Dramatska snaga i lirska prisnost velikog orkestra

74. Festival Ljubljana, 21. lipnja – 8. rujna 2026.: Staatskapelle Dresden, Daniele Gatti, dirigent, Cankarjev dom

• 

  Sächsische Staatskapelle Dresden (Saska državna kapela Dresden) jedan je od povijesno i kulturološki najvažnijih europskih orkestara osnovan (kao dvorska kapela) 1548. na inicijativu saskoga izbornog kneza Moritza od Saske. Gotovo pet stoljeća djelovanja čini ga jednim od najstarijih orkestara na svijetu. Svoj procvat doživljava u 17. stoljeću za vrijeme djelovanja Heinricha Schütza, koji je desetljećima bio dresdenski dvorski kapelnik. Sljedeća važna epoha za orkestar dolazi tijekom 18. stoljeća, kada je Dresden bio važno operno središte. U to vrijeme orkestar vodi Johann Adolf Hasse. Richard Wagner 1843. postaje dvorski kapelnik i osobito cijeni orkestar nazivajući ga Wunderharfe – čudesnom harfom, a osim Wagnera za njegovu povijest važni su još Carl Maria von Weber i Richard Strauss. Strauss je bio vezan za orkestar preko 60 godina, a njegove najpoznatije opere praizvedene su upravo u Dresdenu. U tom kontekstu spomenimo praizvedbu Elektre 1909. i Kavalira s ružom (Der Rosenkavalier) 1911. U simfonijskom repertoaru skladateljeva Alpska simfonija (Eine Alpensinfonie) prvi je put izvedena također u Dresdenu.

  Tijekom 20. stoljeća posebno je zanimljiva sredina 50-ih godina, kada je orkestar vodio Lovro pl. Matačić (od 1956. do 1958.). U 21. stoljeću orkestar su vodili Giuseppe Sinopoli, Bernard Haitinik, Fabio Luisi i Christian Thielemann. Thielemann se na mjestu šefa-dirigenta zadržao od 2012. do 2024. te je tijekom svog mandata dodatno naglasio i profilirao njemačko-austrijsku tradiciju orkestra. Posljednje dvije godine orkestar vodi talijanski maestro Daniele Gatti. Staatskapelle Dresden djeluje i kao operni orkestar u okviru Semperoper u Dresdenu. Godine 2007. Staatskapelle dobila je nagradu Europske kulturne zaklade za očuvanje svjetske glazbene baštine, a od 2013. do 2022. bila je i rezidencijalni orkestar Salzburških uskršnjih svečanih igara.

  

  Na Ljubljana festivalu Staatskapelle svirala je predzadnji festivalski dan, a na repertoaru je bila Šesta simfonija u a-molu Gustava Mahlera. Dirigirao je, dakako, Daniele Gatti. Mahlerova Šesta nerijetko se naziva Tragična iako takav naziv ne odgovara stvarnom stanju stvari. Naime, Mahler nije na partituru stavio taj naziv niti je simfonija nastala u osobito tragičnoj fazi njegova života. Skladana između 1903. i 1904,. u vrijeme kada je Mahler bio oženjen Almom Mahler, nalazio se na mjestu ravnatelja Bečke dvorske opere, a tijekom rada na partituri rodila mu se i druga kći. Tragedije u Mahlerovom životu pojavile su se tek nekoliko godina kasnije.

  Praizvedba Šeste zbila se 27. svibnja 1906. u Essenu pod skladateljevim dirigentskim vodstvom. U svijesti najširega kruga slušatelja Šesta je prepoznatljiva po udarcu čekićem u finalu. Taj segment Mahler je uveo jer jačinu timpana ili velikog bubnja nije smatrao dovoljno efektnom. Izvorno zamišljena tri udarca smanjena su na dva, a Alma Mahler opisivala ih je kao udarce sudbine. Naknadno su povlačene paralele između udaraca čekića i kasnijih tragedija u Mahlerovom životu, međutim to su biografska tumačenja koja treba uzeti s rezervom.  

  

  Izvedba velikoga orkestralnog aparata protekla je u ocrtavanju opreka između dramatskih i lirskih segmenata. Daniele Gatti dirigirao je u potpunosti napamet te je bilo razvidno kako je duboko proučio partituru i promišljao o njoj na svim razinama. Početak koncerta donio je autentični Mahlerov ritam marša, gdje su se istakli gipki gudači i prodorni limeni puhači – apsolutne zvijezde večeri. Potom je uslijedila uzlazna melodija gudača koju je Gatti pasionirano dirigirao, a na nju su se nadovezali zvukovi kravljih zvona, čija je svrha primarno komična. Potom je uslijedio groteskni Scherzo, a za njim Andante moderato koji je bio ujedno i najljepši dio večeri. Slušali smo prisnu svirku članova orkestra, a ton je bio lišen germanske hladnoće i pretjerane discipline. Koncertni majstori bili su Matthias Wollong (violina) i Sebastian Fritsch (violončelo).

  Polusatni finale donio je sukus cijelog djela s fragmentima prethodnih melodijskih linija i s tamnim akordima. Posebno su se istakle harfe i celesta. Gudačka sekcija i ovdje je pokazala metafizičku dubinu tona, koji je istovremeno realan i nadrealan. Udarci čekića bili su poseban trenutak večeri koji su svi u auditoriju čekali s posebnim zanimanjem; bilo je to razvidno i iz ovacija koje je dobio udaraljkaš koji je realizirao dva udarca. Posebne čestitke zaslužuje hornist koji je odsvirao nestvarno lijepa sola, ali njegovo ime nije nigdje navedeno. Osim svih spomenutih zasluga dirigenta, treba još dodati da koncert nije shvatio kao običnu stanicu turneje nego se doista posvetio izvedbi pa nije nastojao samo odmahati koncert, sići s pulta i otići na sljedeću lokaciju. Opisano je bilo osobito vidljivo iz posljednjih odsviranih taktova.

  

  Slušati orkestar takve tradicije i koncertne prakse doista je jedinstveno iskustvo koje nam na toj udaljenosti i po takvim (za naše prilike prihvatljivim) cijenama može pružiti samo produkcija Ljubljana festivala. Za ovu godinu opraštamo se od ljetnog izdanja i čekamo zimsko, koje je na rasporedu u veljači.

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 9. rujna 2026.

  Program:
  Gustav Mahler: Simfonija br. 6 u a-molu

Piše: