Tri odlična gitarista i jedna sjajna pijanistica

51. Osorske glazbene večeri, 20. srpnja – 23. kolovoza 2026.: Osvrt na koncert gitarskog Trija Elogio i solistički recital pijanistice Mije Pečnik, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Muziciranje ponajboljih hrvatskih i inozemnih solista i komornih ansambala privlači u nekadašnju osorsku katedralu, crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije brojne slušatelje koji s osobitim zanimanjem i dugotrajnim pljeskom prate izvedbe programa koji uz djela velikana svjetske glazbene baštine donose uspjele skladbe, pa i praizvedbe ostvarenja živućih hrvatskih skladatelja. Da pridjev „ponajbolji“ vezan uz imena solista i ansambala nije pretjeran, potvrdili su i nastupi Trija Elogio i pijanistice Mije Pečnik.

  Iz životopisa Trija Elogio, gitarskog trija koji je na 51. Osorskim glazbenim večerima nastupio 30. srpnja, saznajemo da su ga 2009. godine osnovala trojica glazbenika školovana u razredu Darka Petrinjaka na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu i to Petrit Çeku (Prizren Kosovo, 1985.), Pedro Ribeiro Rodrigues (Mira de Aire, Portugal, 1984.), i Tomislav Vukšić (Zagreb, 1980.). Dakle, iako su proizašli iz jedinstvene tzv. Zagrebačke gitarske škole, trojica odličnih gitarista potiču iz različitih sredina, što upućuje na raznolikosti u glazbenoj i kulturnoj baštini. Ali, te su raznolikosti neosporno bogatstvo njihovih osobnosti koje je nadopunjeno itekako temeljitim gitarskim obrazovanjem, specijalizacijama, te napose zajedničkim radom u triju koji već godinama nastupa na značajnim međunarodnim festivalima kao što su Grachtenfestival, Wonderfeel (Nizozemska), Festival Internacional de Música de Marvão, Cistermúsica (Portugal), Kyburgiade (Švicarska) i Alpenarte (Austrija), te na glazbenim festivalima i ciklusima diljem Hrvatske kao što su Zagreb Kom, Dubrovačke ljetne igre, Glazbene večeri u sv. Donatu, Samoborska glazbena jesen, Glazbena tribina u Osijeku. Tako je Trio Elogio već nastupao i na OGV, a za ponovni je dolazak pripremio vrlo privlačan program.

  Zajednički nazivnik koncerta bio je El amor brujo – Ljubav čarobnica, naslov suite Manuela de Falle izvedene na kraju večeri. Ljubav prema gitari doista trojicu članova Trija Elogio podstiče na čarolije izvođačkih pothvata budući da su izborom djela prošetali poviješću glazbe: od engleske renesanse sve do hrvatske suvremenosti otkrivajući svakom novom izvedbom čarobni svijet gitarističkog zvuka. Bez detaljnijeg navođenja životopisa svakog od članova Trija Elogio, a riječ je o izuzetno bogatim biografijama u odnosu na nastupe i aktualnu pedagošku djelatnost, dovoljno je reći da su sva trojica potvrđeni gitarski virtuozi kao i umjetnici koji glazbu ostvaruju u punini izražajnosti karakteristične za plemenitu zvukovnost glazbala koje su odabrali za životnu profesiju. Tako su delikatna suzvučja u izboru stavaka iz zbirke Lachrimae Johna Dowlanda, u obradi Darka Petrinjaka, ostvarila privlačne ugođaje renesansnih plesova i blage melankolije, što je pogodovalo pripremi za događaj praizvedbe.

  Uvijek isticana činjenica da OGV osobito podstiču suvremene hrvatske skladateljice i skladatelje na pisanje novih djela koja su prvi put predstavljena javnosti upravo u Osoru pogodovala je nastanku više od 300 naslova. Nakon ovoljetnog nastupa Trija Elogio, bogatija je literatura za gitarski trio još jednim novim ostvarenjem. Naime, skladatelj Šimun Čarli Botica (Split, 1997.) skladao je na narudžbu osorskog festivala djelo koje je naslovio Les Mirages i posvetio ga Triju Elogio, odabravši zacijelo gitarski trio kao medij za svoj novi opus zbog činjenice da je kao polaznik Glazbene škole Josip Hatze u Splitu imao gitaru kao glavni predmet.

  Botičine fatamorgane, iluzije, opsjene, priviđenja ili optičke varke, pojmovi koji tumače riječ „mirage“, osim činjenica da je to naziv i za francuske bojne avione,  traju gotovo 20 minuta i kroz četiri stavka bujnom zvučnom rječitošću glazbeno predočuju naslove pojedinog stavka. Skladatelj, autor već niza uspjelih i nagrađivanih partitura, od kojih svakako valja istaći Botičinu pobjedu 2025. godine skladbom Passacaglia za orkestar na 2. Zagrebačkom glazbenom proljeću posvećenom Stjepanu Šuleku na kojemu je Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Dawida Runtza djelo i praizvela,  upućuje nas tekstom u programskoj knjižici na ideje koje su potakle nastanak njegova novog djela.

  „U stanju iscrpljenosti, pod pustinjskom žegom i ispod blistavog noćnog neba, otvara se prostrano platno osjeta i priviđenja. Les Mirages nastanjuje taj prostor gotovo neprekidno, održavajući noćni ugođaj dok se glazbeni materijal razvija od prvih taktova do završnih akorada kroz četiri međusobno povezana stavka, oblikovana u onome što volim nazivati organskom formom.“

  

  Opis donosi pojedinosti o svakom stavku, a činjenica da su stavci naslovljeni na francuskom jeziku dodatna je skladateljeva zaokupljenost suptilnom zvukovnošću, vjerojatno i izvan-glazbenom inspiracijom. Bilo kako bilo, upoznali smo novo, po trajanju opsežno i u glazbenom sadržaju pomno razrađeno djelo za gitarski trio koje izvođačima pruža znatne mogućnosti za iskazivanje tehničke bravure. Tretiran solistički, svaki od članova donosi vrlo razrađene dionice koje se stapaju u harmonijsko-ritmičko tkivo uzbudljiva kretanja i zanimljive zvučne narativnosti. Doista, slušajući Botičino novo djelo nameće se ideja o glazbenom pripovijedanju, o namjeri iznošenja ozvučene priče. A ona je u konkretnom slučaju zanimljiva, i rado slušana, iako u trajanju ipak pomalo brbljava. No to je tek osobni dojam.

  Dvije sonate Domenica Scarlattija, Sonata K. 27 i Sonata K. 24 u obradi Petrita Çekua i Dodiri za trio gitara Sande Majurec, skladbe izvedene profesionalno pouzdano i bravurozno, prethodile su završnici večeri, suiti iz baleta El amor brujo Manuela de Falle, također u obradi Petrita Çekua. Nižući trinaest stavaka suite koja plijeni pozornost vatrenim zanosom andaluzijske cante jondo tradicije, uključujući antologijski Ritualni ples vatre, pokazali su članovi Trija Elogio široku paletu svojih sposobnosti, tehničku virtuoznost, glazbenički polet i odličnu skupnu igru koja ih proslavi gdje god se pojave. Dugi, oduševljeni pljesak logična je reakcija publike na ovakvu izvedbu.

  

  Za prvi nastup odlične mlade pijanistice Mije Pečnik na OGV jednako je tako moguće reći da se maksimalno proslavila i svakako potakla želju da bude pozvana i na iduća izdanja osorskog festivala. Mia Pečnik nastupila je 2. kolovoza umjesto oboljelog Alexandera Gadjieva i svoju je šansu doista upisala u veliku korist.

  Obrativši se publici na početku na engleskom jeziku, Mia je vrlo mudro dala kratke opise prvih skladbi koje je pripremila za izvedbe: Lisztove Balade br. 2 S. 171 i Chopinove Balade br. 34 op. 52, budući da publici nije bilo moguće upoznati program na drugi način. Predstavljanje je Mia Pečnik nastavila tijekom cijele večeri, što je kod publike naišlo na veliko odobravanje. A odabir je bio stvarno maksimalno zahtjevan. Jer, nakon tehničke i umjetničke vrsnosti u izvedbama balada slijedila je izvedba skladateljski genijalne Paraphrase de concert sur Rigoletto, S. 434 Franza Liszta, pa još i Lisztova Transcendental études, S. 139 br. 12 Chasse-neige i još jedna Lisztova „prstolomija“ Grande études de Paganini S- 141 br. 3 La Campanella. Odsvirati niz od tri tako tehnički bravurozne skladbe iz ostavštine jednog od najzahtjevnijih skladatelja kada je riječ o pijanizmu mogu doista samo najbolji! Mia je pouzdano jedna od takvih, a ne nedostaje još smionosti niti onog jedinstvenog šarma u sviranju koje se čini kao da je to tako, eto, nekako, baš lako!! 

  Iz hrvatske klavirske literature odabrana Studija br. 1 iz ciklusa Osam studija za klavir Borisa Papandopula bila je još jedna mudra odluka jer je naglasila genijalnost skladatelja, kao i odličnost interpretatorice.

  Za kraj programa odabrala je mlada junakinja večeri Danzas argentinas, br. 2 Alberta Ginastere. Bitonalnost prvog Danza del viejo boyero, pikantnost drugog Danza de la moza donosa i snažna divljina trećeg plesa Danza del gaucho matrero bila su glazbena područja na kojima se Mia Pečnik kreće sa sigurnošću dosegnute tehničke bravure i s naglašenom muzikalnošću razumijevanja glazbe, ali i s osobitom ljupkošću pojave koja osvaja jednostavnošću i šarmom.

  Kao dodatak na gromoglasni pljesak, Impromptu Dore Pejačević. Pa ako je u ovoj godini Mia Pečnik bila nagrađena kao Mlada nada u projektu Večernjeg lista Žene koje mijenjaju Hrvatsku, to imenovanje ima proročanski karakter jer Mia Pečnik neosporno je mlada žena na hrvatskoj kulturnoj sceni koja donosi promjenu. Samo da to shvate oni koji bi se trebali mijenjati…

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 9. kolovoza 2026.

  Koncert 30. srpnja 2026.
  Gitarski trio Elogio: Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues & Tomislav Vukšić

  Program:
  John Dowland (obr. Darko Petrinjak): Plesovi iz zbirke Lachrimae [1604.]
  ‍Šimun-Čarli Botica: Les Mirages - praizvedba
  ‍Domenico Scarlatti (obr. Petrit Çeku): Sonata K. 27, Sonata K. 24
  ‍Sanda Majurec: Dodiri, za gitarski trio
  ‍Manuel de Falla (obr. Petrit Çeku): Suita iz baleta El amor brujo

  Koncert 2. kolovoza 2026.
  Mia Pečnik, klavir

  Program:
  Franz Liszt: Balada br. 2, S. 171
  Frédéric Chopin: Balada br. 4, op. 52
  Franz Liszt: Paraphrase de concert sur Rigoletto, S. 434
  Franz Liszt: Transcendental Études, S. 139
      br. 12 Chasse-neige
  Franz Liszt: Grandes études de Paganini, S. 141
      br. 3 La Campanella
      br. 6
  Boris Papandopulo: Studija br. 1 (iz ciklusa Osam studija za klavir)
  Alberto Ginastera: Danzas argentinas, op. 2
      Danza del viejo boyero
      Danza de la moza donosa
      Danza del gaucho matrero

Piše: