Harmonijsko nadahnuće četiriju harfi

16. Međunarodni festival klasične glazbe Art Novi, 14. 7. – 11. 8. 2026., Novi Vinodolsk: Slovenski kvartet harfi SIH4rps, crkva sv. Filipa i Jakova

• 

  Po uzoru na mnoga mjesta na našoj Jadranskoj obali, i primorski grad Novi Vinodolski dobio je svoj ljetni glazbeni festival koji se ove godine održava šesnaesti put. Njegova utemeljiteljica i umjetnička ravnateljica, pijanistica i pedagoginja Maria Mikulić Štimac, poučena iskustvom drugih mjesta, upustila se u pothvat koji na samome početku nije bio previše obećavajući s obzirom na skromnu glazbenu tradiciju i upitan odaziv publike. Novi Vinodolski spominje se u povijesnim izvorima prvi put 1288. godine kad je napisan Vinodolski zakonik, jedan od prvih pravnih dokumenata u Hrvatskoj. Njime je krčki knez Leonard Frankopan (sredina 13. st. – 1308.) ozakonio priznanje najviše sudbene vlasti knezovima Krčkim u više naselja – od Novoga do Grobnika, a pod upravom knezova Krčkih Frankopana ostao je do 1671. godine kad je u Bečkome Novom Mestu pogubljen posljednji knez iz te porodice Fran Krsto Frankopan (1643–1671). Vinodolski zakonik pisan je glagoljicom, pismom koje je osmislio Konstantin – sv. Ćiril (826–869) „za misiju među moravskim Slavenima u 9. stoljeću“, a nakon 12. stoljeća ostala je u primjeni kao pismo samo u nekim dijelovima Hrvatske. Novi Vinodolski poznat je i po dugoj tradiciji glagoljaškoga pjevanja, što je privuklo pozornost mnogih etnomuzikologa i istraživača crkvene glazbe. Slavna obitelj Mažuranić, čiji su mnogi članovi ostali upisani u povijest politike, prava i književnosti u Hrvatskoj, potječe iz Novog Vinodolskog.

  Šesnaesto izdanje festivala Art Novi potvrdilo je da su namjeru i ustrajnost utemeljiteljice MariJe Mikulić Štimac prepoznale upravne vlasti, pokrovitelji – Gradsko poglavarstvo Grada Novog Vinodolskog i Ministarstvo kulture (i medija) Republike Hrvatske te podržale projekt dodjelom materijalnih sredstava. Festival organizira Umjetnička organizacija Art Novi, a suorganizatori festivala su Turistička zajednica Grada Novog Vinodolskog i Centar za kulturu Grada Novog Vinodolskog. 16. Međunarodni festival klasične glazbe Art Novi svečano je otvoren u utorak, 14. srpnja 2026. koncertom Slovenskoga kvarteta harfi SIH4rps u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova, gdje će se održati još četiri koncerta u sljedeća četiri utorka: 21. i 28. srpnja te 4. i 11. kolovoza. Za dopuštenje da se u prostoru župne crkve održavaju koncerti festivala Art Novi treba zahvaliti župniku Mariu Frlanu. Stolna crkva sv. Filipa i Jakova, izgrađena (vjerojatno) u 14. stoljeću kao trobrodna bazilika, tijekom 18. stoljeća uređena je primjereno baroknome stilu. Nalazi se okrenuta zapadu na malome trgu na visokoj kamenoj litici sa koje pogled seže do sjevernih obala otoka Krka, pa kako nije bilo puno mogućnosti za njeno proširenje, sačuvala se u početnim gabaritima. Početkom 20. stoljeća pročelje crkve preuređeno je u duhu historicizma.

  

  Prvi koncert ovogodišnjeg festivala Art Novi pratila je publika ispunivši do posljednjega mjesta crkvu sv. Filipa i Jakova. Publiku je možda na koncert privukla najava nastupa kvarteta harfi, komornog sastava u kome sudjeluju četiri istovrsna glazbala, odnosno četiri glazbala istih zvukovnih značajki. Tijekom druge polovice 19. stoljeća harfa je postajala sve popularnijim glazbalom koje je uvršteno i u nastavne planove glazbenih obrazovnih ustanova. Dovoljan broj profesionalnih glazbenika-harfista osigurao je i ustroj komornih sastava sa četiri harfe. Među prvima u svijetu sredinom 20. stoljeća utemeljeni su kvartet harfi na Moskovskom državnom konzervatoriju Petra Iljiča Čajkovskog, čija je voditeljica bila „pionirka ruske škole harfe“ Ksenija Erdeli (1878–1971) te Quatuor de Hrpes Mireille Flour, čija je utemeljiteljica bila Mireille Flour (1910–1984), od 1953. godine profesorica harfe na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. Iz 60-ih godina prošloga stoljeća datira New York Harp Ensemble, a već 1987. godine osnovan je Beogradski kvartet harfi u okviru Fakulteta muzičke umetnosti kao četvrti takav ansambl u svijetu koji djeluje sve do danas. Novijega su datuma engleski Clouds Harp Quartet (2008.), Chicago Harp Quartet (2012.), Australian Harp Quartet (2019.?) i Quartet de Harpes de Paris (?). Ne treba nas začuditi osnivanje kvarteta harfi u Chicagu, jer upravo u tom gradu djelovala je od godine 1864. nakladnička tvrtka Lyon&Healy koja se kasnije usmjerila na manufakturnu proizvodnju različitih glazbala. Godine 1889. izgrađena je prva harfa u tvrtki koju su osnovali George Washburn Lyon (1826–1894) i Patrick Joseph Healy (1839–1905). Njen je nasljednik talijanska tvrtka Salvi, čiji je osnivač godine 1956. harfist Victor Salvi (1920–2015), a danas je jedan od poznatih i cijenjenih proizvođača pedalnih harfi u svijetu. Članice Slovenskoga kvarteta harfi SIH4rps svirale su na koncertu 14. srpnja na harfama izrađenima u tim tvrtkama: na harfi tvrtke Lyon&Healy staroj 120 godina svirala je Maria Gamboz, dok su tri ostale članice: Urška Križnik Zupan, Tea Plesničar i Lara Hrastnik Samec, svirale na harfama tvrtke Salvi. Smijemo li pretpostaviti da je početak i nastavak izrade harfi u dvije spomenute tvrtke, zahvaljujući istoj ili sličnoj tehnologiji pridonio suglasju četiriju koncertnih harfi?

  Bez obzira na gotovo tri četvrt stoljeća djelovanja kvarteta harfi, skladatelji su tek sporadično stvarali nove skladbe za taj sastav, pa su koncertni programi najčešće sadržavali obrade skladbi izvorno namijenjenih drugim izvođačkim sastavima. Na sličan način program svoga koncerta sastavile su i članice Slovenskoga kvarteta harfi, odabravši skladbe (u obradi) nastale od baroka do 20. stoljeća te dvije skladbe pisane za njihov kvartet koji djeluje od 2024. godine. Antonio Vivaldi (1678–1741) objavio je 1711. godine u Amsterdamu zbirku L'Estro armonico, op. 3 (Harmonijsko nadahnuće). U njoj je dvanaest koncerta za solo-instrument(e), violončelo, gudače i continuo raspoređenih u četiri istovjetne grupe po tri koncerta: za četiri violine, za dvije violine i za violinu-solo. Na koncertu smo slušali prvi stavak Allegro iz Koncerta za četiri violine u h-molu, op. 3 br. 10 RV 580 u obradi nepoznatog autora koji je uspio povezati nastupe solo-violina (pojedinačno ili dvije, ni u jednome trenutku sve četiri) uz violončelo s nastupima cijelog ansambla (Tutti).

  

  Povijesni skok u 1901. godinu odveo je publiku do prve skladbe za klavir skladane u impresionističkome stilu: jednostavačne Jeux d'eau (Igra vode) Mauricea Ravela (1875–1937). Skladbu posvećenu Ravelovu učitelju Gabrielu Fauréu (1845–1924) za četiri harfe priredila je mlada singapurska harfistica Teo Charmaine pretočivši u 47 žica na harfi (u rasponu od šest i pol oktava) rastavljene akorde, pasaže, prštanje kapljica vode i zvukove vode koja nekamo pada, što se sve odvija u velikoj dinamičkoj gradaciji.

  U kasni barok nas je vratila uvodna glazba Dolazak kraljice od Sabe iz trećega dijela oratorija Solomon kog je Georg Friedrich Händel (1685–1759) skladao 1749. godine. Kratku, efektnu, brzu Sinfoniu obradio je za kvartet harfi skladatelj Willi Huber (?) koji svoje skladbe objavljuje pod pseudonimom Willi März.

  Ponovni povijesni skok na kraj 20. stoljeća bila je skladba Danzón br. 2 iz 1994. godine. To je jedna od najpopularnijih skladbi koje je za veliki simfonijski orkestar u kome temu donose različiti instrumenti skladao meksički skladatelj Arturo Marquez (1950.) nadahnut ugođajem jedne plesne dvorane u Veracruzu. Iako je skladba u polaganijem tempu, skladatelj je različitim melodijama, naglascima, ritamskim shemama latino-američkih plesova i promjenama mjera ostvario tečnu, dopadljivu skladbu koju je vješto u 188 žica četiriju harfi pretočila Tea Plesničar, ostavivši na početku drvene udaraljke koje su naglasile plesni karakter skladbe.

  Još jednu obradu potpisuje Willi Huber (März): poznati polagani stavak Jutro iz suite Peer Gynt, op. 46 Edvarda Griega (1843–1907). Vremeplov nas je vratio u drugu polovicu 19. stoljeća u razdoblje romantizma jednim od najpoznatijih stavaka iz scenske glazbe (op. 23) koju je Grieg skladao 1875. godine za istoimenu dramu Henrika Ibsena (1828–1906) napisanu 1867. godine. Po četiri stavka izdvojio je u dvije orkestralne suite (op. 46 i op. 55), a pastoralni, nježni ugođaj jutra koje sviće pronašao je novu zvukovnu boju u četirima harfama.

  Članice Slovenskoga kvarteta harfi SIH4rps nisu propustile predstaviti dvije nove skladbe. Mladi slovenski skladatelj Tine Bec (1993.) napisao je za četiri glazbenice-harfistice skladbu Ljudska bagatela (2025.). Podijeljenoj u dva dijela kojima su polazišta dvije slovenske narodne pjesme Zrejlo je žito i Ne ouri, ne sejaj, Bec u ovoj polaganoj skladbi poštuje tonalitetne okvire kako u melodijama konsonantnih obilježja, tako i u preglednim, funkcionalnim harmonijama. Članica kvarteta Maria Gamboz u svojoj minijaturi Svilena pot (Put svile) također je melodije osmislila u okviru tonaliteta, a povremeni prizvuk pentatonskoga niza reminiscencija je na njen osmogodišnji boravak u Japanu i susrete s tamošnjom instrumentalnom glazbom i plesom.

  

  Kratki povratak u glazbu kasnoga romantizma učinile su četiri harfistice popijevkom Proljetne vode, op. 14 br. 11 Sergeja Rahmanjinova (1873–1943). Pretposljednja je to od dvanaest solo-pjesama skladanih 1896. godine na stihove ruskoga pjesnika Fjodora Tjutčeva (1803–1873). Rahmanjinov je u popijevci u kojoj se „slavi dolazak proljeća i buđenje prirode“ potvrdio istančan smisao za poetski predložak, a kao izvrstan pijanist vokalnu je dionicu izgradio na virtuoznoj klavirskoj pratnji bogatoj onomatopejskim efektima. Nije poznato tko je autor obrade za četiri harfe.

  Treći put pojavilo se na programu ime Willija Hubera (Märza) koji je za četiri harfe obradio jednu od najpoznatijih skladbi Astora Piazzolle (1921–1992) Adiós, Nonino (Zbogom, Djedice). Ritamski obrazac argentinskoga plesa tanga unio je Piazzolla u različite glazbene vrste. 1954. godine skladao je tango Nonino (deminutiv od riječi nono, što u talijanskome jeziku znači djed), a kad je tijekom dulje turneje u listopadu 1959. godine dobio vijest da je smrtno stradao njegov otac Vincent, skladao je u tridesetak minuta tango Adiós, Nonino i posvetio ga ocu. Skladba sjetnog ugođaja koja počiva na ritamskoj shemi plesa tango, izraz je duboke tuge skladatelja koju je utkao u mirne melodijske linije velikih lukova položene iznad harmonija iz kojih povremeno iskoči i opora disonanca, a sve protječe u laganom dinamičkom usponu.

  Slovenski kvartet harfi SIH4rps predstavljen je u programskoj knjižici pohvalnim riječima od kojih izdvajamo: „Ansambl se ističe iznimnom tehničkom razinom, umjetnički profinjenim interpretacijama i izvrsnom uigranošću (…)“. Naveden je i dio teksta glazbenoga kritičara Franza Križnara, koji zaključuje da su njihove interpretacije „…intonacijski dorađene, muzikalno oblikovane i u svakom pogledu skupnog muziciranja dovedene do savršenstva – agogički i dinamički besprijekorne.“ Dvije članice Slovenskoga kvarteta harfi SIH4rps su orkestralne glazbenice, a dvije članice su pedagoginje koje djeluju na glazbenim školama i povremeno sviraju s orkestrima. Urša Križnik Zupan je solo-harfistica Slovenske filharmonije u Ljubljani, gdje djeluje i Maria Gamboz kao solo-harfistica Orkestra Opere i Baleta Slovenskog narodnog gledališča. Dvije mlađe kolegice su Tea Plesličar koja podučava harfu u Ljubljani i koju smo upoznali i kao obrađivačicu skladbe Artura Marqueza za četiri harfe, a Lara Hrastnik Samec podučava harfu u Krškom.

  Prisjećajući se koncerta Slovenskoga kvarteta harfi SIH4rps održanog 14. srpnja u crkvi sv. Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom, u potpunosti se mogu prihvatiti riječi iz programske knjižice. Zavidna razina tehničke pripremljenosti četiriju harfistica dopušta im da se izmjenjuju u izlaganju tematske građe i pratnje, tj. ni jedna od njih nije u povlaštenome položaju. Njihovo je sviranje precizno u pogledu intonacije i ritma, što je osobito došlo do izražaja u skladbama plesnoga karaktera. Obilježavaju ga jednostavne i do krajnosti ekonomizirane kretnje kojima stvaraju tonski svijet čudesne ljepote i dopadljivosti koju je osjetila publika u crkvi. Skladbe iz različitih stilskih razdoblja dobile su i stilski primjereno tumačenje, kao primjerice Ravelova gotovo rasplinuta Igra vode, energična koračnica ulaska kraljice od Sabe, eterično Griegovo Jutro ili sjetni Adiós, Nonino. Pouzdane poznavateljice notnih predložaka, četiri harfistice Slovenskoga kvarteta harfi SIH4rps mogle su se u potpunosti posvetiti izradi i najsitnijih detalja, odabiru dinamičkih nijansi od najsuptilnijeg piana do snažnih, lijepih forte-tonova i agogičkim nijansama koje krase individualnost svake – bilo solističke ili skupne interpretacije. Četiri glazbenice-harfistice sviraju muzikalno, usklađeno, uigrano, neopterećeno i veselih izraza lica, a to raspoloženje prenijele su i na publiku. Četiri prelijepa instrumenta – harfe, nisu bile samo atrakcija za znatiželjnike nego su četiri glazbenice svirajući na njima možda promijenile naša znanja o tome što mogu izvesti i kako zvuče obrađene i izvorne skladbe na instrumentima koji od najranije povijesti ljudskoga roda prate glazbena događanja.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. srpnja 2026.
  © Autor fotografija: Ivan Balažević

  Program:

  Antonio Vivaldi (1678.–1741.)
  L’estro armonico / Harmonijsko nadahnuće / Harmonic Inspiration
  Koncert, op. 3, br. 10 / Concerto, Op. 3, No. 10
  Allegro

  Maurice Ravel (1875.–1937.)
  Jeux d’eau / Igra vode / Water Games
  aranžman / arr. T. Charmaine

  Georg Friedrich Händel (1685.–1759.)
  Dolazak kraljice od Sabe / Arrival of the Queen of Sheba
  aranžman / arr. W. Maerz

  Arturo Márquez (1950.)
  Danzón
  aranžman / arr. T. Plesničar

  Edvard Grieg (1843.–1907.)
  Jutro iz Peer Gynta / Morning Mood from Peer Gynt, op. 46
  aranžman / arr. W. Maerz

  T. Bec (1993.)
  Ljudska bagatela / A Human Bagatelle

  M. Gamboz
  Svilena pot / Put svile / The Silk Road

  Sergej Rahmanjinov (1873.–1943.)
  Proljetne vode / Spring Waters, op. 14, br. 11

  Astor Piazzolla (1921.–1992.)
  Adiós, Nonino / Zbogom, Nonino / Goodbye, Nonino
  aranžman / arr. W. Maerz

Piše: