Elegancija, preciznost i istraživanje novih zvukova

7. Prandau Festival, Donji Miholjac: Goran Končar, violina, Bruno Vlahek, klavir, dvorac Mailath

• 

  U subotu, 11. srpnja, u dvorcu Mailath održao se još jedan u nizu koncerata Prandau festivala. Ovoga puta nastupali su Goran Končar na violini te Bruno Vlahek na klaviru. Dvorana dvorca Mailath bila je nešto manje popunjena, što se može pripisati vrhuncu sezone, kad većina ljudi nije kod kuće. Međutim, posebno opuštenu atmosferu stvorila je podjela punča uz grickalice prije i nakon koncerta. Nakon koncerta se moglo i popričati s glazbenicima, što je doživljaj podiglo na još višu razinu.

  Goran Končar diplomirao je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Martina Barića i Josipa Klime, a magistrirao je, odnosno odradio aspiranturu na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predaje od 1988. godine, a pored toga drži majstorske tečajeve u Berlinu, Milanu, Sydneju i Tokiju, te je tamo redoviti gostujući profesor od 2007. godine. Član je žirija višestrukih natjecanja te dobitnik brojnih nagrada. Predsjednik je i međunarodnog violinističkog natjecanja V. Huml u Zagrebu od 2017. godine. Početak njegove međunarodne karijere seže u 1982. godinu, kada je krenuo nastupati u Japanu, Izraelu, Koreji, Kini, Australiji i Americi. Od 1984. do 1994. bio je koncertni majstor Kraljevske filharmonije u Londonu te Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i Zagrebačke filharmonije.

  Bruno Vlahek također je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi Vladimira Krpana. Poslijediplomski studij završio je u Konzervatoriju u Lausannei kod J. F. Antoniolija te na Hochshule für Musik u Kölnu u klasi Vasilija Lobanova, a tamo je studirao i improvizaciju i kompoziciju. Usavršavanje je odradio na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu. Skladao je više od 70 skladbi, a njegove se skladbe danas izvode diljem kontinenata. Dvostruki je dobitnik nagrade Porin, ali i laureat natjecanja Cristóbal Halffter i New Classics, održanog u Velikoj dvorani Konzervatorija Čajkovski u Moskvi. Njegove su skladbe emitirane na radiopostajama diljem svijeta.

  Program koncerta otvoren je dvjema sonatama Giovannija Pergolesija, čime se publika upoznala s repertoarom ovog primarno opernog skladatelja. Obje sonate obilježava brz i poletan tempo te vedar tonalitet uz dinamične prijelaze akorda, postavljajući atmosferu večeri. Kod glazbenih djela iz 18. stoljeća, muzikolozi su nerijetko imali poteškoća sa samom atribucijom djela. Pojedine Pergolesijeve skladbe su se izmiješale s opusom Domenica Galla. Dvojbe muzikologa proizlaze iz elemenata koji podsjećaju na razdoblje klasicizma, odnosno odskaču od razdoblja kasnog baroka. Među istraživačima postojale su raznovrsne polemike, a neki su pojedine skladbe čak zvali pseudo-Pergolesi, upravo zbog nesigurnosti u atribuciju. Ipak, izvedene se skladbe ipak pripisuju Pergolesiju, a njihov se karakter nadovezao i na iduće izvedeno djelo.

  Drugo djelo programa predstavljala je Suite Italienne Igora Stravinskog. Nadovezuje se na prethodno izvedena djela, s obzirom na to da se Stravinski direktno inspirirao upravo Pergolesijem. Skladba je originalno nastala za balet koji je naručio impresario Ruskog baleta, Sergej Djagiljev. Radi se o svojevrsnom aranžmanu u kojem Stravinski interpretira barokne elemente, kombinirajući ih s naznakama klasicističkog koncepta. Premda se uvod u skladbu doima tehnički jednostavnije, skladba se razvija u kompleksniji oblik, posebice kod izmjene ritmova tijekom dugih šest stavaka, ostavljajući dojam elegancije. Izvedba Brune Vlaheka istaknula se koncentracijom i profinjenim pokretima za klavijaturom, dok se kod Gorana Končara ističe preciznost uz veću dinamičnost.

  Potom je uslijedila vrsta glazbe koju publika nema priliku često čuti na koncertima klasične glazbe. Radi se o ciklusu Put u središte Zemlje iz 2024. godine, čiji je autor sam Vlahek. Direktno je inspiriran istoimenim romanom Julesa Verna. U fokusu je bio glasovir, a glazbena interpretacija nije ostala samo na tipkama. Vlahek se usredotočio na istraživanje zvukova unutrašnjosti instrumenta, što je predstavilo inovativni pristup. Stavke ovog ciklusa evociraju atmosferu ambijentalne i filmske glazbe, nadilazeći tradicionalne principe kompozicije. Dvije glavne okosnice kod izvođenja ove skladbe su tehnika i emocije. Tehnički dio predstavlja kreativno izražavanje putem nekonvencionalnih načina proizvodnje zvuka, odnosno sviranje unutar glasovira; dok emotivni dio podrazumijeva stvaranje napetosti kreativnim kombinacijama ritmova i tonova, kao i njihovog intenziteta. Sve zajedno čini pristup koji povezuje prirodu, književnost i glazbu. Izmjenjuju se dijelovi u kojima Vlahek svira unutrašnjost instrumenta te dijelovi gdje se bazira na tipkama, a odmicanje od tradicionalnih principa snažno su osjetni u svim segmentima. Svojom inovativnošću istaknula se A. S. (Stara alkemičarska pjesma), posvećena islandskom istraživaču Arniju Saknussemmu, a zadnja stavka naziva Duel pretpotopnih nemani predstavljala je dramatičan i intenzivan završetak ciklusa.

  

  Kraj je koncerta bio obilježen Sonatom za violinu i klavir Francisa Poulenca, koju je posvetio španjolskom književniku Federicu Garciji Lorci. Poulenca je za ovu skladbu inspirirala njegova bliska suradnica, violinistica Ginette Neveu. Počinje prilično brzim tempom, istovremeno noseći melankoličnu komponentu. Intermezzo je karakteriziran poetičnim prizvukom, zadržavajući jednaku količinu turobnosti. Zaključni dio tempa presto tragico odlikuje se bržom reinterpretacijom početnih motiva. Ovo djelo nosi i političku dimenziju. Poulenc je živio u Francuskoj tijekom razdoblja Drugog svjetskog rata, a preko glazbe je suptilno izražavao vlastite stavove. Upravo je zbog toga ovu skladbu posvetio književniku Lorci, koji je poginuo u Španjolskom građanskom ratu 1936. godine. Glazbeno se istaknuo dijalog između violine i glasovira, a Vlahek i Končar vješto dočaravaju prijelaze između stavaka. Tijekom cijelog koncerta, uspijevali su neverbalnom komunikacijom popratiti tijek svakog izvedenog djela.

  Ovaj je koncert lokalnoj publici predstavio presjek rada Brune Vlaheka i Gorana Končara, povezujući poznata djela klasičnog repertoara s Vlahekovim autorskim štihom. Bila je ovo jedinstvena prilika čuti Vlahekov originalni opus, u kojem eksperimentira s mogućnostima glasovira, pomičući granice tradicionalne izvedbe.

  

  © Jelena Sedlar, KLASIKA.hr, 25. srpnja 2026.

  Program:

  Giovanni Battista Pergolesi:
  Sonata br. 1 u D-duru za violinu i klavir
  Molto moderato, Adagio, Presto

  Sonata br. 12 u E-duru za violinu i klavir
  Allegro, Adagio, Presto

  Igor Stravinski:
  Suite italienne
  Allegro moderato, Serenata, Tarantella, Gavotta, Scherzino, Minuetto e Finale

  Bruno Vlahek:
  Put u središte Zemlje (2024.)

  Pet klavirskih komada prema romanu Julesa Vernea:
  Sjena Scartarisa
  Šuma gljiva
  A. S. (Stara alkemičarska pjesma)
  Izgubljen u labirintu
  Duel pretpotopnih nemani

  Francis Poulenc:
  Sonata za violinu i klavir (À la mémoire de F. G. Lorca)
  Allegro con fuoco, Intermezzo, Presto tragico

Piše: