Stilska raznolikost svjetske i hrvatske glazbe

51. Osorske glazbene večeri, 20. srpnja – 23. kolovoza 2026.: Osvrt na konceret violinistice Airi Suzuki, violončelistice Kajane Pačko i pijanista Borisa Kusnezowa te na koncert ansambla Quinta Essentia, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Za šesti koncert ovoljetnih 51. Osorskih glazbenih večeri (OGV), koji je održan 4. kolovoza u osorskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, programirao je aktualni ravnatelj festivala Marin Kaporelo nastup klavirskog trija čiji su članovi violinistica Airi Suzuki, violončelistica Kajana Pačko i pijanist Boris Kusnezow. Svakako je učinio dobro prihvativši nastup glazbenika koji su se, očito kao prijatelji, udružili u komornom sastavu, iako su u Njemačku, gdje žive, došli s raznih strana svijeta: Airi Suzuki iz Tokija, Kajana Pačko iz Splita, a Boris Kusnezow iz Moskve. Ovakvo je udruživanje u klavirski trio, koji reklo bi se nije trajan i nema neki određeni naziv, činjenica suvremenih glazbenih profesija, umjetnika koji postižu važne međunarodne uspjehe, pobjede na natjecanjima, a u traženju životnog, radnog i umjetničkog prostora biraju sredine koje im profesionalno, a onda i privatno, pružaju najbolje uvjete. Tako Airi Suzuki i Boris Kusnezow, glazbenici s doista respektabilnim životopisima, na gostovanja polaze iz Münchena, dok je renomirana hrvatska violončelistica stalni boravak s obitelji našla u Leipzigu. Sve su to činjenice i elementi koji bi u nekim budućim muzikološko-sociološkim istraživanjima mogli pokazati nove trendove glazbeničkih migracija, pojava koje nisu nove ali su u današnje vrijeme sve učestalije.

  No, ono bitno što povezuje glazbenike iz raznih kultura i s različitim podrijetlom u konkretnom je slučaju umjetnička glazba, dakle profesionalno posvećivanje odabranom instrumentu i izvođenje itekako bogatog repertoara glazbenih ostvarenja s područja klasične glazbene tvorbe. Dakle, jednom udruženi, oboružani odličnim glazbenim obrazovanjem i suvereno vladajući tehnikom sviranja na svojim glazbalima,  izveli su violončelistica Kajana Pačko i pijanist Boris Kusnezow na početku koncerta Pet popijevki austrijskog ranoromantičnog inovatora Franza Schuberta (1797–1828). Više od 600 solo popjevaka ostavština je ustvari tragičnoga skladateljskog genija, jedinstveno plodnog i žalosno prerano preminulog ljubimca bečkih salona čijoj se melodijskoj invenciji uporno dive glazbenici i ljubitelji vokalne literature otkako su njegove vokalne minijature postale baštinom čovječanstva.

  Violončelistica Kajana Pačko očito je jedna od štovateljica Schubertovih popjevaka, a budući da ne pjeva već gudi, odlučila je pet antologijskih naslova obraditi za violončelo i klavir. Praćena u potpunosti usuglašenim klavirskim sudjelovanjem Borisa Kusnezowa, odsvirala je pet odabranih naslova: Litanei auf das Fest Allerseelen, D. 343, Der Mûller und der Bach, D. 795, Ständchen, D. 957, Auf dem Wasser zu singen, D. 774 i Du bist die Ruh, D. 776 nadasve osjećajno, zapravo pjevno, nježno dotičući žice blagošću sukladnom romantičnim ugođajima glazbe. Osobito me se dojmila interpretacija poznate serenade Ständchen, D. 957, jedne od 14 popjevaka iz Schubertove zbirke Schwanengesang / Labuđi pjev koju je skladatelj ispisao u posljednjoj godini života i koja je bila objavljena tek posthumno 1829. godine. Schubertova je melodija utjelovljena milina; „tiho lete moje misli k tebi kroz noć“, pjesništvo je Ludwiga Rellstaba. Hvala, Kajana Pačko, za doživljenu milinu!

  U nastavku je troje vrsnih glazbenika izvelo skladbu Pater noster, za klavirski trio Igora Kuljerića (1938–2006), dakako u skladu s temeljnom orijentacijom OGV-a usmjerenom na afirmaciju hrvatske glazbe, a zacijelo i s idejom sjećanja na jednog od velikana hrvatske glazbe 20. stoljeća u povodu 20. obljetnice smrti. Kuljerićev klavirski trio Pater noster, prema njegovoj zamisli stavak trostavačne sonate, praizveo je Trio Orlando 9. kolovoza 1998. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama. Danas, 28 godina nakon prve izvedbe (koju nažalost nisam imala priliku čuti), pa i 20 godina nakon skladateljeve smrti, Kuljerićevom ostvarenju moguće je pristupiti s obnovljenim poštovanjem prema njegovu skladateljskom umijeću, s pouzdanim uvjerenjem u autorsku nadahnutost, skladateljsko-tehničko znanje i bogatu invenciju u postupcima koji glazbi osiguravaju gustoću iskaza i ozbiljnost protoka. Airi Suzuki, Kajana Pačko i Boris Kusnezow posvetili su glazbenom zapisu punu pozornost i ozvučili Kuljerićev Oče naš interpretativnom puninom koja je okupljene slušatelje oduševila i uvjerila u dubinu moći suvremene glazbe.

  

  Na kraju večeri izveden Klavirski trio br. 1 u B-duru, op 99 (D 898) Franza Schuberta, još jedno svjedočanstvo autorske genijalnosti skladatelja kojemu je bio dosuđen kratak život, ostavio je nadasve povoljne dojmove. Iako dovršen u posljednjoj godini Schubertova života, 1828., a započet godinu dana ranije, u vremenu koje je bilo obilježeno narušenim zdravljem i životnom borbom, Prvi klavirski trio bio je objavljen tek 1836. kao opus 99, dakle osam godina nakon skladateljeve smrti. Uz Klavirski trio u Es-duru, br. 2 koji je je Schubert skladao 1827. i koji je bio praizveden u Beču 1828., dakle autor ga je imao priliku čuti, i njegov Trio u B-duru označen kao broj 1 izuzetno je dugačkog trajanja, sve u svemu oko 40 minuta. Duga je to priča u četiri stavka. Prvi stavak Allegro moderato opsežna je i složena sonatna forma, drugi stavak Andante un poco mosso u stilu je pjesme gondolijera, treći Scherzo. Allegro tipični je menuet, a četvrti Rondo. Allegro vivace odgovara naslovu, dakle to je rondo koji završava naglašenim i burnim Prestom.

  Troje glazbenika uronilo je u Schubertovu glazbu s očitom namjerom i željom afirmirati visoke vrijednosti skladateljeve genijalnosti, ali i vlastitu glazbeničku spremnost da slušateljevu pozornost zaokupe tehnički odličnim izvedbama kao i onim posebnim umjetničkim nadahnućem koje u glazbi nalazi ljudski smisao i ljepotu življenja. Schubertovu tužno kratkom životu usprkos. Publika je osjetila intenzitet nadahnuća, 40-tak minuta prošlo je gotovo neopaženo, a pljesak je bio dugačak i buran.

  

  Večer 6. kolovoza koja je bila programirana za nastup komornog ansambla Quinta essentia s programom Klasični baršun Europe, a koji je bio jedini ovogodišnji program s izvedbama na povijesnim instrumentima, ili njihovim replikama, bila je nažalost jedna od onih ljetnih večeri kada vrućina i vlaga u zraku boravak u zatvorenom prostoru crkve čine više pokorom nego posebnim zadovoljstvom. Dakle, patili smo svi pomalo, glazbenici i publika, ali i instrumenti koji su zbog građe osjetljiviji na vanjske uvjete.

  U ansamblu Quinta essentia udružili su se oboist Stjepan Nodilo, ujedno i umjetnički voditelj, violinist Bojan Čičić, violist Mladen Somborac, violončelistica/gambistica Nika Zlatarić i na fortepijanu, povijesnom klaviru Terezija Cukrov.  Na programu su bili Divertimento za obou, violu i violončelo u C-duru, MH 179 Michaela Haydna (1737–1806), Klavirski kvartet br. 1 u g-molu, KV 478 W. A. Mozarta (1756–1791), Varijacije na temu Ivana Jarnovića (1747–1804) i Kvartet za obou i gudače u C-duru Luigija Gattija (1740–1817).

  Doista, zanimljivo sastavljen program, čak i dopremljen fortepiano kao povijesni preteča klavira, okupljeni glazbenici s dokazanim iskustvom u izvođenju na povijesno utvrđeni način interpretiranja glazbe – sve je dakle bilo spremno za zanimljivu koncertnu večer. Nažalost, odaziv publike bio je prilično oskudan (zbog vrućine nije za zamjeriti!), a glazbenici su dali sve od sebe kako bi birana djela izveli na u danim okolnostima najbolji mogući način. U svemu je nekako najbolje uspijevao provjereno virtuozni barokni oboist Stjepan Nodilo. Njegovo izvođenje u tek nedavno otkrivenom djelu, Kvartetu za obou i gudače u C-duru do sada slabo poznatoga talijanskog skladatelja Luigia Gattija, prštalo je bravurom i isticalo izvođačku muzikalnost. Violinist Bojan Čačić toliko se nažalost mučio sa znojenjem da je bilo gotovo bolje samo slušati ali ne i gledati njegovo sviranje. Violist Mladen Somborac, gambistica Nika Zlatarić, kao i Terezija Cukrov na nešto slabije čujnom fortepianu dostojanstveno su, reklo bi se stoički, ispunili zadane im izvedbe.

  Sve u svemu, zbilja dugi pljesak nazočnih u osorskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije pokazivao je suosjećanje i razumijevanje publike za glazbenike kojima doista nije bilo lako. Radovat ću se stoga više nekom drugom susretu s njima – bilo da sviraju ranu klasiku, bilo barok.

  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 19. kolovoza 2026.

  Koncert 4. kolovoza 2026.
  Airi Suzuki, violina, Kajana Pačko, violončelo, Boris Kusnezow, klavir

  Program:
  Franz Schubert: Pet popijevki (u obradi Kajane Pačko za violončelo i klavir)
     Litanei auf das Fest Allerseelen, D 343
     Der Müller und der Bach, D 795
     Ständchen, D 957
     Auf dem Wasser zu singen, D 774
     Du bist die Ruh, D 776
  ‍Igor Kuljerić: Pater Noster, za klavirski trio
  ‍Franz Schubert: Klavirski trio br. 1 u B-duru, op. 99, D 898

  Koncert 6. kolovoza 2026.
  Ansambl Quinta Essentia
  Stjepan Nodilo, oboa i umjetničko vodstvo
  Bojan Čičić, violina

  Program:
  Michael Haydn: Divertimento za obou, violu i bas u C-Duru, MH 179
     Allegro - Aria - Menuetto - Andante - Presto
  Wolfgang Amadeus Mozart: Klavirski kvartet br. 1. u g-molu, KV 478
     Allegro - Andante - Rondo. Allegro
  Ivan Mane Jarnović: Varijacije na temu
  Luigi Gatti: Kvartet za obou i gudače u C-Duru
     Allegro con brio - Adagio - Allegro moderato

Piše: