Gitarski sjaj Bachove mjere i suvremenih obzora

Guitarra viva, ciklus gitarskih koncerata, Trio Evocación, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog – Mala dvorana

• 

  Trio Evocación osnovali su 2016. nagrađivani gitaristi Luka Lovreković, Lovro Peretić i Ivan Šimatović, tijekom studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Od osnutka bilježi mnoge nastupe na koncertima i natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, kao što su Hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnika Boris Papandopulo u Zagrebu, Međunarodno gitarističko natjecanje Enrico Mercatali u Goriziji (Italija), Međunarodno gitarističko natjecanje Ehat Musa u Peji (Kosovo) te Međunarodno natjecanje Paola Ruminelli u Domodossoli (Italija), zahvaljujući kojemu je 2020. snimio prvi album pod naslovom Evocación.

  Trio Evocación nekonvencionalno je otvorio koncert odabirom Goldberg varijacija J. S. Bacha, koje su zauzele cijeli prvi dio koncerta. Velik je to zahvat koji je Trio poduzeo (pogotovo Luka Lovreković, koji potpisuje obradu) izvodeći složeno djelo trajanja od preko četrdeset minuta, međutim njegova zahtjevnost nije predstavila prepreku izvrsnome gitarističkom sastavu. Tema je iznesena s iznimnom delikatnošću, u visokoj poziciji, što prikazuje jedan od mnogih izazova ove izvedbe koja obiluje takvim tehničkim suptilnostima. U takvim je slučajevima zahtjevnost ne samo u preciznom pogađanju manjih razmaka između pragova, nego i u zadržavanju točne intonacije, što su gitaristi svaki put vješto izveli, i to s najvećom finoćom.

  Već od druge varijacije (od njih trideset) Trio demonstrira kako njegov zvuk, kada to glazba zahtijeva, s lakoćom prerasta u impozantnu bujicu tonova u kojoj se još uvijek razabiru jasno artikulirane polifone linije. U tim brojnim trenutcima naglašene vedrine teško je ne osjetiti skepticizam prema legendarnoj teoriji da je svrha ovih varijacija bila uspavljivanje jednog diplomata, umjesto poziva na polet i aktivno sudjelovanje u ljepoti života. Taj je aspekt Bachovih djela zauzeo važno mjesto u filozofiji Friedricha Nietzschea, koji ga je smatrao temeljem „zdrave“ glazbe, tonusom koji kroz glazbenu strukturu slušatelju daje vitalnost. Spomenuta vitalnost, bujnost života odrazila se i u izvedbi trija, ne samo kroz dinamiku, nego i kroz obradu koja sofisticirani kontrapunkt dijeli na tri svirača, čime svaki glas zvuči jedinstveno jer je obojen zvukom instrumenta i izvođačevim karakterom, ali i gestom koja uvodi vizualni element u nastup. Takav pristup obradi otvara vrata novim idejama zahvaljujući kojima se pojedina mjesta dodatno ističu, poput trenutka kada u jednoj od kasnijih varijacija motiv u obliku kratkog trilera skače od jednog do drugog i trećeg svirača, poput dobacivanja lopte, čime je glazbena ideja još življe dočarana nego da se ta igra odvija na klavijaturi (iako i ona ima svoje čari).

  Treba spomenuti i dinamički raspon koji, iako skroman na gitari, omogućuje veću neposrednu izražajnost nego na čembalu, što je Trio maksimalno iskoristio, ukusno kombinirajući samozatajni piano i blistavi forte u skladu s karakterom pojedine varijacije. Posebno impresivno zvučala je 25. varijacija, gdje triler kontinuirano titra u jednoj od dionica dok druge staccato artikulacijom iznose harmonijske konture, nakon čega se uloge zamijene, ponovno u duhu dijaloške igre. Nakon transa izazvanog  duljinom i kompleksnošću djela, ponovni nastup teme djelovao je poput povratka kući, obojen nostalgijom zbog vremenske udaljenosti od njezine prve pojave. Ovom vrhunskom izvedbom Trio Evocación podsjetio nas je na izazov koji je gitari svojstven: interpretirati prošlost na svoj karakterističan način, s obzirom na njezino nažalost sporedno mjesto u širem kontekstu povijesti klasične glazbe, te takvim pristupom obogatiti glazbenu scenu.

  Kao protuteža retrospekciji prvog dijela, drugi je dio koncerta okrenut na sadašnjost, odnosno budućnost gitarskog repertoara, budući da se sastoji od triju uzastopnih praizvedbi kojima su prisustvovali i skladatelji. Među njima prva je na red došla Gitalirika Tomislava Uhlika, nepretenciozan ciklus od četiriju stavaka koji se ističe svojom razigranošću. Tempo di valzer djeluje poput karikature trodobnoga plesa gdje disonantnost proširenog tonaliteta doprinosi šaljivosti, iako je u središnjem sporom segmentu prisutna i doza poetičnosti. Taj se ugođaj dodatno razrađuje u drugome stavku, Andante sostenuto, u kojemu lirika spomenuta u naslovu naročito dolazi do izražaja. Pritom možemo primijetiti i toplinu tona koji sastav u tom trenutku koristi, dajući punoću melodiji i eteričnoj harmonijskoj pratnji. To se ozračje međutim rasprši nastupom brzoga triolskog pulsa koji donese osvježenje prije ponovnog smiraja.

  Treći stavak, Moderato, unosi dinamične promjene pulsa unutar šestoosminske mjere, koja omogućuje istodobno poimanje takta kao cjeline sačinjene od dviju skupina po tri osminke, ili triju skupina po dvije, oscilirajući tako između dvodobnosti i trodobnosti. Ovdje se također ističe i modalnost melodijskih linija koja im daje drevan prizvuk. Ritmičko poigravanje i modusi nastavljaju se i u virtuoznom posljednjem stavku, Presto. Pamtljiva melodija folklornoga prizvuka može nas podsjetiti da se Uhlikovo stvaralaštvo uvelike proslavilo kroz djela komponirana za tradicijske ansamble kao što je ansambl Lado. Uzbudljiv efekt ima i kratka epizoda trodobne mjere koja neočekivano nastupi unutar pretežno četverodobne cjeline. Sve je to popraćeno briljantnim pasažama i razigranošću karakterističnom za folklornu slavljeničku atmosferu, koju je Trio Evocación vrlo vješto oslikao.

  U kontrastu s prethodnom vedrinom, dramatičnost i tminu donijela je skladba Trio Krešimira Klarića. Na početku djela izlaže se uporište na kojem će se zasnivati i cjelina, ton E, odnosno ton prazne šeste žice, najzvonkiji samostalan zvuk koji gitara može proizvesti (ako se žicu ne ugodi drukčije). Uistinu taj ton možemo nazvati pedalnim, s obzirom na to da je skladatelj i profesionalan orguljaš, te nerijetko iz njegovog djela izroni prizvuk toga veličanstvenog instrumenta, što dokazuje njegovu skladateljsku vještinu, ali i izvrsnost izvođača. U sporijim segmentima miješanje alikvota, umnažanje basa između gitara također može nas asocirati na crkvena zvona, pri čemu Trio efektno ispuni prostor voluminoznim tonom i time pokazuje svoju doraslost vječnom izazovu koji veće neozvučene dvorane stavljaju pred gitaru. Iako cijelim djelom vlada mračan ugođaj, široki rasponi dinamike i tempa cjelovitu sliku čine raznolikom, vodeći slušatelja kroz krajolike dramatične težine i briljantne virtuoznosti. Pritom su glazbenici, ne zaboravljajući na temeljne elemente djela, donijeli vrlo koherentnu izvedbu. Kao zaključak skladbe nastupa vrlo orguljaški usporavajući niz disonantnih akorda nad pedalnim tonom, do razrješenja završne tenzije tona F na E u pianissimo dinamici.

  Izbavljenje iz gustog mraka donijela nam je komična skladba Viga Kovačića Kapodatastrofa. Radi se o glazbenom (i scenskom) prikazu nesuglasice na probi gitarističkog trija koja sviračima uzrokuje mnoge muke i frustracije. Naime, skladba je oblikovana kao niz živahnih glazbenih segmenata ispresijecanih stankama s glumačkim karikaturama bijesa i odustajanja zbog neuspjeha da se izvođači usklade. Kao što naslov daje slutiti, element koji će ih razriješiti svih briga jest kapodaster koji će im slušatelj iz gledališta predati kao deus ex machina, nakon čega će moći bezbrižno završiti izvedbu započete skladbe, uz veliki pljesak i razdraženi smijeh iz publike. Inzistiranje na komičnom elementu i glumi zasigurno je donijelo duhovito osvježenje, iako je repetitivnost ubrzo oduzela od njegove efektnosti. Međutim, smatram nužnim tu i tamo unositi iznimke u uobičajenu formalnost koja katkad može prerasti u krutost, naročito u širem kontekstu opadanja popularnosti klasičnih koncerata. Možda je stoga jedan od načina njihova oživljavanja upravo takvo isticanje ludičke komponente glazbe, kao što su to Kovačić i Trio Evocación demonstrirali.

  Svojim su nastupom gitaristi Trija Evocación prikazali esenciju janusovskog položaja gitare u današnjem kontekstu klasične glazbe: osvrćući se na prošlost i interpretirajući je, na svoj način pružiti vlastitu perspektivu na remek-djela povijesti, te zadržavajući pogled prema budućnosti u suradnji s kompozitorima istraživati nove glazbene obzore. 

  © Nikola Delerue, KLASIKA.hr, 25. svibnja 2026.

  Trio Evocación
  Luka Lovreković, gitara
  Lovro Peretić, gitara
  Ivan Šimatović, gitara

  Program:

  Johann Sebastian Bach: Goldberg varijacije, BWV 988 (obr. Luka Lovreković)
  Vigo Kovačić: Kapodatastrofa (praizvedba)
  Krešimir Klarić: Trio (praizvedba)
  Tomislav Uhlik: Gitalirika (praizvedba)

Piše: