Vatromet sopranskih visina i orkestralnog kolorita

Varaždinski komorni orkestar, Evelin Novak, sopran, Ivo Lipanović, dirigent, Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu

• 

  Zadovoljstvo je pratiti nastupe Varaždinskog komornog orkestra (VKO) u njegovim koncertnim sezonama u kojima varaždinskim ljubiteljima i trajno zainteresiranim znalcima klasičnoga orkestralnog repertoara nude po pet koncerata. Dakako, osobito je zadovoljstvo i činjenica da se koncerti VKO-a održavaju u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu, aktualno bez dvojbe najljepšem i po akustici odličnom koncertnom prostoru u Hrvatskoj. Vizualni su dojmovi tako zadovoljeni, a za akustičke se brinu članice i članovi VKO-a koji su  tek dijelom Varaždinke i Varaždinci. Naime, riječ je o orkestru koji je obnovio tradiciju orkestralnog muziciranja u Varaždinu prekinutu ukinućem kazališnog orkestra koji je djelovao pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tako su prije 32 godine profesionalni glazbenici-gudači, članovi zagrebačkih orkestara a podrijetlom Varaždinci, zajedno s pedagozima ugledne Glazbene škole u Varaždinu, uz sudjelovanje drugih zainteresiranih gudača osnovali komorni orkestar s namjerom održavanja ciklusa od pet premijernih koncerata u gradu poznatom po stoljetnoj glazbenoj tradiciji. Uz svoj ciklus VKO redovito sudjeluje na Varaždinskim baroknim večerima, a prema mogućnostima nastupa diljem Hrvatske i u inozemstvu. Financijsku podršku za VKO osigurava Grad Varaždin a za programiranje u svakoj sezoni odgovorni su birani Upravni odbor na čelu sa šefom orkestra i Upravno vijeće.

  Unazad dvije sezone na čelu Upravnog odbora VKO-a njegova je koncertna majstorica Ivana Penić Defar koja očito s mnogo uloženog angažmana nastavlja tradiciju pozivanja vrsnih solista i dirigenata, osiguravajući na taj način zanimljivost programa svakoga pojedinog nastupa. U pretplatničkoj sezoni 2025/2026., nakon solističkih nastupa fagotista Petra Križanića i violončelista Monike Leskovar i Branimira Pustičkog, te gostovanja dirigenata Ivana Huta i Anđelka Igreca, za četvrti koncert održan 19. travnja pozvani su međunarodno  afirmirani gosti, sopranistica Evelin Novak i dirigent Ivo Lipanović. Već su ova dva ugledna glazbenička imena bila dovoljna za osobito veliko zanimanje publike, a kada se navede i odabrani program koncerta: Siegfried idila, WWV 103. Richarda Wagnera, Međimurske legende za sopran i orkestar Davora Bobića i Simfonija br. 41 u C-duru, Jupiter, KV 551 Wolfganga Amadeusa Mozarta, do posljednjeg mjesta popunjena Velika koncerta dvorana HNK u Varaždinu bila je logična posljedica. Budući da su svi navedeni naslovi skladbe pisane za orkestar koji uključuje puhače i udaraljke, uz VKO su nastupile za prigodu pozvane glazbenice i glazbenici koji djeluju u zagrebačkim simfonijskim orkestrima.

  Na početku večeri izvedena Wagnerova simfonijska pjesma ne čuje se često na podiju varaždinske Koncertne dvorane, pa je već tim odabirom maestro Ivo Lipanović upozorio na želju isticanja osobito svečanog ugođaja svojeg gostovanja s VKO-om. Iz komentara varaždinske muzikologinje Nataše Maričić saznaje se namjera i prigoda nastanka skladbe čiji je izvorni naslov Siegfried-idylle; Tribschener Idyll mit Fidi-Vogelsang und Orange-Sonnenaufgang, als Symphonischer Geburtstagsgruss. Seiner Cosima dargebracht von Ihrem Richard (Triebschen idila s Fidijevim pjevom ptica i narančastim izlaskom sunca kao simfonijski rođendanski pozdrav. Poklon njegovoj Cosimi od njezina Richarda). Dakle, skladba-čestitka iz 1870. godine asocira na skladateljevu intimnu radost zbog rođenja sina, kojemu su Richard i njegova supruga Cosima dali ime Siegfried (s nadimkom Fidi).

  

  Doista, nije naodmet upućivanje u životopis Richarda Wagnera i Cosime, koja je prvo bila u braku s dirigentom Hansom von Büllowom, ali je ušla u vezu s Wagnerom s kojim je prvo dobila dvije kćeri, Evu i Isoldu, a potom i sina Siegfrieda, rođena 1869. godine. Wagner i Cosima vjenčali su se 1870. godine. A tu svakako valja uzeti u obzir i kronologiju nastanka pojedinog djela pa ispravno navesti činjenicu da je skladatelj koristio neke dijelove simfonijske pjesme, praizvedene 1870. kao rođendanski poklon Cosimi u vili Triebschen na obali jezera Lucerne, gdje je obitelj boravila, u kasnije, 1871. godine dovršenoj i tek 16. kolovoza 1876. u Bayreuthu praizvedenoj operi Siegfried, trećoj od četiri epske glazbene drame poznate Wagnerove tetralogije Prsten Nibelunga (Der Ring des Nibelungen). U opisu koji daje programski tekst koncerta VKO taj je podatak krivo protumačen i ispada da je melodijski materijal simfonijske pjesme prvo korišten u operi Siegfried a onda u simfonijskoj pjesmi.

  Uz navedenu korekciju dovoljno je u ovoj prigodi istaći kako je Siegfried idila, poklon voljenoj supruzi i iskaz očinske radosti, djelo karakterističnoga orkestralnog umijeća koje Wagnera izdiže na najvišu razinu ne samo njemačke romantične glazbe. Riječ je doista o zadivljujućoj skladateljskoj invenciji koja se rasprostire zanosnim bogatstvom melodija koje se u dugim trajanjima ostvaruju zahvaljujući izuzetno nadahnutim orkestralnim transformacijama. Zahvaljujući vrlo preciznim interpretacijama drvenih puhačkih instrumenata i cjelokupno pomno vođenim orkestralnim sastavom, ostvario je maestro Ivo Lipanović nadasve uspjelu izvedbu.

  

  Drugo djelo na programu bile su Međimurske legende za sopran i orkestar Davora Bobića. I taj je programski odabir imao posebnu vrijednost jer je nakon duljeg vremena u Varaždinu nastupila sopranistica Evelin Novak. Nekadašnja učenica Glazbene škole u Varaždinu u razredu Darije Hreljanović, Evelin Novak daljnjim se školovanjem u razredu Ulfa Bästleina u Grazu te napose kao studentica Dunje Vejzović na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu, gdje je i diplomirala, razvila u opernu solisticu svjetske kvalitete. Doista, otkako je članica Državne opere u Berlinu, Evelin Novak ostvaruje najvažnije sopranske uloge, gostuje diljem Europe, nastupa i u Wagnerovom svetištu Bayreuthu, tako da se svaku njezinu pojavu na koncertnim podijima i na pozornici HNK u Zagrebu pozdravlja s posebnom radošću. Kada je pak riječ o Bobićevim Međimurskim legendama, valja napomenuti da je Evelin Novak, rođena 1985. godine u Čakovcu, doista najbolje rješenje za izvođenje ciklusa od pet za solo glas i orkestar obrađenih izvornih međimurskih pjesama. Uostalom, djelo nastalo 2000. godine na poticaj preminulog urednika kulture Hrvatskog radija Zorana Brajše i međimurske sopranistice Ljiljane Labazan, skladatelj je kasnije posvetio upravo Evelin Novak koja ga je u redigiranoj verziji prvi put izvela s Orkestrom mladih 2021. godine.

  Doista, bez svake dvojbe upravo Evelin Novak udahnjuje Bobićevim bogato instrumentiranim legendama naglašeno autentičnu osjećajnost, a ljepotom glasa postiže atmosfere iskrene i istinske emocionalnosti ionako tipične za međimursku narodnu glazbu. Uz VKO i pod ravnanjem Ive Lipanovića ostvareno je pet divnih glasovno-instrumentalnih slika u kojima je toplinom pjeva dominirala sopranistica. Pljesku nije bilo kraja, pa je dodatak, Kalmanova operetna arija, bila zahvala sopranistice zacijelo radosne da je opet imala priliku pjevati pred svojom dragom, uvijek tako zahvalnom publikom.   

  

  U drugom dijelu večeri VKO je pod ravnanjem svojega gosta – dirigenta Ive Lipanovića, izveo Simfoniju br. 41, KV 552, Jupiter Wolfganga Amadeusa Mozarta. Nakon bure osjećaja publici je ponuđena veličanstvena glazbena freska u četiri dijela u kojoj se Mozart iskazuje u punini formalne uravnoteženosti i savršenosti protoka invencije koja objedinjuje klasični red dopunjen baroknom motoričnošću, otklonom u radost plesa, snagom energije pokreta i već najavom bure osjećaja koja će označiti budućnost europske glazbe. Maestro Ivo Lipanović velikim je dirigentskim iskustvom i osobnom uvjerljivošću ravnao izvedbom u kojoj su očito uživali sudjelujući glazbenici, a publika se na kraju izvedbe odužila dugim, oduševljenim pljeskom.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 28. travnja 2026.

  Program:

  Richard Wagner: Siegfried idila, WWV 103.
  Davor Bobić: Međimurske legende za sopran i orkestar, Evelin Novak, sopran
  W. A. Mozart: Simfonija br. 41, K. 551, Jupiter

Piše: