Komorne prakse i prvorazredni ansambli
Crtice iz povijesti komornoga muziciranja u Zagrebu: O prvim izvedbama skladbi Franza Schuberta i Johannesa Brahmsa, 2/2
-
Na koncertima Hrvatskoga glazbenog zavoda – najčešće mješovitoga rasporeda sa skladbama za soliste, zbor i orkestar, zaiskrio bi kadikad i neki biser komorne glazbe kao što je nedvojbeno poznati klavirski kvintet Die Forelle (Pastrva), D. 667 Franza Schuberta. Prema podatcima dr. Antuna Goglije, to iznimno uspjelo Schubertovo komorno djelo izvedeno je prvi put 13. veljače 1888. na II. društvenom koncertu na kome su nastupili vokalni i instrumentalni solisti. U izvedbi su sudjelovali: Stanka Kopačeva (?–?) – klavir, Gjuro Eisenhuth (1841–1891) – violina, Antun Stöckl (1851–1902) – viola?, Ivan Oertl (1827–1889) – violončelo i Franjo Keller (1813–1892) – kontrabas. Gjuro Eisenhuth, Antun Stöckl i Ivan Oertl bili su nastavnici na glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda – Eisenhuth violine, Oertl prvi nastavnik violončela u povijesti škole, a Stöckl je djelovao kao pedagog, dirigent, orguljaš i violinist u kazališnom orkestru pa je možda povremeno svirao i violu u komornim sastavima. Prema praksi na društvenim koncertima svirali su nastavnici i učenici glazbene škole, što je možda bila Stanka Kopačeva o kojoj nismo našli podatke. Svirali su i glazbenici-amateri kao Franjo Keller, po zanimanju kraljevski šumarski ravnatelj. Rođen je u Češkoj, a od 60-ih godina 19. stoljeća na službi je u Zagrebu. Njegov je dom postao središtem komornoga muziciranja; jezgra je bio gudački kvartet u kome je prvu violinu neko vrijeme svirao i prerano umrli virtuoz Franjo Krežma (1862–1881). Tri spomenuta nastavnika glazbene škole često su bili Kellerovi gosti. U monografiji Glazbeni život Zagreba u 19. stoljeću u svjetlu koncertnih programa sačuvanih u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda (Zagreb, 2001.) autorice ovoga teksta, program koncerta održanog 13. veljače 1888. ne nalazi se na popisu koncertnih programa – izvornih dokumenata, jer nije sačuvan pa je dr. Antu Goglia taj podatak pronašao po svoj prilici u periodici.
Prema Popisu izvedenih skladbi na koncertima Hrvatskoga glazbenog zavoda od 1818. do 1940. godine čini se da je Schubertov Klavirski kvintet u A-duru, D. 667 Pastrva još samo dva puta izveden na koncertima Hrvatskoga glazbenog zavoda: 17. prosinca 1913. i 16. veljače 1940. Priređivač koncerta u prosincu 1913. godine bio je Odbor za unapređivanje komorne glazbe, a nastupio je poznati gudački Rosé-Quartett iz Beča, kome se pridružio pijanist i nastavnik klavira na vlastitoj privatnoj glazbenoj školi Dragutin Kaiser (1873–1915). Rođen u Beču, prvu je glazbenu naobrazbu stekao u očevoj Glazbenoj školi Kaiser, a došavši u Zagreb 1896. godine kad je otvorio glazbenu školu, ubrzo je počeo djelovati kao dirigent i korepetitor u Hrvatskome narodnom kazalištu te kao pratilac (na klaviru) pjevača i instrumentalnih solista na koncertima. Između ostalih, pratio je i violončelista Pabla Casalsa (1876–1973) na njegova dva ikad održana koncerta u Zagrebu koja je priredio Odbor za unapređivanje komorne glazbe. Prvi je koncert održan 21. veljače 1913., za koji se u novinama Agramer Tagblatt navodi da će mu biti isplaćen visoki honorar kao dotad ni jednom gostujućem glazbeniku, a drugi 21. studenoga 1913.Gudački kvartet Rosé, koji je 1882. godine osnovao violinist Arnold Rosé (1863–1946), djelovao je do 1939. godine, a u njegovu su sastavu svirali mnogi poznati austrijski glazbenici. Nastup Rosé–kvarteta najavljen je u novinama Agramer Taglbatt za 17. prosinca 1912. Taj nadnevak preuzeo je i dr. Antun Goglia u popisu koncerata Odbora za unapređivanje komorne glazbe. Nema podataka o otkazivanju koncerta, ali ni osvrta ili kritike. Prema najavi objavljenoj u novinama Agramer Tagblatt 15. prosinca 1913. godine, čini se da koncert Rosé–kvarteta nije održan 1912. Najava sadrži sljedeću napomenu za Schubertov klavirski kvintet Pastrva:
„To je prva javna izvedba u Zagrebu jednoga od najznačajnijih djela iz literature komorne glazbe, a činjenica da upravo Rosé–kvartet praizvodi to klasično djelo, podarit će posebnu draž ovoj našoj praizvedbi. Bilo bi poželjno da svi zagrebački glazbeni krugovi nazoče praizvedbi u istinski klasičnoj interpretaciji kakvu ćemo imati 17. o. m. [ovoga mjeseca, op. S.M.–Ć.], jer bit će to prvorazredan umjetnički događaj. (…)“
U najavi koncerta spominje se „prva javna izvedba“, što može značiti da je društveni koncert Hrvatskoga glazbenog zavoda održan 13. veljače 1888. bio, uz rijetke iznimke, dostupan samo članovima društva. Posljednji podatak o izvedbama Schubertova klavirskog kvinteta Pastrva odvodi nas u godinu 1940. i koncert Zagrebačkoga kvarteta održan 16. veljače, o kome je glazbeni kritičar Lujo Šafranek-Kavić (1882–1940) napisao u novinama Morgenblatt (prije Agramer Tagblatt, Zagreber Tagblatt):
„Zagreb, 17. veljače. Po izboru programa izvanredno zanimljiv, po kvaliteti izvedbe na najvišoj umjetničkoj razini bio je VI. društveni koncert Hrvatskoga glazbenog zavoda. (…)“
Članovi Zagrebačkoga kvarteta u sastavu Aleksandar Szegedi (1911–1970) – violina, Milan Graf (1892–1975) – violina, Dragutin Arany (1899–1964) – viola i Umberto Fabbri (1880–1960) – violončelo, praizveli su njima posvećen Treći gudački kvartet Josipa Štolcera-Slavenskog (1896–1955) i novopronađen u ostavštini Niccolòa Paganinija (1782–1940) Gudački kvartet u Es–duru. U Schubertovu klavirskome kvintetu pridružili su se pijanistica Maša Majer (1913–1989) i kontrabasist Rudolf Audi (?–?), a iz kvarteta ja izostao Milan Graf. Na kraju teksta Lujo Šafranek-Kavić ističe da su Schubertov klavirski kvintet glazbenici odsvirali s „izvornom muzikalnošću, velikim poznavanjem tehnike i srcu ugodnom sigurnošću i preciznošću“.
Prva skladba koncerta klavirskoga kvarteta Martina Filjak–Dunja Bontek–Marija Andrejaš–Monika Leskovar bio je Treći klavirski kvartet u c-molu, op. 60 Johannesa Brahmsa. Prvi put je u Zagrebu izveden na IX. društvenom koncertu Hrvatskoga glazbenog zavoda 16. svibnja 1938. pa podatke o toj izvedbi nismo mogli potražiti u djelu dr. Antuna Goglije o komornoj glazbi u Zagrebu, koje završava s godinom 1930. Na koncertu su nastupili glazbenici: Ivo Maček (1914–2002) – klavir, Stjepan Šulek (1914–1986) – violina, Milan Žepić (1900–1976) – viola i brat Stanko Žepić (1902–1974) – violončelo. Kao i na mnogim koncertima Hrvatskoga glazbenog zavoda od njegova osnutka, često su nastupali zajedno profesionalni i amaterski glazbenici. U ovome slučaju bila su to braća Žepić koja su se uz stalni životni poziv intenzivno bavila glazbom, ovladavši sigurno tehnikom sviranja viole i violončela te interpretativnim finesama kako bi se pridružili diplomiranim glazbenicima Ivi Mačeku i Stjepanu Šuleku. Osvrt na koncert u novinama Morgenblatt potpisao je skladatelj i glazbeni kritičar Milan Majer (1895–1967) istaknuvši u Brahmsovu „prekrasnom“ klavirskom kvartetu osobito sviranje Stjepana Šuleka i Ivu Mačeka čiji je Klavirski trio u h-molu praizveden te večeri. Treća skladba bila je Klavirski kvartet u Es-duru, op. 23 belgijskoga skladatelja Josepha Jongena (1873–1953), prvi put izveden pred zagrebačkom publikom.
Predstavivši podatke o prvim izvedbama Brahmsova Trećega klavirskog kvinteta u c-molu i Schubertova klavirskog kvinteta Pastrva u Zagrebu upustili smo se u istraživanje njihove recepcije, što bi bilo zanimljivo pratiti i u razdoblju nakon 1940. godine, ali i proširiti na ostala djela iz komornog opusa ovih skladatelja. Možda će se uskoro pojaviti među glazbenim piscima i muzikolozima neki novi marljivi istraživač poput dr. Antuna Goglije kako bi se što više doznalo o izvedbama komorne glazbe u Zagrebu (Hrvatskoj) i kako bi ih se moglo usporediti s izvedbenom praksom u velikim glazbenim sredinama.
© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 26. siječnja 2026.
