Alpski rog i izvrsno dirigentsko vodstvo u koncertu za pamćenje

Dubrovački simfonijski orkestar, Carlo Torlontano, alpski rog, Borjan Canev, dirigent, Knežev dvor, Dubrovnik

• 

  Koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra, održan u Kneževom dvoru 18. lipnja 2026., u svakom pogledu bio je izniman glazbeni događaj. Tome su, uz odlične svirače orkestra, pridonijeli makedonski dirigent Borjan Canev, solist na alpskom rogu Carlo Torlontino i intrigantno osmišljen program. Očita posebnost koncerta privukla je znatan broj publike, čiji se broj u proljetnoj glazbenoj sezoni i uz zahuktavanje turističke sezone stalno povećava, što jako raduje. Naravno da bismo željeli da i naši sugrađani u većem broju posjećuju koncerte, ali to je tema za jednu drugu, zimsku priliku. 

  Odmah je bilo jasno da je dirigent Borjan Canev uvelike pridonio kvaliteti izvedbe. Njegova biografija, puna sjajnih dirigentskih imena kod kojih je studirao i usavršavao se (Simon Rattle, Colin Davis, Danielle Gatti, Janos Furst), pomogla je stalno uspinjućoj karijeri, što mu je omogućilo nastup uz velik broj simfonijskih orkestara diljem Europe . Inteligentno, jasno u pokretima, bez suvišnih plesnih gesta, tek toliko fizičkih znakova nadodavanih primjereno određenom djelu, vodio je orkestar iz djela u djelo, iz stavka u stavak prirodnim tokom bez prepreka. Njegova usredotočenost i vladanje partiturom u servilnoj je službi muzike, a fokus daje na odličnom balansu pojedinih dionica. Povremena rigidnost u držanju nije ometala poetičan pristup interpretaciji. Pod njegovom dirigentskom palicom Dubrovački simfonijski orkestar zvučao je profinjeno, precizno i odmjereno.

  

  Koncert je započeo simfonijskom poemom Ljetna pastorala švicarskog skladatelja prve polovice 20. stoljeća Arthura Honeggera. Inspirirana vremenom provedenim u švicarskim Alpama za vrijeme praznika, nosi u sebi i još jedan lirski poticaj – epigraf  pjesnika, Honeggerovog imenjaka, Arthura Rimbauda: „Zagrlio sam ljetnu zoru...“. Potraga za ljepotom i svježim spoznajama, osvijetljena trijumfom slobode  stiha, odnosno Rimbaudovom pjesmom Svitanja, Honeggera je nadahnula za uobličenje svoje muzičke misli i stvaranje prozračnog ugođaja. Poema počinje uzlaznom temom roga koju u slijedu preuzimaju gudači. U srednjem, bržem dijelu partitura se zgušnjava, da bi se u trećem dijelu ponovo smirila u opušten zvuk. Ovom poemom Honegger se odmakao od avangardnog pisma koje je gajio prije, te je omekšao svoj glazbeni rukopis u melodioznu i netendencioznu skladbu.

  Na uvodni dio mirna i svijetla ugođaja logično se koncepcijski naslonila četverostavačna Sinfonija Pastoritia u G-duru Antona Zimmermanna. Zimmermann nije vidljiv i popularan skladatelj kao njegovi suvremenici, bečki majstori Mozart i Haydn. A s obzirom na to da po kvaliteti, a ni po šarmu ne zaostaje za spomenutim skladateljima, upravo na primjeru ovoga vrijednog autora moramo se zapitati koje su to pokretačke poluge pomoću kojih nečija glazba ostaje češće u budućnosti izvođena i prepoznata...

  

  Relativno stabilni kontekst Zimmermannovog djelovanja kao dvorskog skladatelja u Bratislavi, tadašnjem Pressburgu, glavnom gradu Ugarske, dopustio mu je stvaranje velikog broja djela koje po stilu odgovaraju tadašnjoj suvremenoj partituri i zanimanju. A Sinfonia Pastoritia jedna je od prvih koja uvodi pastoralni ugođaj u glazbu razdoblja klasicizma, pri čemu uključivanje alpskog roga u partituru znatno doprinosi. S velikim zanimanjem očekivala se pojava tog  egzotičnog instrumenta i to prvi put u Dubrovniku. Prastari signalni švicarski instrument, dug gotovo četiri metra, svojom pojavom, a ujedno i neupitnom elegancijom, osvojio  je slušatelje. U samoj Sinfoniji Pastoritiji davao je poseban tonski timbar, a u sljedećoj skladbi – Veliki Helmov rog, još više dolazi do izražaja.

  Talijanski glazbenik Carlo Torlontano strastveni je promotor alpskog roga diljem svijeta, njegovih tradicija i u predstavljanju suvremenih djela za taj instrument. Neobično je kako se netko odluči svirati instrument koji ne pruža velike mogućnosti izražaja sviraču, ne dopušta bravuroze, kod kojeg izostaje mogućnost dokazivanja i prikazivanja vlastitog virtuoziteta. Introvertan je instrument s puno manjkavosti i ograničenja naspram ostalih instrumenata poput klavira, violine ili klarineta, ali tim više izaziva divljenje kad iz njega uz majstorstvo svirača kakav je Torlontano čujemo melankolični, puni zvuk bezgraničnosti. U svojoj amebičnoj jednostavnosti alpski rog posjeduje uvjerljivu kvalitetu koju nemaju drugi instrumenti. Sve što se može izraziti alpskim rogom unio je u jednostavačno djelo talijanski suvremeni skladatelj Giovanni D'Aquilla u svom djelu Veliki Helmov rog, inspiriran ratnom epizodom iz druge knjige J. R. R. Tolkiena Gospodar prstenova.  Dramaturški se  D'Aquilla bavi borbom dobra i zla, ludilom rata čiji pokolj ne ostavlja mjesto za slavlje. Torlontano je bez velikih poteškoća uspio predstaviti odjekivanje Helmovog roga kao potporu onima opkoljenima u Tolkienovoj priči.

  

  Za sam kraj koncerta izvela se prva Simfonija u C-duru Georgesa Bizeta. Nastala pod velikim utjecajem Bizetovog mentora Charlesa Gounouda, kao dio studenskih zadataka, čak i od samog skladatelja bila je zanemarivana i nikad tiskana ni izvođena za njegovog života. Muzikolozi su lomili pera oko razloga zašto je dopustio da jedno ovakvo djelo ostane zanemareno. Zahvaljujući njegovoj  udovici, nakon njegove smrti u dobi od 37 godina, partitura je dana u javnost. Iako puna citata Gounoudovog rukopisa djela na kojem je Charles radio u isto doba kad i Bizet prvu simfoniju, za Bizetovu se simfoniju ispostavilo da je superiornija, preciznijeg harmonijskog jezika, sofisticiranija, te se rado i često izvodi. Stoga se da zaključiti da je Bizet nadišao svog profesora, usprkos velikom Gounoudovom autoritetu. Dubrovački simfonijski orkestar uz dirigenta Cenova, a s obzirom na to da ovu simfoniju relativno često izvode, uspio je prenijeti publici originalnost i sofisticiranost forme i harmonije Bizetovoga glazbenog izričaja.

  Ovaj koncert je primjer kako u sprezi dobro promišljenog programa, solista na neobičnom instrumentu i talentiranog dirigenta, uz pouzdanu suradnju svih sudionika nastaje koncert za pamćenje.

  

  ©Marija Grazio, KLASIKA.hr, 8. srpnja 2026.

  Program:

  A. Honneger: Pastorale d’ete
  A. Zimmermann: Sinfonia Pastoritia
  Giovanni D’Aquila: The Great Horn of Helm
  G. Bizet: Simfonija br.1

Piše: