Tradicija i modernitet u energičnom skladu
7. Prandau Festival, Donji Miholjac: Karlo Ivančić i Ethno Blues Classical, dvorac Mailáth
-

U donjomiholjačkom dvorcu Mailath održao se drugi koncert Prandau festivala, a ovaj su put nastupili Karlo Ivančić i njegov trio Ethno Blues Classical. Koncert je bio podijeljen na dva dijela: prvi se dio sastojao od klavirskog recitala Karla Ivančića, dok su mu se u drugom dijelu pridružili kolege Fran Brleković na bisernici i Juraj Majstorović na gitari, čineći trio Ethno Blues Classical.
Karlo Ivančić renomirani je pijanist mlađe generacije koji je osvojio brojne nagrade, od kojih se ističu nagrada Grand Prix na međunarodnom pijanističkom natjecanju Chopin Hartford u SAD-u 2021. godine, kao i prva nagrada na prestižnom Brancaleoni natjecanju pijanista. Surađivao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim puhačkim orkestrom OSRH te sastavom Acoustic Project Strings. Jedna je trećina unikatnoga glazbenog trija Ethno Blues Classical, poznatog po tome što interpretiraju klasičnu, filmsku i popularnu glazbu na jedinstven način – kombinirajući klavijature, bisernicu i gitaru.
Klavirski recital započeo je s dvije skladbe Frederica Chopina. Prvi na redu bio je Nokturno u c-molu (op. 48 br. 1), a druga je bila Etida u istom tonalitetu (op. 10 br. 12), poznata i kao Revolucionarna. Nokturno je izveden nježno, uz sanjiv prizvuk, dok je etida donijela promjenu atmosfere. I po samom nazivu može se iščitati da se ova etida ističe kako po tehnici, tako i po motivima. Inspiraciju za ovo glazbeno djelo Chopin je crpio iz političkih motiva, točnije ruskog bombardiranja Varšave 1831. godine. Etide su glazbena forma pogodna za učenje prijelaza između tonova; funkcioniranja glazbenih ljestvica te kombiniranja lijeve i desne ruke. Ova skladba, iako u svojoj osnovi etida, prenosi snažne emocije, a karakterizira je izrazita glasnoća. Ivančić u svom sviranju djeluje fokusirano, a njegov klavirski izričaj karakteriziraju iznimna jačina zvuka i majstorski prijelazi između tonova.
Uslijedila je skladba Franza Liszta, Liebesträume u a-duru (br. 3). Liszt je nadahnuće za ovu skladbu crpio iz ideje bezuvjetne ljubavi, a sastoji se od glazbene teme koja se kroz djelo ponovno interpretira. Iako formom drugačija od tih glazbenih vrsta, ova skladba se lako može pretočiti u jazz i ragtime obrade, zahvaljujući virtuoznosti i kreativnim prijelazima akorda.
Idući dio repertoara činila je Etida u dis-molu (op. 8 br. 12) Aleksandra Skrjabina, čime se ostalo u sferi romantizma. Ova etida također je zahtjevna zbog svojih osebujnih akorda, zahtijevajući sviranje velikog broja tonova istovremeno. Međutim, Ivančić je skladbu izveo spretno, uz impresivnu tehničku preciznost. Osobno, skladba me po tehnici dosta podsjetila na ranije izvedenu Chopinovu etidu, što nije neobično s obzirom na to da je upravo Chopin bio jedan od Skrjabinovih uzora.
Približio se kraj prvog dijela koncerta, a zaključak su činili komadi Modesta Petroviča Musorgskog Baba Yaga i Velika vrata Kijeva iz ciklusa Slike s izložbe. Likovni motiv iza skladbe su slike njegovog prijatelja Viktora Hartmanna. Crtež u pitanju prikazuje kolibu Babe Yage, zastrašujuće vještice iz slavenske mitologije. Osjećaj je iz likovne u glazbenu umjetnost prenesen uz pomoć nekonvencionalnih akorda i slobodnog ritma. Jedinstveno kombiniranje prijelaza često disonantnih tonova u skladbi Baba Yaga daje dojam avangardne skladbe, iako je nastala ranije, odnosno 1874 godine. Zbog ovoga je u pojedinim dijelovima skladbe teško razaznati radi li se o improvizaciji ili točnoj interpretaciji nota.
Drugi glazbeni komad, Velika vrata Kijeva obično se svira odmah nakon Babe Yage, a ovu skladbu odlikuje veći harmonijski sklad. Naime, crtež Viktora Hartmanna daje počast caru Aleksandru II., koji je izbjegao pokušaj atentata 1866. godine. Tonovi dočaravaju zvonjavu crkvenih zvona i prenose slavljeničku atmosferu. Maštoviti pristup skladbama ostavlja prostora za brojne reinterpretacije u modernijim aranžmanima, pa su tako čak i velikani progresivnog rocka Emerson, Lake and Palmer 1972. godine obradili obje skladbe u prog-rock aranžmanu.
Skladbama Musorgskog zaključio se prvi dio koncerta, odnosno recital Karla Ivančića, obilježen odabirom skladbi koje se odlikuju tehničkom kompleksnošću i naglašenom jačinom zvuka.
Uslijedio je nastup trija Ethno Blues Classical, koji su se vratili na mjesto gdje je sniman njihov spot za obradu soundtracka iz filma o Harryju Potteru. Njihov jedinstveni spoj tradicije i moderniteta pristup je koji dodaje čar svakom glazbenom komadu kojeg izvode. Unikatna kombinacija instrumenata omogućuje im širok spektar mogućnosti za nastupanje. Osim što se obradama djela klasične glazbe mogu uklopiti u slične festivale klasične glazbe, lako se uklapaju i u programe suvremene glazbe. Klavirska pratnja služi im kao stabilna baza, dok je u obradama komada suvremene glazbe često dominantna gitara. Bisernica predstavlja kariku tradicije, a u pojedinim komadima nosi melodiju. U izvedbi su glasni i dinamični, unoseći dašak originalnosti u svaku skladbu koju izvode.
Osim u samom glazbenom smislu, imaju i originalni pristup samom nastupu. Zanimljivo je da su uštimavanje odradili na temu melodije zvona Samsung mobitela, stvorivši ležernu atmosferu od samog početka. Program su započeli nježnijom Serenadom Franza Schuberta. Klavirska komponenta vodila je melodiju, a bisernica je u nekim trenutcima naglašavala vrhunac tonova, dok je u drugim služila kao tiha, elegantna staccato pratnja.
Potom su svirali autorsku pjesmu pod nazivom Croatian Fantasy na temu pjesme Svirci moji Siniše Leopolda. U ovoj obradi posebno se izdvaja električna gitara koja je naglašena te unosi svježinu, odnosno suvremenu poetiku. Klavirska pratnja služi kao baza na koju se nadovezuju bisernica i električna gitara. Međutim, kasnije bisernica preuzima vodstvo u solo dijelu, kojeg karakteriziraju brzi prijelazni tonovi, dok sve biva zaključeno harmonijom sva tri instrumenta.
Publici su predstavili i svoju obradu pjesme Elvisa Presleya Can’t Help Falling in Love, a ovdje se posebno istaknula gitara. Prije izvedbe ove pjesme, gitarist je sjeo na stepenice, što je zabavilo publiku i unijelo još jednu razinu opuštenosti među prisutne.
Vratili su se u sferu tradicije te su odsvirali tradicionalnu pjesmu Vehni Vehni Fiolica, za koju su snimili i spot, što je unijelo melankoličnu notu. Melodiju predvode bisernica i klavir, dok ih gitara elegantno prati. Njihova je obrada u odsustvu vokala, bržeg tempa te vjerno evocira originalnu verziju, koristeći bisernicu kao sredstvo za stvaranje atmosfere tradicije.
Zatim su predstavili obradu pjesme Joseph Joseph skupine Andrew Sisters. Instrumenti su u profinjenoj harmoniji, a melodija je primarno istaknuta kroz klavirsku pratnju, uz naglasak bisernice u pojedinim momentima. Obrada je vješto aranžirana na način da se onome koji ne poznaje skladbu doima kao klasična tradicionalna pjesma.
Predzadnja izvedena skladba bila je poznata Flight of the Bumblebee, koju su ukomponirali u svojevrsni razigrani medley brzog tempa. Zaključili su nastup rock klasikom Thunderstruck AC/DC-ja. Rif na početku predvodi bisernica, dok preuzima električna gitara koja dominira te se sve prelijeva u koherentnu melodiju.
Ovim su nastupom Ethno Blues Classical punoj dvorani predstavili svoje kreativno glazbeno stvaralaštvo, a Prandau festival je dobio i suvremenu razinu, s obzirom na to da tematizira klasičnu glazbu, a ovaj je put publika imala priliku čuti obrade pjesama iz različitih glazbenih razdoblja.
Program:
Karlo Ivančić
Frederic Chopin: Nokturno u c-molu, op. 48 br. 1
Frederic Chopin: Etida u c-molu
Franz Liszt: Liebesträume br. 3 (as-dur)
leksandr Skrjabin: Etida u dis-molu, op. 8 br. 12
Modest Petrovič Musorgski: Baba Yaga i Velika vrata Kijeva iz ciklusa Slike s izložbeEthno Blues Classical
F. Schubert: Serenada (Ständchen)
Ethno Blues Classical: Croatian Fantasy na temu Svirci moji Siniše Leopolda
Elvis Presley: Can’t Help Falling in Love
Tradicionalna: Vehni Vehni Fiolica
Andrew Sisters: Joseph Joseph
V. Monti / R. Korsakow: Czardasz – Flight of the bumblebee
AC/DC: Thunderstruck
Piše:
JelenaSedlar
