Četiri umjetničke osobnosti u jedinstvenoj interpretaciji

77. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2026.: Matej Mijalić, violina, Marin Maras, violina, Marko Genero, viola, Vid Veljak, violončelo, Knežev dvor

• 

  Udruženi konceptom Dubrovačkih ljetnih igara, na koncertu u Kneževom dvoru (2. kolovoza 2026.) gudači Marin Maras i Matej Mijalić, violine, Vid Veljak, violončelo i Marko Genero, viola, spojili su svoje glazbene svojstvenosti u namjensko glazbeno kolektivno iskustvo. Ovakvi pokušaji sjedinjenja nekoliko umjetničkih osobnosti u kratkom vremenskom roku nose sa sobom dozu rizika i graniče s postmodernističkom neuhvatljivosti diskursa koji nikad ne postaje neupitan. Stoga nalazim da prostor rizika kao prostor nove producentske slobode širi viziju Igara i djeluje kao početak približavanja suvremenijim tokovima općih mjesta u umjetnosti, pa bi se i u budućnosti trebali događati ovakvi projekti, srodni teatarskim festivalskim produkcijama i muzičkim radionicama. A zašto rizik? Takvi artificijelni spojevi u kojima prirodno, prijateljski ili karijerom ansambli nisu osnažili redovitim djelovanjem svoje zajedničko muziciranje, može prerasti ili u pokliznuće ili originalne uspješnosti, kakvi primjeri su se događali u povijesti reproduktivne umjetnosti. Upravo ta tanka linija čini ovakve nastupe svježima i uzbudljivijima, jer su svirači, osim što su suočeni s izazovom i sadržajem notnog teksta, prisiljeni na brzo savladavanje konteksta i usklađivanja estetskih mjerila kako bi proizveli višeznačno jedinstvo.

  Program koncerta je složen dinamično, izmjenom nastupa svih svirača u formaciji gudačkog kvarteta i različitih dua. Muziciranje je započelo Adagiom i Fugom u c-molu K.546 Wolfanga Amadeusa Mozarta za gudački kvartet. Fuga je originalno napisana pet godina prije gudačke verzije, i to za dva klavira, a Mozart je kod prerade za gudače dodao dramatski uvodni Adagio. Johann Sebastian Bach je formu fuge doveo do neponovljive zrelosti, a na Mozartovo stvaralaštvo imao je veliki utjecaj po pitanju barokne oblikovnosti. Upravo u ovoj partituri ogleda se inspirativnost Bachom u snažnoj i strogoj vertikalnoj i horizontalnoj liniji, gustog, nabijenog teksta i energičnog karaktera. Takav tekst na spomen Mozartovih skladbi nije nam prva misao; radije ga povezujemo s prozračnom i profinjenom lakoćom skladanja, pa je već s prvom kompozicijom večeri pozitivan odmak od ustaljenog bio uspostavljen.

  Još jedan netipičan rukopis za Györgyja Ligetija – utjecajnog, osebujnog i revolucionarnoga mađarskog skladatelja dvadesetog stoljeća, predstavljen je skladbom Balada i ples. Kratko dvostavačno djelo, izvorno skladano za dvije violine, izveli su Marin Maras na violini i Marko Genero na violi u razgovorljivom suzvučju dualnosti notnog teksta. Mirna i dostojanstvena Balada napisana u kontrapunktnom dijalogu, a potom oprečni žustri Ples dvoje glazbenika interpretiralo je s vidnim veseljem.

  Anton Webern pozvao je opet gudački kvartet na pozornicu i to u skladbi Langsamer Satz, nastaloj u ranom razdoblju njegovog stvaralaštva, dok još nije etablirao svoje autorske radikalne inovacije i prigrlio u potpunosti Schönbergov utjecaj kojeg je razvijao u sve šire obzorje eksperimentiranja. Skladba Langsamer Satz ima zanimljivu povijest s obzirom na to da je gotovo dva desetljeća poslije Webernove smrti nađena u potkrovlju jedne kuće pokraj Beča. Pisana kasnoromantičarskim stilom na prvoj godini studija i pod utjecajem mentorove/ Schönbergove skladbe Preobražena noć, svjedoči o čeznuću za osobom u koju se u to vrijeme mladi Anton zaljubio i svojevrsna je posveta njegovoj budućoj supruzi.  

  Johan Halvorsen jedan je od najpoznatijih norveških skladatelja s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, a njegova skladba Passacaglia u g-molu na temu Friedricha Händela spojila je u duu Mateja Mijalića na violini i Vida Veljaka na violončelu. Blistavost, ritmičnost i inventivnost skladbe podastrla se kao dobra podloga umjetnicima s potrebnim karakternim crtama za pompozno, vedro i radosno muziciranje. Sukladnost ovog djela s prethodnim skladbama programa očituje se u promišljenoj poveznici s baroknom formom fuge, a njegova virtuoznost dramaturški uvela u vrhunac večeri.

  

  Zaključna skladba koncerta, Gudački kvartet u g-molu op. 27 Edvarda Griega, jedino je njegovo djelo sačuvano i dovršeno za ovakav sastav i smatra se jednim od najoriginalnijih kvarteta kasnoga devetnaestog stoljeća. Kao i u većini njegovih djela, ova četverostavačna skladba svoj temelj hrani melosom norveških tradicionalnih pjesama, a ovdje se kao motiv pojavljuje turobna melodija autorove solo pjesme Minstrel napisane na Ibsenove stihove. Treba ovom dodati bjelodanu namjeru „uzleta mašte i iznad svega punini zvuka“, kako sam Grieg piše prijatelju u vrijeme stvaranja kvarteta. Uporna upotreba dvohvata, kromatike i hrabre harmonske progresije usložnjava zvučnost i izdvaja skladbu kao najzrelije i najsmjelije ostvarenje u skladateljevom opusu.

  Glazbenici su uspjeli dokinuti individualnosti u namjeri sjedinjenja u jedinstvenost interpretacije svih djela na programu. Četiri različita karaktera svirača: Marin Maras intonativno pouzdan i blago introvertno, emocionalno distanciran, ali kao potrebni kontra-uteg zaigranom, ekstrovertnom i euforičnom čelisti Vidu Veljaku, potom rigidni, poput slikara kubista, i oštrog gudala Matej Mijalić kao suprotnost plemenitom i elegantnom muzičkom tkalcu, violisti Marku Generu – pridonijeli su čuvstvenosti i ravnoteži partiture. Svaki od njih različiti pristup instrumentu i glazbi – u kojem se mora napose izdvojiti zrelo i organsko sjedinjenje s violom kod Marka Genera, stavlja u službu balansa zvuka i emocija, pa je stoga koncert, osim promišljenog i dramaturški dorađenog slijeda skladbi, imao i onu posebnost izazova u kojem nije nedostajalo agilnosti i nepresušne glazbene radoznalosti.

  

  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 14. kolovoza 2026.

  Program:

  Wolfgang Amadeus Mozart: Adagio i fuga u c-molu, za gudački kvartet, K. 546 

  György Ligeti: Balada i ples 
  Marin Maras, violina i Marko Genero, viola
  
  Anton Webern: Langsamer Satz, za gudački kvartet

  Johan Halvorsen: Passacaglia u g-molu, na temu Georga Friedricha Händela
  Matej Mijalić, violina i Vid Veljak, violončelo
  
  Edvard Grieg: Gudački kvartet u g-molu, op. 27   
  Un poco andante ‒ Allegro molto ed agitato  
  Romanze: Andantino ‒ Allegro agitato    
  Intermezzo: Allegro molto marcato ‒ Più vivo e scherzando   
  Finale: Lento ‒ Presto al saltarello

   

Piše: