Plesni ritmovi i solistička pjevnost flaute

Zagrebačka filharmonija, Crveni ciklus, Ana Batinica, flauta, Brian Liao, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Posljednji koncert Crvenoga ciklusa Zagrebačke filharmonije, održan u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 29. svibnja 2026., pokazao je da profesionalni glazbenici s jednakom ozbiljnošću i nadahnućem tumače skladbe zabavnijeg karaktera kao i one strogo klasičnih glazbenih odrednica. Na programu koncerta (uobičajenog rasporeda) bile su ove tri skladbe: Kubanska uvertira Georgea Gershwina (1898–1937), Koncert za flautu i orkestar Christophera Rousea (1949–2019) i ciklus simfonijskih plesova Priča sa zapadne strane Leonarda Bernsteina (1918–1990). Pred glazbenicima Zagrebačke filharmonije stajao je tajvanski dirigent Brian Liao (1992.), a solistička dionica u Rouseovu koncertu bila je povjerena Ani Batinici, glazbenici iz orkestra, čime je uspješno nastavljena praksa predstavljanja „vlastitih (unutarnjih)“ snaga, čemu smo svjedočili i na koncertu 17. travnja kad je kao solist nastupio Nikša Bobetko (kontrabas).

  Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi, čini se da je ovo bio prvi nastup mladog i ambicioznog tajvanskog dirigenta za pretplatnike Zagrebačke filharmonije. Ovaj orkestar i stručni glazbeni krugovi upoznali su ga kao dobitnika treće nagrade i nagrade orkestra na 8. Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata Lovro von Matačić 2023. godine te godine 2019. kad je ušao u finale s još pet natjecatelja na 7. Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata Lovro von Matačić. O njegovom nastupu na završnome koncertu 22. rujna 2023. napisala je Bojana Plećaš Kalebota: „Od prvih, nemirom protkanih taktova Wagnerove raskošne partiture (predigre operi Tristan i Izolda, op. S.M.-Ć.), preko čeznutljivih trenutaka, do emotivno snažnih vrhunaca toga djela, Brian Liao ostvario je predanu suradnju s članovima Zagrebačke filharmonije, širokom gestom oblikujući dojmljive dinamičke raspone, za što mu je dodijeljena treća nagrada (…)“. Mladi je dirigent (vršnjak šefa-dirigenta Dawida Runtza) nakon temeljne glazbene naobrazbe stečene u domovini nastavio studij dirigiranja na slavnome Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti Mozarteum u Salzburgu u razredu Brune Weila (1949.). Kao i mnogi drugi mladi dirigenti usavršavao se nakon studija te sudjelovao na prestižnim natjecanjima, a osvojene nagrade otvarale su mu vrata brojnih simfonijskih orkestara u svijetu s kojima danas surađuje putujući iz Pariza, gdje trenutno živi i djeluje.

  Od prvih sezona Zagrebačke filharmonije (utemeljene 1919. godine) na mjestu prvog flautista svirali su ugledni glazbenici/ce pa je od 2012. godine članica orkestra (i od nedavno voditeljica dionice) Ana Batinica (1989.) U rodnome Šibeniku završila je srednju Glazbenu školu Ivana Lukačića, gdje joj je mentor bio Makso Špoljarić, a magistrirala je (prema sustavu studija Bologna) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu doc. Renate Penezić. U okviru razmjene studenata Erasmus usavršavala se na Akademiji za glasbo u Ljubljani u razredu prof. Mateja Zupana. Njene iznimne glazbene sposobnosti prepoznali su profesori zagrebačkoga Sveučilišta pa je u dva navrata dobila Rektorovu nagradu, a prepoznali su ih i članovi žirija natjecanja mladih glazbenika, dodijelivši joj više nagrada (prva nagrada na Međunarodnome natjecanju Giovanni musicisti u Trevisu, i dr.). Kako Ana Batinica pokazuje više zanimanje za suvremenu glazbu, surađuje sa Cantus ansamblom, a od prošle godine je voditeljica novog ansambla Zagreb Unlimited Quintet – ZvUQ. Nastupala je kao solistica (uz orkestar) u više zemalja.

  Kako je u programskoj knjižici napisala Karolina Rugle: „Posljednji koncert sezone Zagrebačke filharmonije (za Crveni ciklus, op. S.M.-Ć.) oblikovan je kao svojevrsna glazbena geografija američkoga 20. stoljeća, prostora u kojemu se susreću koncertna dvorana, gradska ulica, ples, migracije, popularna kultura i duboko osobni emocionalni skladateljski izraz.“ Dio popularne kulture doživjeli smo u Kubanskoj uvertiri američkoga skladatelja Georgea Gershwina. On je jedan od onih koji su u klasičnu glazbu unijeli elemente jazz-glazbe kao specifičnog spoja tradicijskoga glazbenog izričaja različitih etničkih skupina. Privukla ga je tako tradicijska glazba Kube koju je doživio tijekom odmora u Havani u veljači 1932. godine te je, nadahnut melosom i njegovim snažnim ritamskim nabojem, napisao skladbu Rumba koja je praizvedena u kolovozu iste godine, a od studenoga 1932. nosi naslov Kubanska uvertira. Sâm je skladatelj zapisao: „Nastojao sam spojiti kubanske ritmove s vlastitim tematskim materijalom. Rezultat je simfonijska uvertira koja utjelovljuje bît kubanskoga plesa.“ U skladbi se razlikuju tri cjeline različita ugođaja, tempa i melodijsko-ritamskih elemenata (osobito plesa rumba), a veliki i glasan orkestralni aparat dodatno je pojačan u kodi nizom tzv. kubanskih udaraljki koje daju efektan završetak skladbi.

  

  Svojevrsni oslonac ili bolje rečeno nadahnuće pronašao je američki skladatelj Christopher Rouse također u tradicijskoj glazbi, ali u keltskoj tradicijskoj glazbi u kojoj je frula (flauta) jedan od najistaknutijih instrumenata u manjim sastavima. Rouse je potomak obitelji koja je prije Prvoga svjetskog rata iz Velike Britanije preselila u Sjedinjene Američke Države pa je procijenio da je podsjećanje na tamošnju glazbu dio „genetske memorije“. Mnogi od keltskih (irskih?) napjeva izrazito su meditativnih, lirskih obilježja, a osobito su privlačni neprimjetni prijelazi iz starih načina u dur- ili mol-tonalitet u melodiji i u harmonijskim strukturama. Koncert dovršen 15. kolovoza 1993. posvećen je skladateljevoj supruzi Ann, a praizveden je u listopadu 1994. u Detroitu. Pomalo neobično, koncert ima pet stavaka, od kojih su prvi i peti jednostavno nazvani Amhrán (na irskome jeziku znači pjesma), drugi stavak ima oznaku tempa Alla marcia (Poput koračnice), a četvrti je stavak po tempu i ritamskoj strukturi blizak irskome brzom plesu jig. Središnji stavak koncerta, ujedno najdulji i najsporiji, nazvan Elegia, zapravo je skladateljev komentar jednoga tragičnog događaja – otmice i ubojstva dvogodišnjega dječaka Jamesa Bulgera što su počinila dvojica desetogodišnjaka. Prvi stavak koncerta počinje dugim solo-nastupom flaute koja će dominirati u svim stavcima ovoga djela u kome se ne naziru standardni načini rješavanja glazbene forme nego se uglavnom kao u svojevrsnome dijalogu izmjenjuju nastupi solista i raskošno orkestrirane pratnje koja u harmonijskome pogledu odgovara proširenoj tonalitetnosti s pretežno konsonantnim akordima.

  Leonard Bernstein, američki dirigent i skladatelj, između 1955. i 1957. godine skladao je mjuzikl West Side Story (Priča sa zapadne strane). Nadahnut dramom Romeo i Julija Williama Shakespearea (1564–1616) povezao je više tema: (nesretnu) ljubav mladih, (ne)prihvaćanje migranata u novoj sredini, sukobe mladih u društvu, i dr. Ova je mjuzikl svojevrsna prekretnica u glazbeno-scenskoj umjetnosti, jer je skladatelj uspješno povezao „elemente europske operne i simfonijske tradicije s američkim jazzom, latinoameričkim plesnim idiomima i koreografijom kao nosiocem dramske radnje (…).“ Velika popularnost mjuzikla ponukala je skladatelja da neke dijelove poveže u orkestralnu suitu „u čijoj su adaptaciji sudjelovali orkestratori Sid Ramin i Irwin Kostal“, a konačnu verziju suite praizvedene 13. veljače 1961. utvrdio je sâm Bernstein. Iz naslova pojedinih stavaka (Prologue, Somewhere, Scherzo, Mambo, Cha-cha, Meeting scene, Cool, Rumble, Finale) iščitavaju se i temeljne glazbene odrednice pojedinih stavaka – ples ili pjev, jer ipak je podloga suiti verzija s pjevanim tekstom pa su možda mnogi slušatelji (u publici) u sjećanju potiho prizivali teme iz poznatog mjuzikla.

  

  Na koncertu Zagrebačke filharmonije održanom 29. svibnja 2026. bio je publici doista predočen stanoviti presjek glazbenih ostvarenja trojice američkih skladatelja nastalih tijekom šest desetljeća: 1932. godine Gershwinova Kubanska uvertira, 1961. godine Bernsteinova Priča sa zapadne strane te 1993. godine Rouseov Koncert za flautu i orkestar. Poveznica ovih triju glazbenih djela je tradicijska glazba različite provenijencije, kao i izbjegavanje folklornih citata odnosno oblikovanje vlastitog melodijsko-ritamsko-harmonijskog idioma, veliki orkestralni aparat znano proširen udaraljkama (osobito u Kubanskoj uvertiri). To je možda jedan od razloga da sama izvedba postane dinamički isforsirana u najglasnijim stupnjevima (opet u Kubanskoj uvertiri, ali i u Priči sa zapadne strane). Mladi, temperamentni maestro Brian Liao nije „upao u dinamičku zamku“ postavivši od prvih taktova Kubanske uvertire jasno određene dinamičke raspone koji ni u jednom trenutku nisu narušili temeljnu koncepciju žive, pokretne i efektne skladbe. Rouseov Koncert za flautu i orkestar istaknuo je sve odlike sviranja flautistice Ane Batinica. Dugi uvodni solo u prvome stavku odisao je lijepim tonom, pjevnošću, nenametljivim uzimanjem daha, preciznom intonacijom i iznimnom muzikalnošću; u nastavku koncerta došao je do izražaja savršen osjećaj za ritam, usklađenost s orkestrom u najrazličitijim dinamičkim nijansama. Mnogim posjetiteljima dobro poznatu Priču sa zapadne strane zanimljivo je ispričala Zagrebačka filharmonija, poštujući brojne detalje iz partiture, osobito se istaknuvši preciznom intonacijom, poštivanjem ritamskih obrazaca i profiliranom dinamikom koja nije uzdrmala balans cijelog orkestra.

  

  Sudjelujući povremeno i sam u izvedbi gotovo plesnim pokretima tijela, maestro Brian Liao sigurnom je rukom prohodio partiturama, dajući znakove za nastupe glazbenika u čijim su dionicama zabilježene dulje stanke. Maestro, s kojim je Zagrebačka filharmonija već ranije surađivala, ponovno je na ovome koncertu animirao glazbenike koji su – potaknuti njegovom sugestivnošću, muzicirali tonski lijepo, nadahnuto i muzikalno. Možda će maestro Brian Liao ponovno zabljesnuti pred zagrebačkom publikom u nekom novom glazbeno-geografskom projektu poput ovog američkog!

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 30. lipnja 2026.

  Program:

  George Gershwin: Kubanska uvertira
  Christopher Rouse: Koncert za flautu i orkestar
  Leonard Bernstein: Priča sa zapadne strane, simfonijski plesovi

Piše: