Solistička izvrsnost ispred orkestralne cjeline

Riječki simfonijski orkestar, Simfonijska rapsodija, Martina Filjak, klavir, Vitali Alekseenok, dirigent, Ljetna pozornica u Opatiji

• 

  U okviru ovogodišnjih Riječkih ljetnih noći Riječki simfonijski orkestar (RSO) nastupio je na Ljetnoj pozornici u Opatiji, prema nekima jednom od najljepših open-air koncertnih prostora u Hrvatskoj. Unatrag nekoliko godina na popularnoj Ljetnoj nije bilo značajnijih koncerata ozbiljne glazbe, a ako bi se poneki i dogodio, nije bio osobito relevantan, kako repertoarno tako i izvođački. Međutim i tu su vidljive određene promjene pa je napokon na velikoj sceni Ljetne pozornice nastupio simfonijski orkestar. RSO je svirao pod dirigentskim vodstvom ukrajinskog dirigenta Vitalija Alekseenoka, a kao solistica nastupila je naša proslavljena pijanistica Martina Filjak. Koncert je naslovljen Simfonijska rapsodija.

  Početak je protekao u znaku Oliviera Messiaena (1908–1992) i njegovog ranog djela Work Hymne pour Grand Orchestre iz 1932. Messiaen je bio duboko religiozan čovjek pa je djelo inicijalno nosilo naslov Hymne au Saint-Sacrement, međutim nakon rekonstrukcije 1946. (partitura je izgubljena tijekom Drugog svjetskog rata) djelo je dobilo drugi naziv, koji nosi do danas. Hymne je nastao pod utjecajem Paula Dukasa, Claudea Debussya i djelomično Mauricea Ravela. Riječki simfonijski orkestar svirao je vrlo pristojno, s primarnim ciljem stvaranja zvučne boje, a ne tonalne napetosti. Puhači su pokazali uvijek prisutnu visoku razinu spreme, a gudači su dobro odgovorili na široke ali statične melodijske lukove. Messiaen je razvojnu putanju skladbe vidio kao prijelaz između različitih nijansi boja. Ono što je izostalo u prvoj točki večeri jest religiozno-mistična nota, jer se radi o glazbenom zapisu koji predstavlja glazbeni čin klanjanja i meditacije. U potonjem aspektu izvedba je ostala nedorečena.

  Potom je pred publiku kročila Martina Filjak, koja je izvela Rapsodiju u plavom (Rhapsody in Blue) Georgea Gershwina (1898–1937). Godine 1923. dirigent Paul Whiteman zamolio je Gershwina da sklada djelo koje će pokazati/dokazati da jazz može biti ozbiljna koncertna umjetnost koja se izvodi u koncertnim dvoranama, a ne samo u polumraku zadimljenoga bara.  Skladba je nastala u svega nekoliko tjedana, a orkestraciju za jazz-orkestar napisao je Ferde Grofé koji je kasnijim obradama stvorio i simfonijsku verziju koja se ustalila na notnim stalcima simfonijskih orkestara i pijanista. Rapsodija (jazz-orkestar verzija) praizvedena je 12. veljače 1924. u Aeolian Hallu u New Yorku, svirao je orkestar Paula Whitemanna, a za klavirom je bio skladatelj. Riječ je o jednoj od najpopularnijih skladbi koja spaja klasičnu glazbu i jazz. Martina Filjak pokazala je agogičku preciznost, čvrsti udar o tipke i iskustvom oblikovanu izvedbu. U svojoj interpretativnoj imaginaciji duboko promišlja sve konture Gershwinove glazbe i to neovisno o određenim izvedbenim kanonima koji su se uvriježili zbog popularnosti skladbe. Bila je to suverena izvedba naše pijanistice, koja je izmamila srčani pljesak ne baš mnogobrojne opatijske publike. RSO se pokazao kao prilično dobar glazbeni sugovornik i to od samog početka u znaku dugoga glissanda klarineta. Dirigent Alekseeok stavio je ritam u prvi plan, a ovo je bila i najuvježbanija točka večeri jer kada je solist (u ovom slučaju solistica) ispred orkestra, nema puno mogućnosti prepuštanja slučaju.

  

  Kraj koncerta protekao je u znaku Simfonije br. 9 u e-molu, op. 95 – Iz Novoga svijeta (Z Nového světa) Antonína Dvořáka (1841–1904). RSO svirao je istu simfoniju dva tjedna ranije u okviru Koncertnog finala sezone u HNK Ivana pl. Zajca, pa je izvedba bila na nivou koji je prethodnim probama postavio ravnatelj opere Zajca Mo. Valentin Egel. Velikih odstupanja od izvedbe u zatvorenom prostoru nije bilo, izuzev nekih pomalo kaotičnih mjesta u II. i III. stavku. Kako bilo da bilo, riječ je partituri koja je dobrodošla na svaki program, pa će publika uvijek dobro reagirati – ako ne zbog glazbene, onda zbog opće tj. filmske kulture jer je Dvořákov simfonijski stil poslužio legendarnom Johnu Wiliamsu prilikom skladanja soundtracka za film Star Wars.

  Kada se saberu dojmovi, lijepo je da se simfonijski koncert održao na Ljetnoj pozornici – velikoj sceni, a na momente nesigurna svirka orkestra i repertoarna nespretnost s prvom točkom programa (bilo bi mudrije da je izvedena neka popularna operna uvertira) past će u drugi plan, jer koncert pod otvorenim nebom s odličnom solisticom ne može ostaviti ukupno loš dojam.    

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 15. srpnja 2026.

  Program:

  Olivier Messiean: Work Hymne pour Grand Orchestre
  George Gershwin: Rapsodija u plavom
  Antonín Dvořák: 9. simfonija u e-molu, Iz novog svijeta

Piše: