Lirski lukovi hrvatske solo pjesme u izražajnom suglasju

7. Prandau Festival, Donji Miholjac: Koncert solo pjesama hrvatskih skladatelja, Krešimir Stražanac, bas-bariton, Krešimir Starčević, pijanist, Velika dvorana dvorca Mailath

• 

  Već sedmu godinu zaredom, donjomiholjački Prandau festival okuplja lokalne ljubitelje glazbe u ambijentu dvorca Mailath. Ovogodišnje izdanje festivala otvorili su bas-bariton Krešimir Stražanac te pijanist Krešimir Starčević koncertom solo pjesama hrvatskih skladatelja.

  Dva imenjaka svoju su suradnju započela 2023. godine, a izdali su album naziva Bersa & Rahmanjinov 150 – Solo pjesme i romance. Nastupali su u mjestima diljem Hrvatske i Austrije, a njihov rad ih je doveo i do turneje u Brazilu. Godine 2024. snimili su studijski album pjesama Blagoja Berse, za kojeg su osvojili Porina te brojne kritike časopisa iz SAD-a, Njemačke, Francuske, Austrije i Luksemburga. Uskoro će biti objavljen i novi album koji će se sastojati od 18 pjesama Vatroslava Lisinskog. Ističe se činjenica da oba glazbenika vuku obiteljske korijene upravo iz okolice Donjeg Miholjca.

  Krešimir Stražanac višestruko je nagrađivani glazbenik koji je ostvario nastupe s Berlinskom filharmonijom, kao i s Filharmonijom iz Los Angelesa te Simfonijskim orkestrom iz Atlante, a bio je i solist Opere u Zürichu. Nastupao je diljem Europe, ali i u Japanu, Kini, Brazilu i drugim zemljama. Sudjelovao je u nekoliko opera, i to pod vodstvom velikih dirigenata kao što su Bernard Haitink, Vladimir Fedoseyev, Franz Welser-Möst, Plácido Domingo, Nello Santi i Peter Schneider.

  Krešimir Starčević poznat je po tome što koncerte često posvećuje obljetnicama domaćih i svjetskih skladatelja. Tako je dosadašnje koncerte posvetio Debussyju, Beethovenu, Saint-Säensu, Bersi, Rahmanjinovu i drugima. Jedno je vrijeme bio gostujući urednik emisije Glazbena kutijica Obrazovnog programa Hrvatskog radija. Nastupao je uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Zagrebu, Zagrebačke soliste i druga istaknuta imena kao što su Marco Graziani, violončelisti Latica Anić i Smiljan Mrčela, flautistica Antonija Jurin Starčević, oboist Dario Golčić, klarinetist Bruno Philipp, saksofonist Lovro Merčep i trubač Vedran Kocelj.

  Prandau festival otvoren je pjesmom Die Botschaft (Poruka) (stihovi: Vatroslav Lisinski, prepjev: August Harambašić), koja govori o nesretnoj ljubavi, a slična tematika prisutna je i na drugoj pjesmi pod nazivom Liebe und Ferne (Ljubav i daljina) (prepjev: Mladen Pozajić). Za prepjev Poruke zaslužan je August Harambašić, porijeklom iz Donjeg Miholjca, što služi kao još jedna poveznica s lokalnom baštinom. Treća pjesma Der Zufluchtsort (Utočište) (stihovi: Vatroslav Lisinski, prepjev: August Harambašić) progovara o osjećanju izgubljenosti nepripadanja. Slijedi Das herbste Wort (Najgorča riječ) (stihovi: Carl Edmund Langer, prepjev: Sead Muhamedagić), koja prenosi gorčinu prekida ljubavi. Posljednja izvedena pjesma iz opusa Vatroslava Lisinskog bila je Der Blinde Fischer (Slijepi ribar), o ribaru koji je izgubio vid te žali za životom kakvog je poznavao.

  Prvi blok koncerta karakterizira melankoličnost i tematski fokus na nesretnu ljubav, napuštenost i žaljenje. Glazbeno je istaknuta dominantnost vokalne linije koja profinjeno prenosi narativnost pjesama. Stražanac je u izvedbi dinamičan i izražajan, pokretima i izrazima lica energično prenoseći snažnu poruku svake pojedine pjesme. Klavirska pratnja služi kao nenametljiva, elegantna podloga za prenošenje suštine stihova. Dodatnu praktičnu vrijednost programa dodala je projekcija prezentacije s tekstom, što je bilo posebno korisno za dio programa koncerta koji je bio na njemačkom jeziku. Time se dodao još jedan sloj razumijevanja koncepcije svakog pojedinog djela.

  Uslijedio je solo komad Krešimira Starčevića: Jelačić-marš autora Karla Hillepranda von Prandaua. Poletna narav Jelačić-marša poslužila je kao odmak od dosadašnjih turobnih melodija. Ovu skladbu precizno je izabrao iz razloga što se zaintrigirao za povijest Hrvatskog glazbenog zavoda. Pri istraživanju je saznao da je prvi predsjednik zavoda bio Gustav Prandau, porijeklom iz Valpova u blizini Donjeg Miholjca. Valja istaknuti da je ova skladba lokalnog skladatelja premijerno izvedena u Dvorcu Mailath, u kojem su se dosad odvili brojni koncerti, uključujući koncerte polaznika Osnovne glazbene škole.

  Sljedeći je blok bio posvećen Dori Pejačević, a uključivao je nekoliko kraćih pjesama. Prva pjesma Krik, op. 30.  br. 1 (stihovi: Anna Ritter, prepjev: Ante Stamać) uklapa se u motiv nesretne ljubavi, što se nadovezuje na raniju tematiku koncerta.  Zatim je izvedena pjesma Zašto, op. 13 (stihovi: Dora Pejačević, prepjev: Ante Stamać), prepjevana izjava ljubavi koja prenosi sentimentalni element autoričina izričaja. Ovaj segment koncerta zadržava sličan interpretativni stil kao i u prvom dijelu koncerta, uz naglašenu ekspresivnost.

  Blok je zaključen trima kraćim dječjim pjesmama, op. 56 (stihovi: Jovan Jovanović Zmaj), čime se prelazi u vedriji izraz, vođen jednostavnijim konceptom. Tri izvedene pjesme bile su: Majčica, moj anđeo, Dijete i baka i Mali Radojica. Pjesme obilježava sjećanje na bezbrižno razdoblje djetinjstva, evocirajući teme poput ljubavi prema obitelji, dječje igre i bezbrižnosti, uz suptilnu dozu kompleksnijih motiva. To je posebno uočljivo kod pjesme Dijete i baka, u kojoj iz perspektive djeteta čitamo strah od starenja. Vokal pri dječjim pjesmama nastavlja gajiti jednaku dozu energije, no djela bivaju prigodno izvedena na nježniji način. Izvođači su usput podijelili i anegdotu s turneje u Brazilu, kada je tamošnje stanovništvo znalo tko je Dora Pejačević, čime su osvijestili interkontinentalnu rasprostranjenost hrvatske glazbe.

  Prije posljednjeg dijela koncerta, publika je imala jedinstvenu priliku čuti novootkrivenu skladbu Dore Pejačević. Boston-valcer za klavir pod nazivom Vertige tek je nedavno smješten u opus Dore Pejačević, a objavljen je 2023. godine. Naime, ova skladba ne postoji u službenim arhivima njenog stvaralaštva nego je slučajno otkrivena kada je pronađen rukopis u jednom antikvarijatu u Zagrebu. Pretpostavlja se da je Pejačević ovaj valcer skladala za zabavu ili drugu sličnu prigodu. Boston-valcer inače je ples u trostrukom metru, karakterističan za početak 20. stoljeća, a sporiji je od klasičnog bečkog valcera.

  Posljednji segment uključivao je pjesme Blagoja Berse, čime je program zaokružen u tematski smislenu cjelinu. Prva pjesma na redu bila je Kol’ko sam te, op. 44 (stihovi: Josip Bersa), za koju je Stražanac publici otkrio da je posebno popularna među studentima akademije zbog svoje tehničke jednostavnosti. Uslijedila je Jelica (Romanca), op. 73 (stihovi: Petar Preradović), opisujući emocije žene zaglavljene u braku bez ljubavi. Melankolični dojam dodatno je naglašen izražajem očaja i napetosti, što se spretno komunicira efektnom vokalnom izvedbom. Potom je izvedena Primorska pjesmica, op. 72 (stihovi: Petar Preradović), još jedan komad koji u fokus stavlja ženski emocionalni doživljaj, a u kojoj se preslikava nesigurnost djevojke dok sumnja u vlastitu ljepotu. Na ovoj se pjesmi dogodila sitna greška u poretku stihova, no uz izrazitu vještinu i pribranost izvođača, greška je prošla neprimjetna za publiku. 

  

  Komad koji tematikom odskače od ostalih pjesama govoreći o razdoblju Osmanlija jest Robinjica, op. 47 (stihovi: Josip Bersa). Izborom ove pjesme program je obogaćen povijesnom dimenzijom te novim tonom naracije. Službeni program koncerta završio je pjesmom Oj sanci, vi šareni sanci, op. 45 (Josip Bersa), gdje je vidljiv prijelaz iz kasnog romantizma u modernistički stil, čime je i program zaokružen i u vremenskom aspektu.

  S obzirom na izraženu volju i prijateljski pristup izvođača, već se i prije kraja koncerta dalo naslutiti da će publiku počastiti minimalno jednom pjesmom na bisu. Upravo to se i dogodilo, a prva pjesma bisa bila je Nobody Knows the Trouble I’ve seen Louisa Armstronga. Zadnja pjesma bila je prigodna Lehku noć Vladimira Ruždjaka, što je posebno pristajalo zijevanju mlađeg dijela publike.

  Tijekom cijelog trajanja koncerta, glazbenici su održali prijateljski pristup prema publici te su opisali detalje svakog izvedenoga glazbenog komada. Ovim koncertom izvođači su nastojali odati počast hrvatskim skladateljima, uz omaž slavonskoj glazbenoj baštini. Pri završetku koncerta izvođači su dobili kipić s nazivom festivala, što je još jedna nadogradnja u odnosu na prošla izdanja festivala, dodajući dodatnu profesionalnu dimenziju.

  

  Iz godine u godinu, Prandau festival sve se više razvija, što potvrđuje sve veći interes publike: sva su mjesta u dvorani bila popunjena. Program uključuje sve veći broj izvođača uz bogatiji umjetnički i produkcijski program, a otvaranje ovogodišnjeg izdanja festivala dodatno je učvrstilo Prandau festival na kulturnoj sceni. 

  © Jelena Sedlar, KLASIKA.hr, 23. veljače 2026.
  © Autor fotografija: Tomislav Brusač

  Program:

  Vatroslav Lisinski:
  Poruka (stihovi: Vatroslav Lisinski / prepjev: August Harambašić)
  Ljubav i daljina (nepoznati pjesnik / prepjev: Mladen Pozajić)
  Utočište (stihovi: Vatroslav Lisinski /  prepjev: August Harambašić)
  Najgorča riječ (stihovi: Carl E. Langer / prepjev: Sead Muhamedagić)
  Slijepi ribar (nepoznati pjesnik)

  Karlo Hilleprand von Prandau: Jelačić marš, za klavir

  Dora Pejačević:
  Krik, op. 30. br. 1 (stihovi: Anna Ritter / prepjev: Ante Stamać)
  Zašto?, op. 13 (stihovi: Dora Pejačević / prepjev: Ante Stamać)
  Tri dječje pjesme, op. 56 (stihovi: Jovan Jovanović Zmaj)
       a) Majčica, moj anđeo
       b) Dijete i baka
       c) Mali Radojica 
  Vertige, Boston-valcer za klavir

  Blagoje Bersa:
  Kolko sam te, op. 44 (stihovi: Josip Bersa)
  Jelica (romanca), op. 73 (stihovi: Petar Preradović)
  Primorska pjesmica, op. 72 (stihovi: Petar Preradović)
  Robinjica (bosanska balada), op. 47 (stihovi: Josip Bersa)
  Oj sanci, vi šareni sanci, op. 45 (stihovi: Josip Bersa)

Piše: