Večer interpretativne zrelosti mladih umjetnika

Zagrebačka filharmonija, Plavi ciklus, Jan Niković, klavir, Jong-Jie Yin, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Prvi koncert Zagrebačke filharmonije u mjesecu veljači obilježio je nastup dvojice mladih glazbenika za koje je u razgovoru prije koncerta voditeljica muzikologinja Jana Haluza rekla da su se unatoč izazovima tzv. Z-generacije uspjeli zadržati na privlačnom, ali nimalo lakom životnome putu glazbenika. Pripadnici Z-generacije rođeni su nakon 2000. godine, u eri u kojoj koristimo mobitele i komuniciramo na novi način s drugima, na drukčiji način provodimo slobodno vrijeme, a odnedavno umjetna inteligencija zamjenjuje ljude u mnogim poslovima dovodeći u pitanje opstanak nekih zanimanja. Iako su moguće i zamjene živih glazbenika, ipak nam se čini da će udubljivanje u partiture ranijih i suvremenih skladatelja, uvježbavanje i predstavljanje na javnim izvedbama i dalje ostati privilegijom onih najustrajnijih koji će otkrivši u sebi ljubav za glazbu i sposobnosti da je izvode pred publikom, kročiti možda trnovitim putem u ispunjavanju svojih životnih planova.

  Upravo takva dva mlada ambiciozna glazbenika ugostila je Zagrebačka filharmonija 6. veljače 2026. na svom koncertu za pretplatnike Plavoga ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Pred orkestar je prvi put u Zagrebu stao kineski dirigent Jong-Jie Yin, a solist na klaviru bio je zagrebački pijanist Jan Niković. Iako Zagrebačka filharmonija nema običaj davati posebne naslove koncertima u pretplati, možda bi se odslušanome programu mogao pridodati naslov Björndal-trilogija prema ciklusu romana norveškoga novinara, poduzetnika i pisca Trygvea Gulbranssena (1894–1962) napisanom od 1933. do 1935. godine. U tri romana koja kod nas nisu bila uvrštena u popise srednjoškolske lektire (Vjetar s planine, I vječno pjevaju šume, Nema puta naokolo) autor je opisao životne uspjehe i nedaće plemićke obitelji Björndal tijekom druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća. Za prve dvije skladbe izvedene na koncertu – Norveški plesovi, op. 35 i Koncert za klavir i orkestar u a-molu, op. 16 Edvarda Griega (1843–1907) možda bi se mogle pronaći neke sadržajne poveznice s Björndal-trilogijom, a možda i za treću skladbu Simfoniju br. 2 u D-duru, op. 43 Jena Sibeliusa (1865–1957). Simfonija finskoga skladatelja skladana između 1901. i 1902. godine, u vrijeme kad je Finska imala status Velike kneževine u sastavu Ruskoga carstva, prema nekim suvremenicima izražava Sibeliusove težnje samostalnosti, dok su neki drugi u njoj prepoznali povezanost glazbe s prirodom. A uz kroniku obitelji, u Björndal-trilogiji Gullbranssen se divi prirodnim ljepotama svoje zemlje.

  

  Iz razgovora prije koncerta doznao je dio publike, koji ih sa zanimanjem prati, da su se dvojica glazbenika upoznala u Berlinu, u nezaobilaznom europskome glazbenom središtu u kome su u prošlom stoljeću mnogi hrvatski glazbenici stjecali nova glazbena znanja kod reproduktivnih umjetnika i pedagoga. Dirigent Jong-Jie Yin (2000.) stekao je glazbenu naobrazbu u Kini, a već od 15. godine usavršavao se kod mnogih poznatih svjetskih dirigenata. Pozornost glazbene javnosti privukao je kao pobjednik 11. Međunarodnog natjecanja dirigenata Gregorz Fitelberg u Krakowu 2023. godine te kao finalist nagrade za mlade dirigente Herbert von Karajan 2025. godine u Salzburgu. Rano je debitirao kao operni i koncertni dirigent i već nastupa s poznatim svjetskim orkestrima. Godinu dana mlađi pijanist Jan Niković (2001.) pohađao je osnovnu (Glazbenu školu Rudolfa Matza) i srednju glazbenu školu (Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog) učeći klavir kod Ele Korbar, prof. Studij klavira završio je u razredu red. prof. art. Rubena Dalibaltajana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao većina nadarenih učenika, i Jan Niković sudjelovao je na brojnim natjecanjima učenika i studenata glazbe u zemlji i inozemstvu te osvajao prve nagrade. Rano je počeo nastupati kao solist na recitalima, uz orkestar i komorni ansambl, postavši u kratkome vremenu veoma traženim glazbenikom osmišljenih i dorečenih interpretacija. Jan Niković dobitnik je nagrade Zagrebačke filharmonije Mladi glazbenik godine za 2024. godinu, što uključuje nastup s orkestrom koji je ostvaren 6. veljače 2026.

  Edvard Grieg skladao je Norveške plesove, op. 35 1881. godine za klavir četveroručno. Na prijedlog urednika iz izdavačke kuće Edition Peters iz Leipziga Grieg ih je trebao prirediti za orkestar proširivši inače omiljenu varijantu kućnoga muziciranja – za klavir četveroručno, na koncertne izvedbe. Prva tri plesa najprije je orkestrirao danski skladatelj Robert Henriques (1858–1914), zatim sva četiri Frank van der Stucken (1858–1929), a u orkestraciji koju je izdavač naručio od Hansa Sitta (1850–1922) danas se Norveški plesovi najčešće izvode.

  Četiri plesa različitih tempa i ugođaja temelje se na izvornim narodnim napjevima iz zbirke skladatelja i orguljaša Ludviga Mathiasa Lindemana (1812–1887) Ældre og nyere norske Fjeldmelodier (Starije i novije norveške planinske melodije) objavljene u dva sveska 1853. i 1863. godine. Prvi ples je u ritmu koračnice, a za ostala tri plesa Grieg je odabrao norveški seoski ples halling – s akrobatikom u koreografiji, koji pleše samo jedan plesač. Svoj jedini klavirski koncert Grieg je skladao 1868. godine kad mu je bilo samo dvadeset i pet godina tijekom posjeta Danskoj. Izbor tonaliteta (a-mol) i početak imaju možda uzor u jedinom klavirskom koncertu Roberta Schumanna (1810–1856), a proučavanje dvaju klavirskih koncerata Frédérica Chopina (1810–1849) i virtuoznoga sviranja Franza Liszta (1811–1886) odrazilo se u strukturi djela i koncepciji solističke dionice.

  U prvom stavku nakon crescenda timpana (u tremolu) uvodni, snažni, silazni motiv klavira kroz nekoliko oktava priprema nastup prve teme u drvenim puhačima, a sukladno strukturi sonatnog oblika druga je tema u paralelnom C-duru. Izmjenjuju se nastupi klavira i orkestra do virtuozne kadence. Drugi stavak je trodijelna pjesma (A-B-A) u dalekom tonalitetu Des-duru (B-dio u F-duru) u kome dominira cantilena solističke dionice. Treći stavak može se odrediti kao modificirani sonatni oblik s rasporedom tempa Allegro moderato molto e marcato – Quasi presto – Andante maestoso. Prvu temu u dvočetvrtinskoj mjeri nadahnutu plesom halling donosi klavir nakon samo dva takta uvoda, a druga tema je lirskoga karaktera. U dijelu stavka Quasi presto Grieg varira prvu temu u tročetvrtinskoj mjeri, a u završnome dijelu uzima samo drugu temu, čijim promjenama postiže dramatičnost. Uvodni motiv klavira u prvome stavku s intervalima tipičnima za norvešku tradicijsku glazbu (silazne mala sekunda i velika terca u harmonijskom a-molu) jedna je od potvrda Griegova zanimanja za tradicijsku glazbu, a uz ples halling u trećem stavku još poneke melodijske linije u koncertu otkrivaju skladateljevo nadahnuće tradicijskom glazbom.

  U svojoj Simfoniji br. 2 u D-duru, op. 43 skladanoj dijelom u Italiji u Rapalu, kamo je došao na poziv nepoznatog obožavatelja (kasnije utvrđeno da je to bio barun Axel Carpelan) a završenoj u domovini, Jean Sibelius zadržao je klasični oblik. Prvi stavak počinje uzlaznim motivom od tri susjedna tona koji će se javljati i u ostalim stavcima, a postat će ishodištem tematske građe koja je u ovoj simfoniji skromnijeg opsega nego u drugima. Drugi polagani stavak je trodijelnog oblika, a donosi temu u fagotu iznad pizzicato-pratnje dubokih gudača, dosežući postupno puni orkestralni sastav. Trodijelni Scherzo ima dva brza odsjeka dok u srednjem polaganom dijelu pijevnu, mirnu temu donosi oboa. Četvrti stavak je vrhunac simfonije obilježen brojnim nastupima limenih puhača, a gudače je Sibelius podijelio u čak deset samostalnih dionica. Prvu temu (prema strukturi sonatnog oblika) donose gudači, drugu puhači, a kroz provedbu i reprizu simfonija završava codom kojoj posebno blještavilo daju uzastopni nastupi limenih puhača.

  

  Dosadašnji nastupi pijanista Jana Nikovića privlačili su na koncerte publiku, osobito onu mlađu koja ih ne posjećuje redovito. Bilo je tako i ovo prigodom: kolege iz škole, kolege sa studija i mnogi ljubitelji glazbe koji su dobro obaviješteni o mladome glazbeniku ispunili su Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog očekujući pravi glazbeni užitak. Zagrebačka filharmonija spojila je na ovome koncertu dva glazbenika potekla iz različitih sredina, ali uzorno školovana prema pedagoškim standardima dviju struka – dirigentske i pijanističke. Mladi gost iz Kine – dirigent Jong-Jie Yin, odrješitim, temperamentnim, ali odmjerenim pokretima počeo je s izvedbom Griegovih Norveških plesova, proživljavajući upute – zapise u partituri i dijeleći ih zajedno s glazbenicima Zagrebačke filharmonije. Njihovo je sviranje odisalo jasnom intonacijom, finim dinamičkim nijansiranjem, ritmičkim pulsom osobito u brzim – halling plesovima, a maestro je minimalnim pokretima postizao željeni učinak. Griegov koncert kao jedan od najpopularnijih i najčešće izvođenih predstavlja pri svakoj novoj izvedbi izazov za solista, ali i za orkestar koji mu treba osigurati očekivanu potporu.

  U razgovoru prije koncerta Jan Niković je na upit ima li uzore u pripremi ovoga koncerta, odgovorio da svoju dionicu priprema samostalno bruseći sve detalje, a tek nakon tog prvog stadija studija traži snimke drugih pijanista i pronalazi detalje kojima bi obogatio svoju interpretaciju. U brzim stavcima, osobito u prvoj temi trećega punoj naglasaka na svaku dobu u taktu, pokazao je Jan Niković izbrušenu pijanističku tehniku u sviranju rastvorbi, pasaža, akorda, dvohvata, i dr., a u polaganome stavku dominirala je pjevnost i fraziranje. Dinamičke nijanse bile su usklađene s orkestrom (koji je samo pri kraju trećega stavka nakratko nadglasao solista), a zajedničko sviranje je savršeno uskladio maestro Jong-Jie Yin.

  

  Sibeliusova Simfonija br. 2 u D-duru, predstavljena u drugome dijelu programa, zaokružila je na najbolji mogući način ovaj koncert. Orkestar je prodisao punim plućima, maestro Yin je u tančine izradio sve interpretativne detalje a svi su glazbenici, proučivši dobro svoje dionice, nastojali što bolje iskoristiti mogućnosti svojih glazbala svirajući intonativno-ritmički precizno u iznimno bogato razrađenoj dinamici, pri čemu su svi – osobito limeni puhači, zadržali blještavu, plemenitu boju i u najglasnijim dijelovima poput završnoga dijela četvrtog stavka. Sibelius je u svakome stavku naznačio više različitih tempa, što se jako dobro moglo prepoznati u izvedbi. Maestro Jong-Jie Yin i pijanist Jan Niković na početku su svojih umjetničkih puteva pa se možemo ponadati da ćemo ih imati prilike opet pratiti u zajedničkome muziciranju u Zagrebu.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 12. veljače 2026.

  Program:

  Edvard Grieg: Norveški plesovi, Op. 35
  Edvard Grieg: Koncert za klavir i orkestar u a-molu, Op. 16
  Jean Sibelius: Simfonija br. 2 u D-duru, Op. 43

Piše: