Zaboravljeni zvuci austrougarskog Mornaričkog orkestra
Ciklus koncerata Na lijepom plavom Jadranu, Istarski komorni orkestar, Ana Šercer, klavir, Petar Matošević, dirigent, Rovinj – Pula – Pazin
-
Jedan od najsnažnijih trenutaka urbanog i kulturnog razvoja u svojoj tritisućljetnoj povijesti Pula doživljava u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Razdoblje između druge polovice 19. stoljeća i početka 20. stoljeća doba je velikog procvata Pule, tada jednog od najbolje branjenih gradova Europe i glavne luke K.u.K. monarhije, a na čijim se ulicama, trgovima, u parkovima, školama, knjižnicama i kulturnim prostorima govori hrvatski, talijanski, njemački, mađarski, češki, poljski… Pula u tom razdoblju zaista punim plućima živi svoju danas nadaleko poznatu multikulturalnost, a bogatstvo jezika i kultura ogleda se i na koncertnim pozornicama i u impresivnom glazbenom životu grada. Važan doprinos u valorizaciji glazbeno-povijesnog segmenta austrougarske kulturne baštine Pule nedavno je predstavljen koncertnoj publici u Istri.
Naime, koncem prošle godine, od listopada do prosinca u tri istarska grada: Rovinju, Puli i Pazinu, održavani su koncerti pod nazivom Na lijepom plavom Jadranu, posvećeni skladateljskoj djelatnosti kapelnika Orkestra Carske i kraljevske ratne mornarice (Mornarički orkestar) koji je djelovao u Puli, glavnoj ratnoj luci austrougarske monarhije, od šezdesetih godina 19. stoljeća pa do kraja Prvog svjetskog rata. Publika je na koncertima održanima u Multimedijalnom centru u Rovinju, Istarskom narodnom kazalištu u Puli te u Spomen-domu u Pazinu imala priliku prvi put čuti neke od skladbi kapelnika orkestra, nastale tijekom njihova djelovanja u Puli. Skladbe Josefa Rudolfa Sawerthala, Josefa Kovácsa, Ludwiga Schlögela, Franza Lehara, Gustava Schmidta i Franza Jakscha, a koje se čuvaju u Austrijskoj državnoj knjižnici, Kazališnom muzeju Carlo Schmidl i Državnom muzeju u Pragu izvodili su Istarski komorni orkestar pod ravnanjem Petra Matoševića i studentica Muzičke akademije u Puli, pijanistica Ana Šercer. Riječ je o koncertima koji su dio projektnog rada muzikologinja Lade Duraković s Muzičke akademije u Puli i Marijane Kokanović Marković s Akademije umetnosti u Novom Sadu. Njihov rad, koji tematizira radne angažmane kapelnika orkestra, višeslojan je: istraživački aspekt usmjeren je na pronalaženje i kontekstualiziranje partitura pisanih u Puli, analitički aspekt sastoji se od glazbene i povijesne interpretacije muzikalija a izvedbeni u trudu za ponovnim oživljavanjem novopronađenih skladbi na koncertnoj pozornici.
Tijekom 2024. godine muzikologinje Lada Duraković i Marijana Kokanović Marković posredstvom inozemnih arhiva i muzeja došle su u posjed nekoliko skladbi pisanih u Puli u drugoj polovini 19. te početkom 20. stoljeća za Mornarički orkestar, najbrojniji i najveći orkestar austrougarske vojske. Rano razdoblje djelovanja tog orkestra gotovo je potpuno neistraženo. Poznato je da je orkestar, isprva osnovan kao puhački, s vremenom prerastao u simfonijski orkestar s vrlo raznolikim repertoarom. S obzirom na to da su protokolarne potrebe najveće austrougarske ratne luke u Puli bile velike, taj je orkestar bio brojčano jači od drugih onodobnih vojnih instrumentalnih ansambala, a njegove su zadaće bile kompleksnije. Od 1871. godine broj glazbenika u Mornaričkom orkestru povećan je na 100 članova. Od toga je 45 glazbenika bilo spremno i određeno za ukrcavanje na brodove, dok je 55 stalno ostajalo u Puli. Ovakva organizacija Mornaričkog orkestra nije se u značajnijoj mjeri mijenjala do kraja postojanja Austro-Ugarske Monarhije. Mornarički orkestar nastupao je na koncertima, protokolarnim događanjima i balovima. Koncertni programi obuhvaćali su širok repertoarni dijapazon. Ovisno o prigodi, pored skladbi tipičnih za onodobne vojne orkestre poput potpurija, koračnica, polki, valcera i drugih popularnih plesova, na repertoaru Mornaričkog orkestara nalazili su se i dijelovi iz opera i opereta, različite kraće skladbe za orkestar, simfonije, simfonijske poeme te druge orkestralne forme. Budući da gradsko kazalište nije bilo u mogućnosti financirati djelovanje stalnoga glazbeničkog korpusa, Mornarički orkestar povremeno je nastupao i u glazbeno-scenskim priredbama u pulskom gradskom kazalištu Politeami Ciscutti, uz gostujuće operne i operetne družine. Na svojim je koncertima često ugošćavao renomirane soliste.
Sastavnica Mornaričkog orkestra, puhačka kapela, gotovo svake nedjelje priređivala je koncerte na otvorenom, na gatovima i trgovima, na rivi, Forumu, te u salonima i vrtovima gradskih hotela. Izvodila je dijelove iz opera i opereta, kraće orkestralne skladbe, koračnice i slična djela. Nastupala je prilikom porinuća ratnih brodova, dočeka vojnih i civilnih dužnosnika, pa i samoga cara, pridonoseći jačanju vojničkog morala i popularnosti društvenog i vojnog sustava monarhije. Vodilo se računa da na programima budu zastupljena djela skladatelja različite etničke pripadnosti i provenijencije a često je orkestar promovirao i djela pulskih skladatelja. Uspješnosti i visokoj razini glazbenih postignuća Mornaričkog orkestra svakako su najznačajniji doprinos dali kapelnici – svestrani, obrazovani glazbenici koji su uz vođenje orkestra aktivno muzicirali, te se bavili skladateljskim radom.
Tijekom djelovanja tog, u pulskoj povijesti jedinoga stalnog profesionalnoga simfonijskog orkestra, vodili su ga Josef Rudolf Sawerthal (1862–'64.), Christoph Stark (1864–'69.), Wendelin Kopetzky (1869–'71.), Michael Zimmermann (1871–'73.), Josef Kovács (1873–'89.), Karl Czerny (1889–'91.), Ludwig Schlögel (1891–'94.), Franz Lehár (1894–'96.), Gustav Schmidt (1896–'99.), Franz Jaksch (1899–'17.) i Theodor Christoph (1917–'18.).
-wonder-2x-faceai%20v2.jpg)
O važnosti projekta Lade Duraković i Marijane Kokanović Marković te aktualnog ciklusa koncerata Na lijepom plavom Jadranu govori i činjenica da je koncem 2025. godine u Puli, Rovinju i Pazinu, većina skladbi kapelnika Mornaričkog orkestra predstavljena publici prvi put nakon sloma austrougarske monarhije – dakle nakon više od jednog stoljeća. Na programu koncerta, koji ima i neprocjenjivu identitetsku važnost te je ujedno snažan doprinos očuvanju glazbene baštine, bilo je sedam skladbi u izvedbi Istarskog komornog orkestara pod dirigentskim vodstvom Petra Matoševića i mlade pijanistice Ane Šercer. Skladba prvog kapelnika pulskog Mornaričkog orkestra Josefa Rudolfa Sawerthala, čija se ostavština čuva u Državnom muzeju u Pragu, naslovljena je Adio Trieste. Napisana je 1862. godine u Puli u spomen na godine provedene u Trstu, gdje je Sawerthal vodio orkestar prije preseljenja u Pulu. Druga je skladba na koncertnom programu bila Polaneserin polka, kapelnika Josefa Kovácsa (1825–1892) koja se čuva u Austrijskoj državnoj knjižnici, a za koju se može pretpostaviti da ju je autor posvetio damama iz Pule.
Na koncertima su izvedene i dvije skladbe Ludwiga Schlögela. Prva je valcer An der schönen blauen Adria, op. 99, napisan 1892. u čast sudionika regate Yacht Geschwader, elitnog kluba na čijem je čelu bio nadvojvoda Franz Ferdinand. Djelo, koje se kasnije smatralo suparničkom skladbom Straussovog valcera Na lijepom plavom Dunavu, objavio je u lipnju 1893. tršćanski nakladnik Carlo Schmidl. Druga je njegova polka za glasovir pod nazivom Marcella. Izveden je i Palmkätzchen valcer najpoznatijeg kapelnika Franza Lehára, inspiriran istoimenom pjesmom Felixa Falzarija te koračnica Leharovog nasljednika Gustava Schmidt Spaun Marsch, posvećena admiralu austrougarske ratne mornarice Hermanu von Spaunu, koju je 1898. tiskala pulska tiskara Schrinner. Završnica koncerata bila je u znaku skladbi najdugovječnijeg kapelnika, Franza Jakscha – valcera In Marinekreisen, koji je tiskala izdavačka kuća Carl Schmidl 1906. godine te djela Österreichischer Flottenvereins Marsch, posvećenog austrijskom pomorskom društvu, koji je 1911. u Puli objavila tiskara Schrinner.
Ovim koncertima, prema riječima Lade Duraković, muzikološko istraživanje prerasta u oblik kulturnog posredovanja: prošlost se ne samo interpretira nego se ponovno stavlja u opticaj i otvara novim zajednicama slušatelja. „Cilj pritom nije nostalgično oživljavanje prošlosti, već znanstveno utemeljeno i odgovorno predstavljanje glazbenog nasljeđa kao sastavnog dijela povijesnog i kulturnog identiteta prostora. Prenošenjem glazbe iz arhiva i muzeja u javni prostor te njezinom izvedbom u suvremenom kontekstu, naša je želja pridonijeti očuvanju nematerijalne baštine i razvoju glazbeno-povijesne svijesti, bez upadanja u zamke romantizacije ili trivijalizacije povijesti. Drugim riječima, revitalizacija austrougarske glazbene tradicije u ovom je kontekstu zamišljena ne kao čin kulturnog folklora, nego kao znanstveno-kulturni doprinos razumijevanju povijesne složenosti glazbenog i identitetskog prostora Srednje Europe“, ističu Lada Duraković i Marijana Kokanović Marković.
Koncerte Na lijepom plavom Jadranu organizirala je Udruga za očuvanje spomena na istarske skladatelje (UOSIS), a aranžmane skladbi je za Istarski komorni orkestar raspisao njihov dirigent Petar Matošević. Ciklus koncerata realiziran je uz potporu Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije a dio je projekata ISTRAživanje skladateljske baštine: MUZikološki, obrAzovni i izvedbeni potencijali (ISTRAMUZA, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli) i Istočno-jadranska operna kazališta (1860–1960). Prostori kreiranja, razvoja i prezentacije umjetnosti i kulture zabave (OPERISM, Sveučilište u Zadru).
Prema najavi, koncertni programi posvećeni skladateljskoj djelatnosti kapelnika Orkestra Carske i kraljevske ratne mornarice (Mornarički orkestar) koji je djelovao je u Puli, bit će nastavljeni i ove godine. Također do kraja 2026. godine muzikološka istraživanja Lade Duraković i Marijane Kokanović Marković o angažmanima kapelnika Mornaričkog orkestra prerast će u knjigu, a planirano je da izdanje ima i QR kod s poveznicom na snimke skladbi koje je ovaj orkestar izvodio, a dio su koncertnog programa Na lijepom plavom Jadranu.
© Bojana Ćustić Juraga, KLASIKA.hr, 20. siječnja 2026.