Efektni kontrasti na završetku koncertne sezone

Lisinski da camera: Kontrasti, Dunja Bontek, violina, Marija Andrejaš, viola, Monika Leskovar, violončelo, Martina Filjak, glasovir. Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Mala dvorana

• 

  Ciklus koncerata Lisinski da camera zaokružile su svojim efektnim nastupom četiri vrsne glazbenice, članice ad hoc sastavljenoga i neimenovanoga klavirskoga kvarteta. Privukavši publiku u malu dvoranu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u subotu, 6. lipnja 2026., potvrdile su veliko zanimanje zagrebačke publike za komornu glazbu čije se izvedbe mogu pratiti još od prve polovice 19. stoljeća. Članice ovoga klavirskog kvarteta su violinistica Dunja Bontek, violistica Marija Andrejaš, violončelistica Monika Leskovar Šelendić (nije zapisano na programu) i pijanistica Martina Filjak. Iako sve četiri ne djeluju stalno u Zagrebu i imaju različite umjetničke puteve, njihovo zanimanje za komornu glazbu pokretač je sjajnih zajedničkih nastupa u kojima dolaze do izražaja njihove sviračke i interpretativne kvalitete te suglasje i jedinstvenost koje obilježavaju komorno muziciranje.

  Svim četirima glazbenicama zajedničko je da su s najboljim ocjenama završile visokoškolsko glazbeno obrazovanje i da su se kasnije usavršavale tijekom studija ili majstorskih tečajeva kod uglednih svjetskih glazbenih pedagoga. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završile su studij violinistica Dunja Bontek (u razredu red. prof. Maje Dešpalj Begović) i violistica Marija Andrejaš (u razredu red. prof. Milana Čunka) koje djeluju kao članice simfonijskih orkestara. Monika Leskovar Šelendić, tad učenica Dobrile Berković-Magdalenić, prof. u Glazbenoj školi funkcionalne muzičke pedagogije, bila je pobjednica Međunarodnoga natjecanja Čajkovski u Japanu 1995. godine. Studij violončela započet u razredu izv. prof. Valtera Dešpalja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu nastavila je te završila (i poslijediplomski studij) na Muzičkoj akademiji Hanns Eisler u Berlinu u razredu prof. Davida Geringasa, čijom je asistenticom postala 2006. godine. Uspješnu karijeru solista i orkestralnoga glazbenika danas je zamijenila pedagoškim radom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Pijanistica Martina Filjak upijala je zvukove klavira u roditeljskome domu uz majku Milviju – profesoricu klavira i prerano preminuloga oca Ranka (1927–1983), uglednoga pijanista i pedagoga na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studij klavira završila je na spomenutoj akademiji u razredu red. prof. Vladimira Krpana (1938–2025) te na Konzervatoriju u Beču u razredu prof. Leonida Brumberga (1925–2010). Osvojena prva nagrada na Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu i Nagrada Beethoven (za najbolju izvedbu njegove skladbe) otvorila joj je put uspješne solističke karijere tijekom dvogodišnjeg ugovora za više od pedeset nastupa u svijetu.

  

  Za efektan završetak sezone ciklusa Lisinski da camera glazbenice su odabrale dvije – može se slobodno reći, antologijske glazbe za klavirski kvartet. Naslov koncerta Kontrasti pomalo je izazovan, podrazumijevajući suprotnosti ili velike razlike u odnosu na glazbeni izričaj. Te dvije antologijske skladbe su Klavirski kvartet u Es-duru, op. 47 Roberta Schumanna (1810–1856) i Prvi klavirski kvartet u c-molu, op. 15 Gabriela Fauréa (1845–1924). Klavirske kvartete kao jednu od formi komorne glazbe osmišljenih u razdoblju bečke klasike skladali su u pravilu austrijski i njemački skladatelji ranog romantizma. U Francuskoj su skladatelji-članovi društva Société nationale de musique, osnovanog 1871. godine (nakon završetka francusko-pruskoga rata) prihvatili neke forme komorne glazbe. Povodeći se za geslom Ars Gallica nastojali su se otrgnuti utjecaju njemačke glazbe te promicati francusku glazbu stilski različitu od naslijeđenih uzora, što se odrazilo u tretmanu instrumenata komornoga sastava i harmonijskom izričaju.

  Klavirski kvartet u Es-duru, op. 47 Schumann sklada 1842., u godini u kojoj je njegovo zanimanje zaokupila komorna glazba. Oslanjajući se na naslijeđe Ludwiga van Beethovena (1770–1827), zadržao je četiri stavka izmijenivši donekle poznatu shemu sonatnog oblika prvoga stavka (ne prebrzoga tempa). Slijede brzi Scherzo s Triom, polagani Andante cantabile koji radi prekrasne teme koju donosi violončelo neki smatraju jednom od najljepših u literaturi iz razdoblja romantizma, te živahni Finale u kome se poigrao polifonim vođenjem dionica.

  

  U Schumannovom klavirskome kvartetu (koji i nije njegov prvi rad iz te glazbene vrste, jer je još 1829. godine skladao jedan u studentskim danima) dionice klavira i gudača se isprepliću i stvaraju „jedinstvenu zvučnu sliku“. Fauré u svome Prvom klavirskom kvartetu u c-molu, op. 15 „za razliku od Brahmsa i Schumanna, nije pribjegavao tretiranju gudača kao zbora nasuprot klaviru. Prepoznavao je i prihvaćao temeljnu razliku u zvuku i karakteru između klavira i gudačkih instrumenata te nikada nije pokušavao natjerati klavir da pjeva duge, razvučene melodije.“ Osnovni tonalitet Fauréova klavirskoga kvarteta – c-mol, ima iste predznake kao i Es-dur (osnovni tonalitet Schumannova kvarteta) iz kog je izveden; kontrastan je ugođaj mol-, odnosno dur-ljestvice koje se razlikuju po strukturi akorda pa i načinu njihova međusobnog povezivanja. Sva četiri instrumenta su u Fauréovu klavirskome kvartetu ravnopravna u odnosu na nositelja melodijske građe, a koristeći bogata izražajna sredstva gudača u homofonim kao i u kontrapunktski oblikovanim odlomcima postigao je različite zvučne efekte, istaknuvši boje i gudača i klavira. Zadržavši isti raspored četiriju stavaka kao i Schumann, Gabriel Fauré je u svome komornom prvijencu, skladanom od 1876. do 1879. godine i dovršenom tek 1883. nakon temeljite prerade završnoga stavka, ostvario skladbu različitih ugođaja. Iako se njegove skladbe ne povezuju s događajima iz njegova života, možda bi se sjetni, polagani stavak ipak moglo povezati s jednom neostvarenom ljubavnom vezom.

  Program nazvan Kontrasti doista smo mogli takvim i doživjeti u interpretaciji četiriju vrsnih glazbenica, od kojih je svaka neprikosnovena majstorica svog instrumenta. Suptilno isticanje melodijskih linija u pojedinim stavcima u prvi je plan iznjedrilo vrhunsku tehničku preciznost i zrelost otkrivanja različitih stilskih značajki odabranih skladbi. Ni u jednoj od njih nije bilo suvišnog i nepotrebnog nadmetanja u znalački osmišljenoj dinamici, pri čemu se vodeća dionica s tematskom građom isticala nad ostalim instrumentima bez obzira kome je od njih tematska građa bila povjerena. Četiri izvrsne glazbenice: Dunja Bontek, Marija Andrejaš, Monika Leskovar Šelendić i Martina Filjak publiku u maloj dvorani Lisinski oduševile su muzikalnim sviranjem u kome su do najviše razine izbrušeni svi detalji odabranih partitura, zaokruživši drugu sezonu novoga ciklusa Lisinski da camera koji je, čini se, dobro pogodio želje i ukus zagrebačkih ljubitelja komorne glazbe.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 1. srpnja 2026.

  Program:

  Robert Schumann: Klavirski kvartet u Es-duru, op. 47

  Gabriel Fauré: Prvi klavirski kvartet u c-molu, op. 15

Piše: