Osorski festival na pragu drugog polustoljeća

51. Osorske glazbene večeri, koncert otvaranja: Festivalski gudački ansambl, Monika Leskovar, violončelo i umjetničko vodstvo, Stefan Milenković, violina, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

• 

  U drugoj polovici srpnja već 51. ljeto mir i tihi spokoj slikovitog gradića Osora, smještenog na prevlaci otoka Cresa i Lošinja, prekida dolazak glazbenika koji visokoprofesionalnim muziciranjem privlače brojne slušatelje u prostrano zdanje crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, nekadašnje osorske katedrale. U prostoru crkve i oko nje nataloženi su duboki slojevi povijesti koju, sada već više od pola stoljeća, nadopunjava i  ispisuje glazbeni festival Osorske glazbene večeri (OGV), jedna od nacionalnih manifestacija čija je namjera okupljanje ponajboljih solista i ansambala okupljenih oko glazbe svijeta i one nastale u okrilju hrvatske baštine i suvremenosti. Doista, za razliku od drugih ljetnih festivala, OGV od svojega utemeljenja 1976. godine posvećuju osobitu pozornost upravo hrvatskoj umjetničkoj glazbi. Jer, njihov je inicijator i doživotni ravnatelj Danijel Marušić (1931–2009) u osobnom domoljubnom zanosu istinski cijenio hrvatsku glazbu, a kao dokazani vizionar trajno je poticao i vodio brigu o nastanku novih skladbi suvremenih autora.

  Pratim OGV od sada već daleke 1978. godine, kad me Danijel Marušić, kao tada još mladu muzikologinju, angažirao za pisanje programskih tekstova za godišnja izdanja festivala. Ispisala sam kasnije stotine glazbenih osvrta na koncerte i nadam se da postoji čitateljstvo upoznato s glazbenim događanjima u Osoru. Dakle, doživjeli smo i 51. izdanje OGV-a, a otkako je osnivač festivala 2009. godine preminuo, za programe pojedinih godišta brinu se imenovani umjetnički ravnatelji. U tom je nizu u drugom mandatu osmišljavanje festivala u 2026. godini povjereno ravnatelju Marinu Kaporelu. Rođen u Splitu 1976. godine, dakle u godini prvog izdanja OGV-a, profilirao se diplomirani pravnik Sveučilišta u Splitu s dodatnim stupnjem magistra Fakulteta za medije i javne odnose Sveučilišta u Dubrovniku u organizatora kulturnih događanja i sada već iskusnog promotora glazbenih zbivanja. Iz Kaporelova proslova u ovogodišnjoj programskoj knjizi citiram sljedeće:

  „Od samih početaka Osorske glazbene večeri počivaju na dvama čvrstim umjetničkim stupovima. Prvi je njegovanje hrvatske i europske glazbene baštine, osobito komorne glazbe, kroz susrete s vrhunskim domaćim i međunarodnim umjetnicima. Drugi je trajna potpora suvremenom hrvatskom glazbenom stvaralaštvu. Tijekom proteklih pedeset godina upravo je u Osoru praizvedeno više od 320 novih skladbi, od komornih djela do velikih orkestralnih i vokalno-instrumentalnih ostvarenja. Time je festival postao jedinstvena riznica suvremene hrvatske glazbe i nezaobilazno mjesto njezina nastanka.“

  Budući da Hrvatska radiotelevizija kontinuirano prenosi prvi koncert, svečano otvorenje festivala, imali su priliku slušatelji Hrvatskog radija 20. srpnja slušati izravni prijenos iz osorskog Arheološkog muzeja koji tradicionalno, već 15 godina osmišljava i vodi urednica Iva Lovrec Stefanović. Uvijek odlično pripremljena muzikologinja opskrbljuje se arhivskim snimkama, a pozivom nazočnih obavlja vrlo zanimljive razgovore. Tako je pred svečani koncert otvorenja 51. OGV-a Iva Lovrec Stefanović razgovarala, među ostalima, s ministricom kulture i medija dr. sc. Ninom Obuljen Koržinek, čiji je zadatak bio otvoriti festival, te s akademikom Zoranom Juranićem, čija je skladba Mjesec nad Osorom, za gudački oktet, nastala na narudžbu festivala i te večeri bila praizvedena.

  Koncert otvorenja započeo je dakle 20. srpnja u 21 sat i uz radijski prijenos bio izravno prenošen i na Trećem programu HTV-a, a prijenos je vodila muzikologinja Lucija Job Funda. Publiku koja do posljednjega raspoloživog mjesta ispunja crkvu, pozdravila je gradonačelnica Malog Lošinja Ana Kučić, a festival je proglasila otvorenim već navedena ministrica kulture i medija, naglasivši još jednom ljubav Danijela Marušića prema glazbi i umjetnostima, hrvatskoj kulturi, povijesti i baštini, kao dokazano vrijednu viziju koja osorskom festivalu osigurava uspješno trajanje.

  Na koncertu svečanog otvorenja 51. OGV nastupio je Festivalski gudački ansambl koji je okupio vrsne gudače na čelu s osobito renomiranima i to violinistom Stefanom Milenkovićem i violončelisticom Monikom Leskovar. To dvoje glazbenika neosporno je osiguralo posebno zanimanje slušateljstva, a uz njih su nastupili Marin Maras, kao i Milenković, prva violina, Dana Kahriman i Teodora Sucala Matei, druge violine, Petar Krešimir Pustički i Marija Andrejaš, viole, Branimir Pustički uz Moniku Leskovar, violončelo i Antal Paap, kontrabas.

  Program prvog koncerta ovoljetnih 51. OGV sadržavao je tri naslova: Oktet za gudače u Es-duru, op. 20 Felixa Mendelssohna-Bartholdyja, gudački oktet Mjesec nad Osorom Zorana Juranića kao praizvedbu i Sinfoniettu za gudače, op. 79 Borisa Papandopula. Odabir skladbi odražavao je odlično promišljenu nakanu za predstavljanje osobito vrijedne glazbe kao i priliku da osmero gudača, s pridruženim kontrabasistom u Papandopulovoj Sinfonietti, pokažu visoku razinu tehničke spremnosti i umjetničkih interpretacija.

  Četverostavačni Mendelssohnov Oktet u Es-duru slijed je kontrastnih stavaka koje je tek šesnaestogodišnji njemački ranoromantičar  ispisao kao jedan od prvih dokaza svoje skladateljske genijalnosti. Riječ je o oktetu kao duplom gudačkom kvartetu, skladbi pisanoj za četiri violine, dvije viole i dva violončela, sastavu koji je u vrijeme nastanka djela, ujesen 1825. godine, bio novost. Škotski muzikolog Conrad Wilson sažeo je u 20. stoljeću recepciju Mendelssohnova Okteta kao dokaz „mladenačkog žara, briljantnosti i savršenosti koje to djelo ističu kao čudo glazbe 19. stoljeća.“  Doista, gotovo polusatno trajanje melodijski izražajne, harmonijski kompleksne i ritmički raznolike glazbene supstance koju je osmero gudača ozvučavalo u pomno uvježbanoj maniri komornog muziciranja s bogatim dinamičkim preljevima i nijansama, oduševilo je mnogobrojno slušateljstvo. Pa ako je možda i nepotrebno isticati, predano sviranje svi su slušali koncentrirano i bez pljeska među stavcima, što samo pokazuje pripremljenost osorske publike za repertoar vrhunske klasične glazbe.

  Akademik Zoran Juranić novo je djelo i naslovom posvetio Osoru. Naime skladba Mjesec nad Osorom, narudžba OGV-a i prvi put izvedena na koncertu svečanog otvorenja 20. srpnja, pisana je za gudački oktet, budući da je skladatelj pisao za sastav koji je otvorio ovoljetni festival. Drugim riječima, znao je Juranić da će njegovu novu partituru uvježbati gudači razine Stefana Milenkovića i Monike Leskovar, zajedno s još biranih šestoro gudačkih virtuoza, pa je tako i postupio s visokim tehničkim zahtjevima notnoga zapisa. Iako sam negira namjeru programnog sadržaja djela, poetski naslov i suptilnost ugođaja rubnih dijelova jednostavačne skladbe asociraju blagost noćnog ugođaja, dok veća pokretljivost središnjeg dijela daje naslutiti trenutak uzbuđenja koje se brzo smiruje u završnim taktovima. Kao cjelina, Juranićevo je novo djelo potvrda njegova povjerenja u zvučni sklad koji smjera slušnoj ugodi, a glazbenicima daje mogućnost za iskazivanje virtuoznosti kao temelja tehničkog ovladavanja glazbalima.

  Budući da u ovoj godini obilježavamo 120. obljetnicu rođenja i 35. obljetnicu smrti jednog od najvažnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća, akademika Borisa Papandopula, uključivanje njegovih ostvarenja na koncertne programe tek je malo oduživanje. Među djelima Borisa Papandopula, dirigenta i skladatelja kojega trajno i bez imalo zadrške nazivam genijem hrvatske glazbe, ne samo 20. stoljeća, posebno mjesto pripada Sinfonietti za gudače, op. 79, skladbi iz 1938. godine. Dobro se sjećam razgovora s akademikom Papandopulom ranih 1980-ih godina, kada mi je na svoj poznati žovijalan način rekao da je ispisao mnogo notnog papira ali da ima pouzdanje kako će od svega njegova Sinfonietta živjeti trajno. Dakako, brojna Papandopulova djela žive na repertoarima glazbenica i glazbenika u Hrvatskoj, ponekad i u inozemstvu, ali Sinfonietti je bez svake dvojbe pridan značaj antologijskog ostvarenja iz pera hrvatskog majstora. U izvedbi Festivalskog gudačkog ansambla ta je izuzetno nadahnuta skladba, koja poštuje tradicionalne formalne obrasce ulijevajući im glazbene sadržaje iskonske skladateljske genijalnosti, zazvučala u punini svoje sadržajnosti. Violinist Stefan Milenković i violončelistica Monika Leskovar u savršenom su dosluhu vodili interpretacije triju stavaka, vodeći cijeli ansambl u zadivljujućoj atmosferi predanja i poniranja u glazbene misaonosti ovjekovječene u partituri.

  

  Dugotrajni i burni pljesak oduševljene publike tražio je dodatak, a glazbenici su se zahvalili poletnom glazbom Johanna Straussa sina, zaključivši večer radošću koju glazba pruža svima, posebno Osoru u okviru njegovih glazbenih večeri.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 27. srpnja 2026.

  Program:

  ‍Felix Mendelssohn Bartholdy: Gudački oktet u Es-duru, op. 20
  Zoran Juranić: Mjesec nad Osorom, za gudački oktet - praizvedba
  Boris Papandopulo: Sinfonietta za gudački orkestar, op. 79

  Festivalski gudački ansambl:

  Stefan Milenković i Marin Maras, prve violine
  Đana Kahriman i Teodora Sucala Matei, druge violine
  Petar Krešimir Pustički i Marija Andrejaš, viole
  Branimir Pustički i Monika Leskovar, violončela
  Antal Papp, kontrabas

   

Piše: