Nacionalni glazbeni idiomi u sigurnom zvuku riječkoga orkestra

Riječki simfonijski orkestar, Smetana, Baranović i Dvořák – koncertno finale sezone, Valentin Egel, dirigent, Robert Kolar, bariton, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

• 

  Koncertno finale aktualne sezone u HNK Ivana pl. Zajca obilježeno je koncertom Smetana, Baranović i Dvořák. Za dirigentskim pultom Riječkog simfonijskog orkestra (RSO) stajao je maestro Valentin Egel, dok je kao solist nastupio prvak opere Zajca bariton Robert Kolar. Program koji uključuje dva češka i jednoga hrvatskog skladatelja jamči atraktivnost, a zaokružen je s dva toposa češkoga glazbenog stvaralaštva: Bedřichom Smetanom, kojega se smatra ocem češke glazbe (međunarodno najpriznatiji po operi Prodana nevjesta iz 1866.) i Antonínom Dvořákom, kojeg se smatra najvećim češkim skladateljem uopće. Hrvatske boje na programu brani Krešimir Baranović, ključna figura zagrebačke opere prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. U razdoblju od 1929. do 1940. bio je ravnatelj Opere HNK u Zagrebu, a u tom razdoblju Opera je doživjela procvat. Baranović je prvi u Hrvatskoj izvodio djela Musorgskog, Šostakoviča, Stravinskog, itd.

  Inteligentno složen koncertni program predstavlja sklop glazbenih motiva koji ilustriraju pastoralnu atmosferu manje ili više egzotičnih krajolika, a sve je prožeto kontemplacijom o prolaznosti života. Koncert je započeo četvrtom simfonijskom pjesmom iz ciklusa Má vlast (Moja domovina) Bedřicha Smetane, koja predstavlja glazbenu sliku češke prirode i općenito života na selu. Mo. Egel uvodni je naglasak stavio na polifonu teksturu i tihe gudače kako bi što bolje istaknuo prijelaz u drugi dio koji odiše plesnim ritmovima, na krilima razigranih puhača. Bogati kolorit i brojne modulacije dobili su jasne konture primarno zahvaljujući toplom i preciznom tonu spomenutih puhača. Atmosfera čeških bajkovito-ruralnih područja poslužila je kao odlična uvodna glazbena podloga.

  

  Središnji dio programa protekao je u znaku Krešimira Baranovića i njegova vokalno-instrumentalnog ciklusa za bariton i orkestar Z mojih bregov, nastalog 1927. godine na stihove Frana Galovića. Baranović je osjećao duboku povezanost s zagorskim krajolikom ali se nije zadovoljio inkorporiranjem folklornih motiva u svoje skladbe nego je stvorio vlastiti, Zagorjem inspirirani glazbeni idiom. U ciklusu je Baranović uglazbio tri Galovićeve pjesme: Pozdravlenje, Međaš i Kum Martin (sve nastale 1913.). Motivski bogatu Galovićevu poeziju Baranović je zaodjenuo bogatom simfonijskom orkestracijom modernističkog glazbenog izraza. Bariton Robert Kolar pokazao se kao izvrstan interpret jer je svojim dobro postavljenim baritonom ocrtao sve emotivne aspekte koji se pojavljuju u partituri. Od pripovjedački intoniranog Pozdravlenja, preko tamnog i mislima o prolaznosti prožetog Međaša do živopisnog, vedrinom obilježenog Kuma Martina (niti ovdje motiv prolaznosti zemaljskog života nije izostavljen). Bilo je razvidno da su orkestar, dirigent i solist uložili značajan trud kako bi izvedba predstavljala sinergiju glasa i orkestra, a ne orkestralnu pratnju pjevaču kao na gala koncertu. Orkestar je demonstrirao puninu tona i općenito dobro snalaženje u Baranovićevoj dovitljivoj orkestraciji.

  Kraj koncerta obilježila je svima poznata Deveta simfonija u e-molu – Iz novoga svijeta Antonína Dvořáka. Djelo u kojem je skladatelj bio inspiriran američkim kontinentom, nastalo je kao rezultat njegova promišljanja o nastanku američke nacionalne glazbe (smatrao je kako ona mora biti inspirirana afroameričkim duhovnim pjesmama, glazbom američkih starosjedilaca i općenito narodnom tradicijom Amerikanaca). Dakako, niti ovdje nije napustio svoj izvorni glazbeni identitet. Deveta je praizvedena 16. prosinca 1893. u Carnegie Hallu pod dirigentskim vodstvom Antona Seidla i odmah je aklamacijom prihvaćena. Riječka izvedba protekla je u zanesenom stavu dirigenta Egela, ali uz primjerenu tišinu na početku drugog stavka Largo. Kontekstualno dobar dojam ostavio je i treći stavak Scherzo – Molto vivace, za koji je Dvořák bio inspiriran prizorom indijanskog plesa. Četvrti i najpoznatiji stavak Allegro con Fuoco jedan je od najpopularnijih odlomaka iz simfonijske literature, a interpretacija RSO-a balansirala je između zanesenosti i kontemplacije, donekle na tragu pristupa Herberta von Karajana, čije se snimke dirigiranja ovog stavka često mogu vidjeti na Instagram-Reelsima ako nam je algoritam tako podešen. Nažalost, cijelim koncertom provlačila se nestabilnost gudača koja je uvelike utjecala na finalni dojam. Dobra vijest za gudače je da su svirali glazbu (posebno četvrti stavak Dvořákove Devete) koja je, zbog svoje popularnosti, veća od svake, više ili manje uspješne interpretacije.

  Kada se podvuku dojmovne crte, valja reći kako je iza nas atraktivna koncertna sezona u Zajcu, a u međuvremenu su započele Riječke ljetne noći koje ćemo u glazbenom segmentu popratiti.  

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 1. srpnja 2026.

  Program:

  Bedřich Smetana (1824. – 1884.): Iz čeških lugova i gajeva, JB 1:112/4, simfonijska pjesma iz ciklusa Moja domovina

  Krešimir Baranović (1894. – 1975.): Z mojih bregov
  I. Pozdravlenje
  II. Međaš
  III. Kum Martin

  Solist: Robert Kolar, bariton

  Antonín Dvořák (1841. – 1904.): Simfonija br. 9 u e-molu (Iz novog svijeta), Op. 95, B. 178
  I. Adagio – Allegro molto
  II. Largo
  III. Scherzo: Molto vivace – Poco sostenuto
  IV. Finale: Allegro con fuoco

Piše: