Barokni kozmopolitizam u Varaždinu

56. Varaždinske barokne večeri, Varaždin, 18. – 29. rujna 2026.: Osvrt na prvih osam od ukupno 17 koncerata

• 

  U Varaždinu i u još 11 mjesta i gradova Varaždinske i okolnih županija održane su od 18. do 29. rujna 56. Varaždinske barokne večeri (VBV). Otkako je 2007. godine Slovačka Republika bila prva država-partner festivala, uvriježila se praksa povezivanja varaždinskih svečanosti barokne glazbe s nekom od europskih, pa i izvaneuropskih država i to zahvaljujući suradnji s diplomatskim predstavništvom odabrane države koja ima sjedište u Zagrebu i s kojom se za tekuću festivalsku sezonu uspostavi bilateralni dogovor oko odabira nastupajućih glazbenika i drugih popratnih programa.

  Naime, umjetnički ravnatelj festivala, skladatelj rođen u Varaždinu i dekan  na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku – Davor Bobić, tijekom godine sastavlja program, a Koncertni ured Varaždin – kojemu je ravnatelj Raymond Rojnik, obavlja poslove logistike i osmišljava popratna zbivanja koja će pratiti festival pod nazivom Total baroque, dakle organizira izložbe, koncerte, predavanja, gastronomiju i različite radionice. Tijelom proteklih godina, a to su sada već gotovo dva desetljeća, svi ti pripremni radovi obavljani su na način koji trajno osigurava uspješnost svakoga festivalskog godišta. Upravo takva je uspješnost ostvarena i ove, 2026. godine, kada je država-partner 56. VBV-a bila Kraljevina Belgija. Dakako, kao što je to sa svim poslovima na svim područjima djelatnosti, uspješnost najviše ovisi o osobama uključenima u dogovore i suradnju. Pa ako su se varaždinski organizatori, Bobić i Rojnik, već toliko puta dokazali kao usklađeni tandem, za rezultate uvijek valja zahvaliti i veleposlanicima država-partnera koji ulažu vrijeme i angažiraju se oko povezivanja s institucijama svojih država na području vanjskih poslova, kulture i umjetnosti, osiguravajući potrebnu financijsku i svaku drugu pomoć. Za izuzetno zauzimanje oko priprema 56. VBV-a i za što je moguće bolje ostvarenu belgijsku nazočnost u festivalskim programima posebno je zaslužan veleposlanik Kraljevine Belgije u Republici Hrvatskoj Nj. E. William De Baets koji je, osim glazbenih sadržaja, osigurao Varaždincima uživanje u belgijskim slasticama, pivu, razgledavanju izložbe plakata s djelima baroknoga flamanskog slikara i diplomata Petera Paula Rubensa, upoznavanje s belgijskim glazbenikom i graditeljem instrumenata Adolphom Saxom, izumiteljem saksofona, a djeci susrete s malim plavim bićima Štrumpfovima koje je izmislio belgijski crtač stripova Peyo.

  
  

  Sve u svemu, godina priprema zbližila je belgijskog veleposlanika s Varaždinom, a sa strane organizatora učinjeno je sve potrebno kako bi 17 koncerata u varaždinskim crkvama: Katedrali, Crkvi sv. Nikole, Uršulinskoj crkvi i Franjevačkoj crkvi, istinskim biserima barokne arhitektura i ukrašenih oltara, u Palači Sermage i u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu, u Dvorcima Trakošćan i Opeka, kao i 11 koncerata izvan Varaždina: u Macincu, Nedelišću, Varaždinskim Toplicama, Ludbregu, Prelogu, Jalžabetu, Križevcima, Gornjem Knegincu, Belecu, Petrijancu i Novom Marofu bilo održano bez ikakve smetnje. Za ukupnu urednost tijeka festivala valja pohvaliti i veliki broj osoba uključenih u prijevoz gostujućih glazbenika i osobito mladih koji su uvijek sa smiješkom dočekivali publiku na ulazu u crkvene i druge prostore u kojima su koncerti održavani. Doista, sve se odvijalo prema planu, svi su se solisti i ansambli odazvali i barokna je glazba tih desetak dana zazvučala u vrsnim izvedbama brojnih hrvatskih i inozemnim stručnjaka za povijesno osmišljeno interpretiranje glazbenog stila 17. i prve polovice 18. stoljeća.

  

  Ono pak što posebno ističe VBV kao jedini nacionalni festival koji se održava izvan ljetne sezone i to u sjeverozapadnim hrvatskim krajevima, činjenica je da su svi koncerti bili posjećeni brojnim ljubiteljima glazbe i to iz svih generacija, posebno srednjoškolcima koji pohađaju Glazbenu školu u Varaždinu i varaždinske gimnazije. Trebalo bi jednom izraditi pomnije istraživanje o povezanosti žitelja Varaždina te Varaždinske i susjednih županija s festivalom koji već više od pola stoljeća okuplja ponajbolje hrvatske i svjetske glazbenike i nudi koncerte glazbenih djela jednako sakralne kao i profane europske baštine osiguravajući tako upoznavanje bogatog baroknoga glazbenog repertoara po kojemu su upravo VBV jedini hrvatski nacionalni festival s jasnim stilskim određenjem.

  56. VBV – Revija uglednih solista i komornih ansambala

  Budući da svečano otvorenje VBV-a prenosi HRT, prvi koncert 56. godišta festivala imala je priliku gledati i slušati široka javnost. Odaziv na svečanost 18. rujna, održanu u velebnoj baroknoj varaždinskoj Katedrali koja je bila popunjena do posljednjeg mjesta, tradicija je koja se nikada ne zanemaruje. Posebni magnet bio je neosporno dolazak jednog od najuglednijih svjetskih kontratenora danas, francuske zvijezde vokalnog umijeća Philippea Jarousskog, koji je nastupio s belgijskim B'Rock Orkestrom uz sudjelovanje belgijske sopranistice Céline Scheen i s koncertnim majstorom i solistom, ruskim violinistom Evgenijem Sviridovim.

  

  U ovoj prigodi namjerno ističem nacionalne pripadnosti glazbenika kako bih upozorila na izrazito kozmopolitske sastave većine ansambala koji su nastupili na 56. VBV-u. Uostalom, to nije osobita novost, ali suvremena mobilnost i mogućnosti studiranja na najboljim visokoškolskim glazbenim institucijama na kojima se glazbenici već od mladosti susreću i povezuju, znatno pridonosi okupljanjima u ansamble čije članice i članovi dolaze iz raznih država.

  Dakako, upravo je glazbi kozmopolitizam jedna od bitnih značajki, budući da je riječ o umjetnosti zvukovlja, o apstraktnom jeziku koji ne traži prevođenje nego se izravno obraća duhu, srcu i duši izazivajući odjeke, osjećaje kao bitne reakcije na primljene zvučne senzacije. U turbulentnim uvjetima u kojima danas živimo i sa svim opasnostima kojima je čovječanstvo aktualno izloženo, ideja o kozmopolitizmu kao filozofskoj i etičkoj misli koja polazi od pretpostavke da su svi ljudi, bez obzira na svoje podrijetlo, naciju, kulturu ili društveni status, članovi jedne, univerzalne ljudske zajednice, javlja se upravo vezano uz glazbu. Nimalo ne umanjujući važnost nacionalnih temelja i potrebu odgoja i obrazovanja kao važnih polazišta za definiranje osobne identitetske pripadnosti, osjećaji kozmopolitske pripadnosti glazbom svakako dobivaju na težini. Bogomdana nadarenost razvija se, obogaćuje i usavršava u procesu obrazovanja, a kada se postignu visoko postavljeni standardi vladanja određenim instrumentom, pa i glasom, grupiranja i udruživanja logična su posljedica kojom se osvaja određeno mjesto u svijetu konkurencije. A konkurencija je danas vrlo velika, nerijetko nesmiljena.

  

  U okvirima stila koji afirmiraju, glazbene baštine razdoblja koje je također bilo obilježeno mobilnošću umjetnika i kozmopolitizmom na području glazbenog stvaralaštva, VBV su doista festival koji na nadasve jasan i pozitivan način dokazuje mogućnosti suradnje na međunarodnom planu trajno u okvirima isticanja visokih vrijednosti glazbenih oblika, instrumentalnih kombinacija i stvaralačke potentnosti baroknih majstora, kao i neograničene potencijale okupljanja u prenošenju u umjetnost zvučanja davno ispisanih partitura.

  Već je svečano otvorenje 56. VBV-a suradnjom ponajboljih glazbenih interpreta oduševilo prvo izvedbom Koncerta za violinu u B-duru češkog baroknog skladatelja Františeka Bende a potom i moteta Filiae maestate Jerusalem, RV 638 Antonija Vivaldija i antologijske Stabat mater Giovannija Battiste Pergolesija. Glazba dvojice talijanskih skladateljskih genija izazvala je stajaće ovacije. Pjevanje o tuzi Majke Božje pod križem dirnula je glasovnim finesama, mudrošću pristupa, zrelošću doživljaja i cjelokupnom posvećenošću vokalnih solista. Takvo oduševljenje publike ponovilo se na više drugih koncerata ovogodišnjih 56. VBV.

  

  Isticanje važnosti talijanskih gradova (Italija još nije bila ujedinjena!) i posebne nadarenosti talijanskih glazbenika, koji su uglavnom bili izvođači i skladatelji u jednoj osobi i kao takvi kretali se tada kulturnom Europom radeći bilo u okvirima crkvenih institucija, bilo aristokratskih dvorova, neizbježno je kada je riječ o glazbenom baroku. Tako je i Counterpoints Ensemble svoj program posvetio Italofiliji kao mogućoj poveznici skladatelja raznih narodnosti a povezanih ljubavlju prema glazbenom stilu koji je dolazio s Apeninskog poluotoka. U tom se kompleksu skladateljskih imena posebno ističe ime Antonija Vivaldija, autora doista genijalnih partitura među kojima su posebnu slavu postigla njegova četiri koncerta za violinu i gudače okupljena u ciklusu Četiri godišnja doba. Pozvavši u goste uglednoga violinskog virtuoza Stefana Milenkovića, Varaždinski komorni orkestar odabrao je četiri Vivaldijeva remek-djela: Koncert u E-duru, RV 269, Proljeće, u g-molu, RV 315 Ljeto, u F-duru, RV 293, Jesen i u f-molu, RV297, Zima te je kombinacijom sa ciklusom Cuatro Estaciones Porteňa, Četiri godišnja doba Buenos Airesa argentinskog skladatelja Ástora Piazzolle izveo pravi vulkan gudačke bravure u spoju sa solističkim virtuozitetom. Međutim, barokni Vivaldijevi koncerti i za violinu i gudače 1999. godine prerađene Piazzolline skladbe iz 1965. i 1970. godine, izvorno pisane za njegov Quinteto Tango Nuevo, koliko god asocijativno povezane s godišnjim dobima pa time i sadržajno sukladne, stilski odskaču od smjernica baroknoga glazbenog festivala. To da je publika žustro pljeskala a glazbenici svakako uživali u intenzitetu odobravanja, ulazi u priču o ljepotama glazbeničkog poziva.

  

  Nadalje, kada je riječ o važnim predstavnicima baroknoga stila podrijetlom iz talijanskih glazbenih centara, u Varaždinu utemeljena Camerata Garestin sa solisticama Ivanom Lazar, sopran i Ninom Tarandek, mezzosopran uz Krešimira Lazara, barokno čelo i Krešimira Hasa, oktavni virginal, obogatila je spoznaje o baroknom repertoaru predivnim motetima, dakle vokalnim duhovnim biserima rjeđe izvođenog Giovannija Legrenzija i to u povodu 400. godišnjice njegova rođenja. Jedan pak od prvih baroknih majstora uopće, Claudio Monteverdi, bio je opsežnim madrigalom Il Combattimento di Tancredi e Clorinda zastupljen na koncertu ansambla Scherzi Musicali, glazbenika koji pod vodstvom u Bruxellesu 1985. godine rođenog baritona, čembalista, lutnjista, harfista i dirigenta Nicolasa Achtena nastupaju bosi a Sojeong Im, sopran i Emanuele Petracco uz pjevanje i vrlo brzo i dinamično plešu. Bilo je i drugih manje poznatih skladateljskih imena na njihovom programu.

  

  Od hrvatskih stručnjaka za baroknu glazbu i interpretiranje u skladu s povijesnom osviještenošću nastupili su orguljaš Krešimir Has s djelima iz hrvatske glazbene baštine, za orgulje obrađenim frottolama Andrije Motovunjanina i to izvodeći ih na najstarijim sačuvanim mehaničkim orguljama u Europi iz 1644. godine smještenima u varaždinskoj crkvi sv. Florijana, te Hrvatski barokni ansambl sa solisticom Lucijom Varšić, mezzosopran i Maurom Colantonijem, viola da gamba i umjetničko vodstvo, izvodeći pomno birani izbor iz ostavštine Antonija Vivaldija. Omiljena HRBA izazvala je svojim interpretacijama oduševljenje i ponovo su se u crkvi sv. Nikole 22. rujna dogodile stajaće ovacije.

  

  Posebnost je svakako bio nastup još jednog također kozmopolitski sastavljenog ansambla, ovaj put šestero majstora na puhačkim instrumentima, koji su u Uršulinskoj crkvi 21. rujna zadivili preciznim sviranjem na povijesnim klarinetima, rogovima i fagotima repertoara skladatelja koji su pisali za tzv. Harmoniemusik, glazbu za puhački ansambl namijenjen svečanim prigodama, vrtnim okupljanjima i dvorskim svečanostima tijekom 18. i 19. stoljeća. 

  Brojnost koncertnih termina, solista i ansambala koji su ih ispunili i brojnost izvedenih djela nije moguće obuhvatiti u svim pojedinostima. Ali, ono što VBV čini posebno uspješnima, što trajno privlači tako veliki broj slušatelja i što svečanosti barokne glazbe u Varaždinu i okolici čini jedinstvenima u okvirima hrvatske ponude nacionalnih festivala, trajno je visoka razina izvedbenih rezultata kao i znatna zastupljenost inozemnih glazbenika specijaliziranih za stilsko interpretiranje koji su dolaskom u Varaždin zadivljeni izgledom grada, njegovim baroknim sakralnim zdanjima i dakako uvijek pomnom organizacijom i srdačnim prijemom. O svemu još u jednom osvrtu koji slijedi.

  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 15. listopada 2026.

Piše: