Glazbene priče četvero vrsnih gudača

51. Osorske glazbene večeri, 20. srpnja – 23. kolovoza 2026.: Marmen Quartet, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Nakon sjajnog britanskoga vokalnog ansambla VOCES8, na trećem je koncertu ovoljetnih 51. Osorskih glazbenih večeri (OGV) u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije 28. srpnja nastupio još jedan sastav s adresom u Velikoj Britaniji. Riječ je o gudačkom kvartetu, Marmen Quartetu, čija je adresa u Londonu, iako niti jedan od članova nije rodom iz Velike Britanije. Naime švedski violinist Johannes Marmén, koji je studirao na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu, s kolegama sa studija utemeljio je 2013. godine kvartet i postizao velike uspjehe. U 2019. godini imali su planiranih stotinjak koncerata ali su zbog Covida, pa onda i lockdowna, bili prisiljeni gotovo sve otkazati. Nastale teškoće ugrozile su djelatnost kvarteta, a neki su članovi i otkazali suradnju. Tako je došlo do okupljanja novih glazbenika i u današnjem su sastavu uz švedskoga koncertnog majstora drugi violinist Laia Valentin Braun iz Švicarske, violistica Bryony Gibson-Cornish s Novog Zelanda i violončelistica Sinéad O'Halloran iz Irske.

  U navedenom sastavu Johannes Marmén je tako jedini preživjeli iz izvorno utemeljenog kvarteta s njegovim imenom. Marmen Quartet unazad 10 godina djeluje u novom sastavu, ali pod istim imenom. Sve to nije nimalo čudno za komorne sastave, ali ipak zadivljuje činjenica da četvero glazbenika različita podrijetla s toliko uspjeha zajednički ostvaruje vrlo bogati program i nastupa diljem svijeta. Moguće je stoga zaključiti da je Marmen Quartet stvarni dokaz kozmopolitizma umjetničke, klasične glazbe i u suvremenim uvjetima otkriva odlazak na studije u druga središta pa je pravi pokazatelj okupljanja glazbenika s istim umjetničkim intencijama neovisno o zemljama njihova podrijetla.

  Da su članovi Marmen Quarteta pojedinačno odlično školovani gudači s velikim izvođačkim sposobnostima očito je nakon prvih taktova njihova muziciranja. Za 51. OGV pripremili su zanimljiv i vrlo zahtjevan program s Gudačkim kvartetom u F-duru, op. 135 Ludwiga van Beethovena (1770–1827), kvartetskom skladbom Zazvučala je pjesma mira i slobode Borisa Papandopula (1906–1991) i Gudačkim kvartetom br. 6 u d-molu, op. 35 Wilhelma Stenhammera (1871–1927).

  Beethovenove kvartete slušamo u odličnim izvedbama našega Zagrebačkog kvarteta, dakako i drugih gudačkih kvarteta u Zagrebu i mnogih koji nerijetko gostuju u Hrvatskoj, pa je pripadanje srednjoeuropskoj tradiciji interpretiranja glazbe uglednog predstavnika Prve bečke škole, a ujedno i vizionara romantizma 19. stoljeća, što sve sadrži glazbena ostavština bonskog genija, dio i slušne tradicije pri susretima s tim ostvarenjima. Činjenica je da je Beethovenov opus 135, kvartet broj 16, njegovo posljednje u cijelosti dovršeno djelo nastalo samo pola godine prije njegove smrti. Beethoven je svoj 16. gudački kvartet, opus 135, počeo skladati u srpnju 1826. godine, ali je zbog pokušaja samoubojstva voljenog nećaka Karla prekinuo s radom. Ali, zbog obećanja danog izdavaču Mauriceu Schlesingeru morao je dovršiti djelo, prepisati ga i poslati u Pariz. U kasnijem sjećanju ispričao je Schlesinger da mu je Beethoven pisao kako je cijelo vrijeme mislio na nešto drugo, a morao je pisati glazbu. Vjerojatno je to razlog da je riječ o najkraćemod Beethovenovih kasnih kvarteta, kao i ispisanim riječima skladatelja iznad uvodnih polaganih akorda posljednjeg, četvrtog stavka: „teško donesena odluka“. Uz to, upitao se skladatelj u rukopisu: „mora li to biti?“, te sam dao odgovor: „mora tako biti“!

  Opus 135 posvetio je Beethoven dobrostojećem prodavaču šalova, svojem pokrovitelju i obožavatelju Johannu Nepomuku Wolfmayeru, a djelo je praizveo Schuppanziger Quartet tek 23. ožujka 1828. godine, dakle godinu dana nakon Beethovenove smrti. 

  Svi dramatični momenti koji prate nastanak Beethovenova Gudačkog kvarteta br. 16 u F-duru, op. 135, za čiju se izvedbu odlučio Marmen Quartet – a riječ je o mladim glazbenicima čije je školovanje uglavnom povezano s akademijama i profesorima u Velikoj Britaniji, toliko su naglašeni u njihovoj interpretaciji da na umjerenijoj bečkoj klasici sklonije uho djeluju odviše egzaltirano, s burnim spiccatima i suviše odrješitim pizzicatima. Uopće, već istaknuta činjenica da je riječ o četvoro tehnički itekako vrsnih gudača, čemu valja dodati i činjenicu da su odlično uigrani i usklađeni u zvučnosti, moguće je zaključiti kako je i ovako naglašeno dramatizirani pristup razumijevanje Beethovenova zapisa s tvrdnjom „es muss sein“! Eto, mora tako biti, misle članovi kvarteta čije je sviranje bilo popraćenog burnim pljeskom.

  Prihvativši traženje i tradiciju osorskog festivala da na programu bude uključeno djelo nekoga hrvatskog skladatelja, odlučio je Marmen Quartet izvesti Papandopulovu skladbu za gudački kvartet. Ali, nisu odabrali neki od šest gudačkih kvarteta genija hrvatske glazbe 20. stoljeća nego su uvježbali njegovu skladbu Zazvučala je pjesma mira i slobode koju je Boris Papandopulo napisao 1981. godine u prigodi održavanja Večeri revolucionarne i domoljubne glazbe u okviru Zagrebačkog festivala. Djelo je iste godine 23. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog praizveo Gudački kvartet Stratik u sastavu Josip Klima i Mladen Sedak, violine, Daniel Thune, viola i Bojan Lhotka, violončelo.

  Riječ je dakle o prigodno skladanome gudačkom kvartetu u kojemu je Boris Papandopulo, poslovično sposoban odgovoriti na najrazličitije narudžbe i potrebe, kao temu uzeo melodiju Internacionale, a njoj suprotstavio folklorne ritmove i izražajnost. Rezultat je glazba koja danas djeluje arhaično i pripada vremenu socijalističkoga društvenog uređenja u Hrvatskoj. Članice i članovi Marmon Quarteta pristupili su partituri punom ozbiljnošću u interpretaciji i tehničkom bravurom u izvođenju, ostvarivši glazbu koja pokazuje skladateljevo majstorstvo neovisno o aluziji koju postiže odzvanjanje Internacionale. Uostalom, nikada nije na odmet zvučanje pjesme mira i slobode!

  

  Švedski skladatelj Wilhelm Stenhammer, kojega se smatra najznačajnijim švedskim autorom na prijelazu 19. u 20. stoljeće,  bio je dirigent i pijanist, a u pijanističkoj funkciji česti suradnik violinista Tora Aulina, primaša slavnog Aulinova kvarteta. Gudački kvartet br. 6 u d-molu, op. 35 skladao je Wilhelm Stenhammer 1916. godine u tragičnom kontekstu Prvog svjetskog rata i kao sjećanje na smrt dragog prijatelja Tora Aulina koji je preminuo 1914.

  Djelo ima četiri stavka čiji se ugođaji kreću od melankolije prvog, preko smiraja drugog, lirskog ugođaja trećeg, do emocionalne erupcije energičnoga četvrtog stavka. Školovan u Stockholmu i Berlinu, Wilhelm Stenhammer nacionalna je veličina švedske glazbe koja spaja uzore kasnoga njemačkog i austrijskog romantizma u djelima Richarda Wagnera i Antona Brucknera s poticajima nordijskih skladatelja Carla Nielsena i Jeana Sibeliusa. U svakom slučaju, imali smo priliku upoznati punokrvni gudački kvartet većeg opsega i bogate melodijsko-harmonijske sadržajnosti koji je Marmen Quartet izveo sa sebi svojstvenom izrazitom energičnošću i sa snažnim akcentima između kojih su bili blagi trenuci spokojne poetičnosti. Dugi pljesak oduševljenja nije izostao.

  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 6. kolovoza 2026.

  Izvođači:

  Johannes Marmén, violina
  Laia Valentin Braun, violina
  Bryony Gibson-Cornish, viola
  Sinéad O’Halloran, violončelo

  Program:

  Ludwig van Beethoven: Gudački kvartet u F-duru, op. 135
  Boris Papandopulo: Zazvučala je pjesma mira i slobode
  Wilhelm Stenhammar: Gudački kvartet br. 6 u d-molu, op. 35

Piše: