Bezgrešan orkestar pod vodstvom mladog dirigentskog genija

Royal Concertgebouw Orchestra, 50. Božićni koncert, 2025., Klaus Mäkelä, dirigent, Royal Concertgebouw, Amsterdam

• 

  Fenomen finskoga dirigenta Klausa Mäkele (1996.) tipičan je primjer pristupa glazbenoj umjetnosti u užurbanom tempu života na kakav smo navikli u 21. stoljeću. Riječ je o dirigentu i čelistu (marketinški prijemčiva poveznica s Toscaninijem) nespornog talenta i ugodnog odnosa prema glazbenicima, što je veoma važno u vremenima kada stav dirigenta – nespornog autoriteta, više ne može egzistirati kao nekada. Razlozi tome vrlo su široki i kompleksni za ovako kratku formu, međutim, činjenica je da krut i bespogovoran pristup (jednostavno rečeno: vikanje na orkestar) ne odgovara suvremenim tendencijama – kako glazbenim tako i općim normativnim (radno-pravnim), medicinskim (u psihološkom aspektu), etc. Dakako, u vremenima interneta, društvenih mreža i elektroničkih medija, marketing i komunikacijska strategija (pogotovo ako su dobro osmišljeni) može stvoriti bilo kakvu percepciju – vrlo pozitivnu i/ili vrlo negativnu. Kod Mäkele su se poklopile sve prethodno navedene okolnosti pa je postao najtraženiji dirigent mlađe generacije – kapelmajstor 21. stoljeća. Razvojni put njegove karijere ne prolazi bez kontroverzi. Naime, istovremeno vodi nekoliko velikih orkestara: Filharmoniju iz Osla, Pariški orkestar (Orchestre de Paris), isto tako budući je šef dirigent Kraljevskog Concertgebouw orkestra i Čikaškog simfonijskog orkestra. To je za tako mladog dirigenta (pre)velik zalogaj, koliko god to marketinški dobro izgledalo (percipira ga se kao genija). Na specijaliziranim internetskim stranicama i na društvenim mrežama vode se opsežne polemike o njegovu liku i djelu – jedni ga slave, a drugi osporavaju.

  

  Upravo je Mäkelino imenovanje na čelno mjesto amsterdamskog  Kraljevskog Concertgebouw orkestra uskovitlalo najviše prašine među strukom i publikom. Riječ je o orkestru duge tradicije (osnovan 1888.), koji djeluje pod patronatom kraljice Maxime, a vodili su ga veliki dirigenti poput Bernarda Haitinika, Marissa Jansonsa, Riccarda Chaillya, Danielea Gattija (ekspresno smijenjenog u ljeto 2018. zbog MeToo afere) etc.  Concertgebouw – dvorana orkestra posjeduje vrlo zanimljiv interijer i prema kazivanju svjedoka vrhunsku (možda i najbolju na svijetu) akustiku.

  Internetska platforma Medici.tv odličan je prozor u svijet klasične glazbe svih žanrova. U opernoj arhivi ima veliki broj naslova, a to je i očekivano ako se sagleda visoka cijena godišnje preplate od oko 130 eura. Medici.tv nudi i veliki broj simfonijskih koncerata, a oni pod dirigentskim vodstvom Klausa Mäkele vrlo su česta pojava. Očito uredništvo procjenjuje da to publika želi. Surfajući tako po Netflixu za klasičnu glazbu naišli smo na prošlogodišnju, tradicionalnu, pedesetu (prva se održala 1975.) po redu Božićnu matineju orkestra koja se održava svake godine u božićno popodne. Zadnjih nekoliko godina obično nastupa orkestar sam bez solista – to je njihov doprinos božićnom ugođaju. Prošle, 2025. godine izveli su zanimljiv program mistično-orijentalne aure koji je uključivao skladbu Lidijska noć (Lydische Nacht) nizozemskog skladatelja kasnog romantizma i klasičnog filologa Alphonsa Diepenbrocka (1862–1921) i popularnu Šeherezadu, op. 35 Nikolaja Rimski-Korsakova.

  

  Lidijska noć (ovom prilikom izvedena u aranžmanu E. Reesera) skladba je bogate orkestracije, pomalo opojnog zvuka koja ocrtava, Božiću prigoda, epohalan susret s božanskim prikazanjem. Skladba je to koja predstavlja plodno tlo za Mäkelin pristup koji podrazumijeva kristalno lijep ton, precizne upade, savršen zvučni balans i izostanak patetike. Sve orkestralne sekcije bile su ukalupljene u bezgrešnu cjelinu i sve su zvučale besprijekorno, a posebno nas se dojmio ritmički jasan klarinet i cizelirani rogovi. Mäkelä nije riskirao u niti jednom segmentu ujednačene izvedbe, kojoj se potrudio dati svečarski ugođaj. Gudači su nosili lebdeće pasaže, a uvjerljiv zvuk prezentirala je i harfa. Koncertni majstor odradio je odličan posao, iako njegovo ime nismo uspjeli pronaći jer su na web-stranici orkestra pod koncertnim majstorima navedeni drugi glazbenici. Kako bilo da bilo, riječ je serioznom muzičaru.

  Drugi dio koncerta odveo nas je u daleke i egzotične krajolike iz zbirke 1001 noć kroz glazbenu vizuru Nikolaja Rimski-Korsakova. Programska skladba koja zvuk violine shvaća kao zlatni rez pokazala se kao pun pogodak za okićenu dvoranu cosy ugođaja. Mäkelä je opet sve položio na ljepotu tona, s posebnim, ekspresionistički oblikovanim crescendom. Kvaliteta koncert-majstora opetovano  je došla do izražaja, a orkestru je doista ugodno muzicirati pod vodstvom svog budućeg šefa dirigenta – cijelo su vrijeme izmjenjivali osmjehe. Publika je koncert pozdravila ovacijama. Zaključak je sljedeći: Klaus Mäkelä je dirigent koji ide utabanim stazama gdje ljepota ima prednost pred dubinom, a glazbenici i publika ga vole – to je (zasad) dovoljno.

  

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 4. siječnja 2026.

  Program:

  Alphons Diepenbrock: Lidijska noć (Lydische Nacht)
  Nikolaj Rimski-Korsakov: Šeherezada, op. 35

Piše: