Virtuoznost i scenska spontanost

7. Prandau Festival, Donji Miholjac: Srđan Bulat, gitara, dvorac Mailath

• 

  Ovogodišnji slavonski Prandau festival bliži se kraju, a predzadnji koncert odsvirao je gitarist Srđan Bulat. Kroz sveukupno devet skladbi, predstavio je opus inozemnih i hrvatskih autora raznih razdoblja u vlastitom aranžmanu.

  Srđan Bulat diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a već je tijekom studija postigao značajne uspjehe, dobivši Dekanovu i Rektorovu nagradu za akademsku godinu 2009/2010., kao i priznanje Summa cum laude za najboljeg studenta generacije. Svoje obrazovanje nastavio je na londonskoj Royal Academy of Music, a upravo je on prvi gitarist s naših prostora koji je poslijediplomski studij završio na toj značajnoj instituciji. Njegovu dosadašnju karijeru obilježile su brojne nagrade na prestižnim svjetskim natjecanjima u klasi klasične gitare, uz naglasak na interpretaciju hrvatske i španjolske glazbe. Surađivao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Splitskim komornim orkestrom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Cantus ansamblom, orkestrom Vivaldi iz Alessandrije i orkestrom Opere iz Valencije te je nastupao diljem svijeta. Dosad je izdao tri studijska albuma, a najnoviji album pod nazivom Timeless Soundscapes objavljen je prije dvije godine.

  Na lokalnim koncertima nerijetko se događa da glazbenik odluči objasniti ponešto o samim djelima ili instrumentima koje sviraju. No, Srđan Bulat podiže komunikaciju s publikom na potpuno novu razinu. Njegovi su koncerti ujedno i vrsta stand-up showa, kako je i sam otkrio. Kroz cijeli je nastup s publikom dijelio osobna iskustva, ali i razne pošalice. Tako je, primjerice, odao detalje poput činjenice da se htio obrazovati u klasi klavira, no nije prošao prijemni ispit te je zatim prirodno pošao za gitarom. Osim što se ističe inovativnim scenskim pristupom, originalnost je prisutna i u samom instrumentu: njegova je gitara posebno dizajnirana te sadrži sedam žica. Dizajn gitare daje mu mogućnost unikatne interpretacije svakoga glazbenog komada.

  Nastup je otvoren dvjema skladbama engleskoga renesansnog skladatelja Johna Dowlanda, pod nazivima Lachrimae (Pavan) i Fantasia No. 1a. Izvorno su ova djela pisana za lutnju, a Bulat ih je pretočio u format za gitaru sa sedam žica. Lachrimae postavlja turobnu atmosferu, uz sporiji tempo uz vrlo tihe, ekspresivne tonove. Sam naziv pjesme u prijevodu znači suze. Fantasia No. 1a odmiče se od sjetne atmosfere, osebujnom kombinacijom tonova karakteriziranih elegantnim prijelazima.

  Program se nastavio Etidom br. 8 u G-duru talijanskog skladatelja Giulija Regondija. Iako se forma etide najčešće asocira s klavirom, Regondi se orijentirao na gitaru te napisao deset etida za izvedbu na tom instrumentu. Bulatovo tumačenje ove etide povezuje tehničku spretnost sa suptilnim senzibilitetom.

  Uslijedilo je djelo koje je javnosti vjerojatno najpoznatije među cjelokupnim programom, Asturias čuvenoga španjolskog skladatelja Isaaca Albéniza. I sam glazbenik se našalio da svira „onu španjolsku“, poznatu među širom publikom. Popularni Asturias obrađen je u raznolikim aranžmanima, od interpretacije planetarno popularnog Johna Williamsa, do matrice u pjesmi Spanish Caravan The Doorsa. Bulatova interpretacija Asturiasa odlikuje se legato tonovima, energičnim naglašavanjem pojedinih tonova, dodavanju sentimentalnosti određenim dijelovima te pažljivom promjenom dinamike.  

  Izvedena je još jedna poznata pjesma naziva Capricho árabe španjolskog autora Francisca Tarrege iz razdoblja romantizma. Djelo je nastalo nakon Tarreginog putovanja kroz Afriku i Andaluziju, a lokalni utjecaji miješaju se i u samoj skladbi. Glazbenici su je obrađivali na raznim instrumentima: od harfe, preko viole, bas gitare do flaute. Uz sporiji tempo i smireni ugođaj, izvedba je zadržala posebnu eleganciju i sanjivost, zvučeći gotovo kao uspavanka.  

  Potom se još jednom vratio na opus Albéniza te predstavio njegovu skladbu Mallorca. Riječ je o barkaroli čije su note pisane originalno za klavir, no transkribirana je za gitaru te se također smatra jednim od ključnih djela za klasičnu gitaru. Odlikuje je naglašeni sentiment uz tempo andantino.

  U jednom se trenutku činilo se da će vremenski uvjeti poremetiti tijek koncerta. Jak vjetar i kiša uzrokovali su lupanje prozora i vrata u prostoru te prodiranje vjetra izvana. Međutim, Bulat se nije dao smesti u pogledu sviranja nego se čak našalio na taj račun. Povrh toga, dodatak zvukova prirode elegantno je popunio zvučni krajolik. 

  Predstavljen je i aranžman Tri hrvatska plesa Borisa Papandopula. Napisano je 1975. godine za solo gitaru, a s obzirom na to da traje desetak minuta, ovo je djelo bilo nešto teže za svirati zbog vrućine u prostoru dvorane. Neovisno o tome, Bulat je to odradio vješto, a čak se našalio o vrućini te izrazio svoju nadu da će idući put ponovno nastupati tijekom nekog drugoga godišnjeg doba. Njegov humorističan pristup bio je odlično prihvaćen među publikom. Tempo plesova mijenja se iz allegretto prema moderato do allegro comodo. Karakteriziraju ga eklektični prijelazi često disonantnih tonova, a posebnu emociju nosi srednji dio moderato tempa, dok pri kraju poprima vedriji ton.

  

  Predzadnja točka bila je skladba Primavera portena, pod autorskom palicom argentinskog skladatelja Astora Piazzolle, majstora instrumenta bandoneone. Djelo se sastoji od slojevitih tekstura, sinkopiranih ritmova, uz miješanje elemenata tradicionalnoga argentinskog tango plesa sa utjecajima modernijih glazbenih formi kao što je jazz, kreirajući življu i razigraniju energiju.

  Nastup je prigodno zaključen Nokturnom manje poznatoga zagrebačkog skladatelja Slavka Fumića, koji je djelovao u prvoj polovici 20. stoljeća te tragično poginuo u Drugom svjetskom ratu. Sam Bulat istaknuo je da je Slavko Fumić nedovoljno prepoznat u hrvatskoj glazbenoj povijesti. Poseban ugođaj ovoj skladbi daju povremene kraće stanke u sviranju, koje omekšavaju prijelaz sofisticiranih melodija.

  Srđan Bulat je na Prandau festival donio jedinstveni spoj virtuoznosti, humora i autentičnosti. Njegov autorski izričaj ističe se po tehničkoj točnosti, uz zadržavanje emocionalnog naboja svakog pojedinoga glazbenog komada. Izrazita predanost nastupu ne dopušta da ga ometu vanjski utjecaji, a humoristični elementi između točaka dodaju posebnost scenskoj prisutnosti.

  © Jelena Sedlar, KLASIKA.hr, 3. rujna 2026.

  Program:

  John Dowland
  Lachrimae (Pavan)
  Fantasia No. 1a

  Giulio Regondi
  Etida br. 8 u G-duru

  Isaac Albeniz
  Asturias

  Francisco Tarrega
  Capricho árabe

  Isaac Albeniz
  Mallorca

  Boris Papandopulo
  Tri hrvatska plesa
     I. Allegretto vivace
     II. Moderato
     III. Allegro comodo

  Astor Piazzola
  Primavera portena

  Slavko Fumić
  Nokturno

Piše: