Sinergija iskustva, inteligentnih programskih intervencija i kvalitete izvedbe

Riječki simfonijski orkestar: Mozart, Mendelssohn i Schubert, Michaela Selinger, mezzosopran, Nataliya Marycheva, klavir, Arthur Fagen, dirigent

• 

  Pretposljednji koncert aktualne sezone u HNK Ivana pl. Zajca bio je posvećen djelima Felixa Mendelssohna Bartholdya, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Franza Schuberta. Za dirigentski pult Riječkog simfonijskog orkestra ovom prilikom stao je američki dirigent Arthur Fagen. Radi se o glazbeniku koji njeguje izuzetno širok repertoar, a u njegovom umjetničkom opusu podjednako je pokriven simfonijski i operni repertoar. Fagen je rođen u New Yorku, gdje dobiva prve poduke dirigiranja od strane Laszla Halsaza. Nakon toga nastavlja se usavršavati na Curtis institutu pod vodstvom Maxa Rudolfa i na salzburškom Mozarteumu pod mentorstvom Hansa Swarowskog. Tijekom karijere bio je asistent Christopa von Dohnanyija u Operi u Frankfurtu i Jamesa Levinea u Metropolitan operi u New Yorku. U razmaku od 1998. do 2001. djelovao je kao gostujući u velikim američkim i europskim opernim kućama (Bečka državna opera, Deutsche Oper Berlin, Lyric opera Chicago, etc.). Repertoar ovog iskusnog maestra proteže se od Mozarta do Glassa, a od 2010. do 2024. djelovao je kao glazbeni ravnatelj Opere u Atlanti, gdje je u siječnju 2025. proglašen glazbenim ravnateljem emeritusom. Jedan od najuspješnijih pothvata u njegovoj karijeri premijera je nove produkcije Puccinijeve opere na otvorenju sezone 2007/2008. u Atlanti, kada je otvorena nova operna kuća – Cobb Energy Performing Arts Center.

  Otvorenje koncerta proteklo je u znaku Uvertire iz Sna ljetne noći Felixa Mendelssohna Bartholdya (1809–1847) koju je skladao u dobi od 17 godina (ostale stavke, uključujući Svadbeni marš, dovršio je kasnije). Djelo koje iziskuje osjetljiv balans između slatkoće i dramatičnosti RSO odsvirao je na primjerenoj razini. Dirigent Fagen prošetao je glazbenike kroz prozračnu orkestraciju, a posebnu pažnju posvetio je drvenim puhačima i pretežito konzistentnim gudačima. Uvertira se pokazala kao odličan izbor za početak koncerta, kada je publika uvedena u atmosferu koja korespondira s kompletnim programom. 

  

  Središnji dio koncerta protekao je u znaku Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791). Slušali smo Mozartovu koncertnu ariju Alma grande e nobil core pod oznakom K. 578. Riječ je o koncertnoj ariji koja nije dio neke opere nego je samostalna vokalna skladba namijenjena koncertnoj izvedbi. Kao solistica nastupila je mezzosopranistica Michaela Selinger, koja je demonstrirala fleksibilnost u ukrasima i jasno fraziranje. U orkestru i dirigentu našla je pouzdanog partnera jer je Mo. Fagen oblikovao sjajan zvuk, kakav dugo u Zajcu nismo čuli. Potom je uslijedila arija Resta, o cara u kojoj je Mozart povezao operni recitativ, lirsku kantilenu i gotovo simfonijsku orkestraciju. Riječ je o emocionalno nabijenoj skladbi koja traži primjerenu kontrolu daha, perfektuiranu intonaciju i sposobnost jasnih emocionalnih transponiranja. Michaela Selinger pokazala je odličnu spremu i studiozan pristup, što je publika nagradila pljeskom.

  Nakon dvije arije došlo je vrijeme za predah solistici večeri, pa se na programu našao Mozartov trostavačni Divertimento u D-duru pod oznakom K. 136. Mozartovo mladenačko djelo orkestar je svirao vrlo precizno i poletno, a najveća vrijednost pojave maestra Fagena jest ta što je iz RSO-a izvukao i oblikovao pravi mozartijanski zvuk nepatvorene lakoće. Izvedbu su karakterizirali gipki gudači u prvom i stabilan ritmički impuls u trećem stavku. Potom je pred publiku ponovo kročila Michaela Selinger i otpjevala ariju Ch‘io mi scordi di te… Non temer amato bene, K. 505, a prilikom izvedbe orkestru se pridružila pijanistica Nataliya Marycheva, što je cijeloj izvedbi dalo dodatnu vrijednost.

  

  Kraj koncerta protekao je u znaku Franza Schuberta (1797–1828) i njegove Osme, nikada dovršene simfonije, danas percepcijski uvriježene pod odrednicom Nedovršena, tonalitet H-mol, oznaka D. 759. Partitura sadrži dva stavka: Allegro moderato i Andante con moto. O razlozima zašto Schubert nikada nije dovršio ovu simfoniju već se dva stoljeća samo nagađa, a teorije su razne – bolest i iscrpljenost, gubitak interesa, osjećaj da je rekao sve što je htio ili preusmjeravanje interesa na druga djela. Kako bilo da bilo, krnja simfonija smatra se remek-djelom i redovito se izvodi kao cjelina. Iako je Schubert rad na Osmoj započeo 1822., na koncertni podij inaugurirana je tek šezdesetih godina 19. stoljeća, kada je u arhivu Anselma Hüttenbrennera otkriven rukopis. Nedovršena je praizvedena u Beču 17. prosinca 1865. RSO pod vodstvom Arthura Fagena ostvario je jasno koncipiranu izvedbu iz koje su se zrcalile razne emocije i duševna stanja: od tjeskobe preko topline i hladnoće do nade i rezignacije. Posebno lijepa bila je svirka violončela i kontrabasa, na koje se nadovezao klarinet determiniran neizmjernom lakoćom fraziranja. Svirka orkestra bila je stabilna ali i umjetnički razrađena jer su se emocionalne nijanse konstantno mijenjale, a da to nije bilo previše očito. Puhačka sekcija RSO-a posebno je do izražaja došla u II. stavku, za kojom nije zaostajala niti gudačka, čiji su mekani prijelazi kvalitetno gradili cjelinu.

  S obzirom na činjenicu da su u istom tonalitetu, kao i da neki u njoj vide svojevrsni završetak Osme simfonije, koncert je zaključen s Entr'acte iz scenske glazbe za dramu Rosamunde, Fürstin von Zypren (Rosamunda, kneginja Cipra) iz 1823. Drama je danas gotovo zaboravljena, ali Schubertova glazba nije, posebno Entr'actovi, interludiji koji se izvode između činova drame. Koncert je zaključio Entr'acte br. 1 koji je orkestar odsvirao primjereno programatski, tako da nam je zvukom pred očima stvorio emocionalni krajolik Schubertove glazbe. Koncept u kojem se Nedovršena i odlomak iz scenske glazbe sviraju zajedno, bez ometanja pljeskom, inteligentna je intervencija, posebno ako u obzir uzmemo već spomenutu činjenicu da je u tom izvatku, prema nekim mišljenjima, skriven kraj simfonije.

  

  Kada se saberu dojmovi, ovo je bio jedan od koncerata u Zajcu koji ćemo pamtiti dugo nakon izlaska iz kazališta (u neobično hladnu svibanjsku noć). Dogodila se sinergija nekoliko faktora koji su osigurali nezaboravan glazbeni doživljaj – kvalitetan i iskusan dirigent, revitalizacija Mozartovog manje poznatog opusa i konceptualna intervencija oko Schubertove nikada završene Osme.

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 21. svibnja 2026.

  Felix Mendelssohn Bartholdy:
  Uvertira iz djela San ljetne noći, op. 61

  Wolfgang Amadeus Mozart:
  Arija Alma Grande e Nobil Core, K. 578
  Michaela Selinger, mezzosopran

  Arija Resta, o cara iz djela Bella mia fiamma, addio, K. 528
  Michaela Selinger, mezzosopran
  
  Divertimento u D-duru, K. 136
  I. Allegro
  II. Andante
  III. Presto

  Arija Ch‘io mi scordi di te…. Non temer amato bene, K. 505
  Michaela Selinger, mezzosopran
  
  Franz Schubert:
  8. simfonija, „Nedovršena“, D. 759
  I. Allegro moderato
  II. Andante con moto

  Rosamunde
  Entr’acte br. 1

Piše: