Prva monografija o svjetski važnom melografu

Diana Grgurić: Ljestvica jednog života – monografija o Ivanu Matetiću Ronjgovu, Ustanova Ivan Matetić Ronjgov Viškovo, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Viškovo–Rijeka, ur. Darko Čargonja, 2020/2021.

• Monografija o Ivanu Matetiću Ronjgovu – Ljestvica jednog života autorice muzikologinje dr. sc. Diane Grgurić, ujedno je i vrijedan zapis o autentičnoj, nestandardnoj i netemperiranoj istarskoj folklornoj glazbi, okupljen i usustavljen korpus tekstova kako dotadašnjih istraživanja na temu (primjerice zbornik prvih biografskih i etnomuzikoloških tekstova mnogobrojnih autora, urednika Vinka Tadejevića iz 1983.), jednako tako i novih uvida autora-istraživača, strukturiran principom citatne montaže.

  Dr. sc. Grgurić koristi različite termine za glazbu stvaranu u narodu: „Jednom je to narodna glazba, drugi put folklorna glazba, treći put tradicijska glazba. Premda se slažem da u terminološkim razmatranjima među njima postoje razlike, odlučila sam ih zanemariti misleći uvijek na praksu pjevanja, sviranja i plesa, koja je zbog tijesne povezanosti sa životom i običajima još bila živa na selima u Matetićevo vrijeme i zadržavala je dozu sinkretizma po kojoj se dodatno razlikovala od umjetničke autorske i pisane glazbe.“

  Njen distinktivan vernikularan idiom specifične intonacije bio je predmet trajne fascinacije melografa i skladatelja Ivana Matetića Ronjgova (Ronjgi, 10. travanj 1880. – Lovran, 27. lipanj 1960.) – barda posvećena određivanju tonske strukture, harmoniziranju i bilježenju ovih teško uhvatljivih, osebujnih, dijafonijskih i disharmonijskih arhaičnih pučkih napjeva (nadovezavši se na ranije slične pokušaje Matka Brajše Rašana). Ronjgov je u djetinjstvu čuo sopile i „…od malih nogu se inficirao tim zvukom. Cijeli život posvetio je tome da bi spasio zvuk sopila i kanat po starinskom“ odnosno održavanje narodne pjesme na tanko i debelo (2009. pjevanje na tanko i debelo uvršteno je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine). Takva pradavna intervalska shema, u kojoj se temeljna melodija (cantus firmus) nalazi umjesto u gornjem, u donjem glasu (falso bordone), inspirirala je Ronjgova na klasifikaciju iste nazivom istarska ljestvica (doduše, izvjesnim pokušajima terminologije bavio se i Vinko Žganec, iako bez neposrednog terenskog iskustva s istarskom glazbom).

  

  Monografija dr. sc. Grgurić podijeljena je u devet poglavlja, domišljato nazvanih Ton prvi, drugi, treći… sve do osmog, uz deveti imenovan kao Nota finalis (s neizostavnima: kazalom imena, bibliografijom, popisom građe, periodike i literature i bilješkom o autorici) te vrlo pristupačno, pitko i romaneskno, dokumentirano i opremljeno rijetkim fotografijama, ne samo stručno muzikološki, iznosi brojne detalje o Ronjgovu, otkriva nepoznate informacije o ljudima iz sjene u njegovu životu, kontekstualizirajući ga u odnosu na milje i kulturološko-društveno-političke okolnosti, odnosno redefinirajući ga kako bi novi naraštaji dobili pravi uvid u njegovu osobnost i trajnu, univerzalnu vrijednost i važnost. Boreći se za nacionalni identitet, očuvanje narječja i folklornog idioma, našu kulturu učinio je nezaobilaznim dijelom svjetske kulturne baštine.

  „Saki neka stori svoju dužnost, saki neka svoj talent stavi va službu svojega naroda i njegove duhovne ili materijalne kulture!”

  © Katarina Marić, KLASIKA.hr, 17. travnja 2022.