apassionato probio je filtere prvotne zadrške, pa se Tudorova dvostruka uloga stopila u jednu, bez zrcaljenja i propitivanja. Svu skladateljsku raskoš i invenciju rastvorio je u trećem stavku Allegro ironico, donoseći  blistavu završnicu svog djela.

  

  Koncert je zaključen Simfonijom br. 6 op. 68,  tzv. Pastoralnom Ludviga van Beethovena. Dalo bi se promisliti je li ta simfonija bečkog klasičara bila najbolji izbor za ovaj koncert. Možda se moglo odabrati neko intrigantnije djelo, bliže dvama prethodnima, i obogatiti repertoar orkestra. S obzirom na to da je dirigent Ivan Hut vidno indisponiran orkestar vodio korektno, ali bez velikog oduševljenja, rezultat je ostao blijed i bez toplog, pastoralnog ugođaja.

   © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 7. studenoga 2026.

  Obrađeni koncerti:

  Dubrovački simfonijski orkestar, Salvatore Alessandro Miceli, saksofon, Valentin Egel, dirigent, Knežev dvor, 24. rujna 2026.

  Program:
  J. Ibert: Concertino da camera
  H. Villa-Lobos: Koncert za saksofon
  F. Mendelssohn Bartholdy: Simfonija br.3 a-molu, op. 56 – Škotska

  __________________________________

  Dubrovački simfonijski orkestar, Gordan Tudor, saksofon, Ivan Hut, dirigent, Knežev dvor, 7. listopada 2026.

  Program:
  D. Detoni: Preobrazbe
  G. Tudor: Koncert za saksofon i orkestar
  L. van Beethoven: Simfonija br. 6

Piše: