Odlična mezzosopranistica Jelena Kordić u vrhunskom društvu

51. Osorske glazbene večeri, 20. srpnja – 23. kolovoza 2026.: Jelena Kordić, mezzosopran, Heather Philipps, sopran, Laurent Philippe, klavir, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Ovoljetne 51. Osorske glazbene večeri (OGV), koje je u drugom mandatu programski osmislio Marin Kaporelo, obuhvaćale su od 20. srpnja do 23. kolovoza 14 koncertnih programa. Okupljanjem vrsnih hrvatskih i inozemnih glazbenica i glazbenika, solistica i solista, kao i komornih ansambala, nastavljena je sada već polustoljetna tradicija glazbenog festivala koji u slikovitom okruženju povijesnog gradića na prevlaci otoka Cresa i Lošinja i u lokalnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, nekadašnjoj osorskoj katedrali, publici, pretežno dakako inozemnim turistima, nudi koncertne sadržaje s djelima važnih svjetskih skladatelja ali i s uključenim ostvarenjima iz hrvatske glazbene baštine i suvremenosti. Uz navedeno, potvrđena je posebnost OGV-a: trajna briga oko animiranja hrvatskih skladateljica i skladatelja na pisanje novih djela koja potom upravo u Osoru imaju svoje praizvedbe. Tako je do sada prve izvedbe imalo više od 320 naslova za koje su hrvatski autori dobivali i dobivaju financijsku podršku. Dakle, zadatak umjetničkog ravnatelja Marina Kaporela bio je prvenstveno osigurati sudjelovanje što je moguće istaknutijih i vrsnijih izvođačkih imena, a njihov je zadatak bio u dogovoru s ravnateljem osmisliti programe koji će zadovoljiti sve postavljenje premise: u dojmljivim izvedbama predstaviti zanimljiva glazbena ostvarenja, i to jednako svjetske kao i hrvatske provenijencije.

  Osam koncerata kojima sam imala zadovoljstvo nazočiti, jer ostati na cijelom festivalu bio bi ipak preveliki zahtjev za moje financijske mogućnosti namijenjene ljetovanju, ispunilo je temeljne postavke osorskog festivala upravo onako kako ga je još 1976. godine započeo utemeljitelj Danijel Marušić. Budući da sam s Danijelom Marušićem surađivala od 1978. godine i do sada bila na velikom broju ljetnih izdanja OGV-a, sa zadovoljstvom se nazivam veterankom i jednom od najupućenijih u ukupna događanja.

  Nadalje, otkako su OGV okrunjene epitetom nacionalnog festivala, svi koji ga financijski podupiru mogu u odnosu na 51. izdanje OGV-a biti zadovoljni ostvarenim programima. Govoriti pak o publici koja ispunjava osorsku crkvu  tema je koja bi zahtijevala posebno istraživanje. Naime, u Osoru nema hotela, postoje tek dva kampa i vrlo male smještajne mogućnosti, pa je ponekad i pravo čudo odakle stiže publika koja uglavnom kratko pred početak koncerta izmili odnekud i pretežno ispunjava crkvu u zadovoljavajućem broju. Tek ponekad dođe do navale slušatelja, a to dakako ovisi o privlačnosti i općoj poznatosti nastupajućih glazbenika. Ovogodišnji je to primjer bio britanski ansambl VOCES8, koji je ponovno nastupio u Osoru.

  Od najavljenih programa došlo je ovoga ljeta do dviju izmjena. Otkazivanje dolaska pijanista Alexandera Gadjieva vrlo je mudro i uspješno zamijenjeno nastupom hrvatske mlade pijanistice Mije Pečnik, koja je odlično iskoristila mogućnost i predstavila izuzetno bogatu paletu interpretativnih sposobnosti i to s nadasve zahtjevnim pijanističkim programom. Druga promjena interpreta bila je uzrokovana otkazivanjem uglednoga hrvatskog basa Ante Jerkunice, koji je trebao nastupiti s mezzosopranisticom Jelenom Kordić na koncertu 9. kolovoza.

  Ali, kao i u slučaju Mije Pečnik, tako je i Jelena Kordić, pozvavši u goste američku sopranisticu Heather Phillips i uz klavirsku pratnju kanadskog pijanista Laurenta Philippea, ostvarila sjajnu večer opernih arija i kod publike postigla opće odobravanje. Doduše, slušatelja nije bilo jako mnogo i to bi zacijelo bilo moguće pripisati nedovoljnim producentskim naporima u animiranju potencijalnog slušateljstva. No to je već neka druga tema kojoj bi ubuduće trebalo posvetiti više pozornosti. Mogućnosti organiziranja dolaska publike iz lošinjskih hotela, upornije informiranje letcima inozemnih turista koji ljetuju na otocima Cresu i Lošinju da posjete koncerte, sve su to teme kojoj bi upravo HU OGV kao organizator i Josip Nalis kao izvršni producent trebali posvetiti više pozornosti. Jer, nerijetko je moguće čuti iskaze velikog čuđenja stranaca da u tako malom gradiću mogu čuti glazbenike svjetske reputacije i doživjeti tako relevantne glazbene programe. Eto, tema za razmišljanje.

  Mezzosopranistica Jelena Kordić, operna i koncertna pjevačica koja je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, svojom dosadašnjom karijerom potvrđuje velike pjevačke i glumačke sposobnosti i svjedoči uspjehe, a zahvaljujući osobnom scenskom šarmu i kontaktu s publikom ostvaruje nastupe na brojnim opernim pozornicama i koncertnim podijima. Bez navođenja do sada ostvarenih angažmana i važnih uloga u mnogim europskim središtima, opis njezina nastupa u Osoru dovoljna je potvrda velike nadarenosti i potpunog predavanja odabranoj profesiji.

  Tako je započevši koncert izvedbom izbora solo pjesama iz ciklusa Musiche Pascoliane Ive Paraća (1890–1954) otkrila osnovne adute svojega umijeća. Naime, mezzosopran Jelene Kordić glas je sjajnog, prodornog timbra, velikog raspona i dojmljive pokretljivosti, a pouzdanost u intonaciji, sposobnost uživljavanja u sadržaj teksta i nadasve jasno razgovijetna dikcija osiguravaju svakoj interpretaciji izravno prihvaćanje, razumijevanje i svakako oduševljenje kod slušatelja. Paraćeva je zbirka dokaz suptilne osjećajnosti i profinjenosti u odnosu na uglazbljenje stihova Giovannija Pascolija (1855–1912), skladateljevo ozvučenje intimnih pjesničkih iskaza glazbom koja osobnom introspekcijom nalazi melodijsko-harmonijska rješenja adekvatnog smisla. Jelena Kordić i Laurent Philippe, jedinstveno suosjećajan i osjećajno podatan pijanist odlične tehnike, potakli su slušateljstvo na buru pljeska.

  Identičnim predavanjem misaonosti pjesništva pretočenog u romantična suzvučja ostvarili su mezzosopranistica Jelena Kordić i pijanist Laurent Philippe izvodeći antologijske solo-popijevke Johannesa Brahmsa (1833–1897) Von ewiger Liebe (Vječna ljubav), op. 43, br. 1 na tekst A. H. Hoffmanna von Fallerslebena, Feldeinsamkeit (Osama u polju), op. 86, br. 2 na tekst Hermanna Allmersa i Meine Liebe ist Grün (Moja ljubav je zelena), op. 63, br. 5 na tekst Felixa Schumanna.

  Daljnja posebnost izuzetno uspjele večeri bilo je moderiranje glazbenika, uvođenje u pojedina djela, čime je pijanist Laurent Philippe unosio živost i pomagao razumijevanju opernih prizora. Dakako, opisati svaku pojedinost nije moguće, ali primjerice uvođenje u ariju Wie Du warst! Wie Du bist! (Kakva si bila! Kakva jesi!), ariju mladog ljubavnika Octavijana iz 1. čina opere Der Rosenkavalier (Kavalir s ružom) Richarda Straussa (1864–1949), kao i duet Octavijana i Sophie Mir ist, die Ehrewiderfahren (Pripala mi je čast) iz 2. čina istoimene opere, u kojemu se Jeleni Kordić kao Octavijanu pridružila Heather Philippe u ulozi Sophie, bilo je doista ne samo poučno nego i duhovito i šarmantno. Dakako, neophodno je poznavati izvornik i znati da je Octavian tzv. Hosenrolle, dakle ženska pjevačica u muškoj ulozi, a da je Sophie mlado nevinašce koje dakako ugrožava Maršalicu. A situacija je bila sljedeća: Jelena Kordić kao Octavian pjevala je u elegantnoj večernjoj haljini, Heather Phillips u ulozi Sophie imala je hlače. A sve se vrti oko ruže, no ružu očito nisu našli pa pjevačice razmjenjuju cvijet, i to sabljicu! Eto, kavalir s ružom nudi sabljicu, a svi na kraju dobivaju ruže, pa tko to onda ne zna posao?

  

  Ali, ako je Strauss bio pomalo izvrgnut podsmijehu, nastavak večeri protekao je u nizanju poznatih i manje poznatih opernih arija, kontinuirano odličnih i visoko profesionalnih  interpretacija, sjajnog visokog soprana, riječju glazbenim numerama koje mogu razgaliti srca publike željne talijanskog belcanta i neodoljive Bizetove Carmen. Čuli smo tako ariju Charlotte Qui m’aurait dit... Ces lettres! (Werther! Tko bi mi rekao... Ova pisma!) iz 3. čina opere Werther Julesa Masseneta (1842–1912) te Habaneru L'amour est un oiseau rebelle (Ljubav je ptica buntovna) i Séguedille Près des remparts de Séville (Blizu zidina Seville), arije Carmen iz 1. čina za mezzosoprane nezaobilazne hit-opere, u kojoj Jelena Kordić žanje uspjehe na mnogim pozornicama.

  Neočekivana gošća, sopranistica Heather Phillips otpjevala je svojim izuzetno pokretnim sopranom široka raspona i sa nepogrešivim koloraturama ariju Musette Quando me’n vo (Kada idem), Musettin valcer iz 2. čina Puccinijeve uspješnice La bohème i operni evergrin O mio babbino caro (O, moj mili tatice), ariju Laurette iz Puccinijeve komične opere Gianni Schicchi.

  Uz imena pijanista Laurenta Philippea i sopranistice Heather Phillips, neophodno je istaći kako je u Osoru nastupilo dvoje glazbenih umjetnika čiji životopisi svjedoče tolike uspjehe da je moguć osobiti ponos da smo ih imali priliku čuti, upoznati i doista se diviti njihovim izvedbama. Operni coach, pojam za pijaniste specijalizirane za studij i uvježbavanje opernih uloga, kako je okarakteriziran Laurent Philippe, pijanist francuskog podrijetla s kanadskim državljanstvom i međunarodnom karijerom, iskreno oduševljava. Glazbenik je to široke kulture i opsežnog znanja pa je pohvala i Jeleni Kordić da s njim nastupa. Američka pak sopranistica Heather Phillips nakon nastupa u brojnim američkim opernim kućama usmjerava svoju karijeru vrhunske koloraturne sopranistice na europske pozornice. Sve u svemu, mezzosopranistca Jelena Kordić, operna diva (pojam koristim s pravom!) s velikim iskustvom i uspjesima očito privlači ponajbolje kolegice i kolege, pa je tako i u Osor došla u odličnom društvu.

  

  Za kraj je večeri, kao daljnje dokaze izvrsnosti, Jelena Kordić praćena Laurentom Philippeom izvela monolog Amneris, Ohimè! Morir mi sento! (Jao! Osjećam da umirem!), scenu suđenja iz 4. čina Verdijeve Aide i onda još predivnu, emocijama ispunjenu herojsku ariju Mile Oda zemlji iz 1. čina Gotovčeve povijesne glazbene drame Mila Gojsalića, neospornog ponosa hrvatske operne baštine. Dakle, čestitke, Jelena!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 23. kolovoza 2026.

Piše: